Pixabay

UMIROVLJENICI NA MUKAMA: ‘Ne želimo povišice od 40 kuna, ne znamo baratati s tolikim novcem’

Autor: Snježana Vučković

Novim će proračunom umirovljeni saborski zastupnici dobiti 500 kuna više, braniteljske mirovine bit će obogaćene za 200 kuna, a umirovljenik (vulgaris) s mirovinom od 1750 kuna postat će sretnim vlasnikom od čak 40 kuna više!

Ne razumijem nezadovoljstvo sadašnjom Vladom RH. Često im se prigovara za nedostatak sluha i empatije prema umirovljeničkoj skupini, iako su se, evo, baš zbog njih isprsili neočekivanim, financijskim injekcijama koje bi ih, bojim se, koštati dosadašnjeg mira koji samo besparica može donijeti. Brine me kako će ova ranjiva, stara i bolesna populacija podnijeti iznenadni priliv novca, hoće li umjeti njime baratati, hoće li ga oročiti, buksati u banke i čarape ili će s tih 40 kuna obogatiti testament te tako barem na kratko razveseliti ucviljene nasljednike.

Više od svega brine me – kako će umirovljenici raspodijeliti 40 kuna više koje će novim proračunom dobivati na svojim mirovinama? Jer, realno, s tim se iznosom može štošta. Običan, prosječni umirovljenik bi, stoga, mogao biti na pravim mukama pri odluci u što uložiti nenadani „višak”, pa si napraviti pravi pakao od života. Pasta za zubnu protezu ili pogrebnina? Novi šešir za odlazak u pučku kuhinju ili kilogram svinjskog buta? Mnoga će pitanja razdirati pripadnike zlatne dobi a ja im nikako ne bih željela biti u koži kad umirovljenica 40 kuna odluči utući u papuče za terapije a njen bi suprug kompletan ulog, na sve ili ništa, odigrao u kladionici. Brojne će probleme izazvati ova topla Vladina gesta pa nekako mislim… Bilo bi puno bolje da običnim umirovljenicima nisu dali ništa.

Osim ovog velikodušnog, promoćurnog poteza pripadnika Vlade RH, „oduševljenje” u meni izazvala je Facebook inicijativa da se ove godine, na dan pada Vukovara, novac diljem Hrvatske ne troši na svijeće za žrtve, već da se za taj novac kupe potrepštine za socijalno ugrožene vukovarske obitelji. Inicijativa je naišla na veliko odobravanje od strane Hrvata, pa je neočekivano brzo i zaživjela. Zapitala sam se, međutim, ako svi gromoglasno plješću zbog ove ideje, što sa mnom nije u redu? Zašto mi se čini da će vukovarske žrtve platiti dvaput? Prvi put platili su svojim životom, a drugi put dušom za koju bi trebao gorjeti lampaš vrijedan 10 kuna. Hranit ćemo siromašne nauštrb pobijenih ljudi? Što je sljedeće? Što će biti dogodine? Nećemo žrtvama masovne likvidacije paliti svijeće jer ćemo prikupljati za obnovu plesnog centra? Vukovarskih žrtava sjećamo se samo jednom godišnje. Jednom na godinu za njih palimo svijeće. Vukovarska ulica u Zagrebu te večeri bude veličanstvena, jeziva i lijepa istovremeno. Te noći tjera na sućut i onoga koji ne osjeća. Te noći žali i onaj koji ne žali. Zapalite svijeće. Ja mislim da tako treba. Ili je tako ili ja stvarno nisam normalna.

Autor: Snježana Vučković