Nikola Cutuk/PIXSELL

Ne, neću potpisati peticiju protiv poreza na nekretnine. Ponudite mi peticiju protiv PDV-a!

Autor:

Kao i većini ljudi, inbox mi je jutros zatrpan video pozivom na potpisivanje peticije protiv uvođenja poreza na nekretnine. Ne, neću ga potpisati. Dapače, podržavam uvođenje tog poreza: da se mene pita, već bi davno bio uveden, kao i porez na nasljedstvo. I bio bi puno, puno, progresivnij, i puno veći za drugu i treću nekretninu u vlasništvu. A PDV-a i poreza na promet bi bilo.

Zašto su Hrvati tako senzibilizirani na najavu uvođenja poreza na nekretnine, iako će on svakako biti marginalan, nekoliko puta manji nego u bilo kojoj državi zapada, a sve ga imaju? Zašto se nitko nije bunio kad nam je uveden jedan od najvećih PDV-a na svijetu, zašto se godinama nitko ne buni na kriminalni porez na promet nekretnina od čak 4% koji koči mobilnost radne snage, i zbog kojeg sve osim Zagreba propada, jer nitko ne želi seliti za poslom? Dok prosječni Amerikanac nekoliko puta u životu promijeni grad i državu, mi ostajemo u rodnom domu do tridesetih, a onda, ako odemo, odemo u Zagreb ili na zapad, u Irsku, Njemačku, Kanadu (sve zemlje gdje porez na nekretnine nipošto nije malen!)

I zašto bi, pobogu, nekom tko je i do sad plaćao komunalnu naknadu taj porez trebao biti problem, kad ionako, izgleda, neće biti veći od nje? Hoće li bakice s malom mirovinom stvarno morati prodavati stanove kako bi platile porez? Bilo bi pošteno, doduše, da su od poreza izuzeti oni s nekretninama minimalne vrijednosti. No malo je vjerojatno, bit će da su bakice ipak samo izgovor, one će ionako plaćati što su i do sad: reklo bi se da tu antiporeznu revoluciju ipak predvode ljudi s pet-šest nekretnina u vlasništvu. A to su upravo oni koji mi desetljećima probijaju uši kuknjavom o tome kako “narod gladuje dok se političari bogate”. Hrvat, u pravilu, što je imućniji, to je veći borac za socijalnu pravdu, ali dok se ne oporezuje njega. I oni iz SDP-a koji su ionako i sami planirali uvesti taj porez. I oni koji godinama pitaju kad će crkva konačno početi plaćati porez na nekretnine u svom vlasništvu, koji bi najradije istoj natovarili porez i na katedrale. Hoće li nam stranci sve pokupovati jer eto Hrvati neće moći plaćati tih stotinjak kuna mjesečno za stan od stotinjak kvadrata koje su ionako i do sad plaćali, samo se to nije zvalo porez nego komunalna naknada? Budimo iskreni, to je i do sad bio porez. Pa je pošteno da se tako i zove.

Porezi na sirotinju i porezi na imovinu

Uvijek sam se zalagao za manje poreze i manji državni aparat. Ali bolje plaćen državni aparat, u kom neće biti negativne selekcije, u kom neće raditi samo oni koje u privatnom sektoru ionako nitko ne želi. Zašto bi onda netko poput mene, tko u osnovi naginje libertarijanskim i alt-right stavovima, s minimalnom ulogom države i minimalnom regulacijom, podržao uvođenje jednog poreza?

Iz jako puno razloga. Prvi je što je sadašnji porezni sistem koji imamo jedan od najgorih na svijetu, a porezi među najvećima i, još važnije – najnepravednijima. Mi preko pola svega što zaradimo, u stvari preko 60%, vratimo državi kroz razne poreze i namete: toliki je udio javne potrošnje u BDP-u. Od moje plaće velik dio u startu, blizu tri tisuće kuna, ode odmah na razne odbitke od plaće, a svi su oni u konačnici porezi (uključujući mirovinsko i zdravstveno osiguranje). Od ostatka – kojeg potrošim – 25% ode na PDV, a kad govorimo o benzinu, tu su i trošarine, kao i kod kupovine automobila. Kod benzina država uzima preko polovice.

Najveća stavka je PDV, a PDV je najnepravedniji porez. To je porez na sirotinju. Gledajte to ovako: Ako netko mjesečno zaradi 30.000 kuna, a potroši samo 15.000 i ostalo stavi na banku, on je platio samo 3.000 kuna PDV-a. To je zapravo 10% od njegove ukupne zarade. Onaj tko zaradi nekih prosječnih 6.000 kuna i potroši sve što je zaradio, a mora, njemu ništa ne ostaje ionako, platio je 1.200 kuna PDV-a. Znači, za pet puta manju zaradu, platio je duplo veći postotak poreza – 20% od svoje zarade! A sad uzmite siromaha koji na 2.000 kuna još jednu mora negdje posuditi da bi taj mjesec imao za jelo i možda za struju i vodu. Da, njemu je država za PDV otela 600 kuna, gotovo 30% od one 2.000 mirovine ili čega već.

Kod pravednih poreza, bogati trebaju plaćati nešto veći postotak od siromašnih. Ne toliko velik da pobjegnu iz zemlje i odnesu kapital, ali svakako nije pravedno da bogati plaćaju manji postotak poreza od siromašnih, a plaćaju. Jer imaju više mogućnosti za izbjegavanje poreza (npr. vlasnici privathih firmi mogu auto koristiti kao osnovno sredstvo i ne platiti PDV u konačnici). Porez na imovinu je u osnovi pravedan porez: tko ima vrijednu imovinu, neka plati, a ne da se krvavo oporezuje, i time demotivira, pošten rad, a milijuni u nekretninama i dionicama ne!

Bakice kao loš izgovor

Koristiti bakice kao izgovor od strane onih koji imaju po pet-šest (nezarađenih, često naslijeđenih!) nekretnina je jadno! Bakicama i sirotinji treba pomoći besplatnim režijama za one koji su ispod praga siromaštva, kao u SAD, recimo, gdje država plaća nerijetko i stanarinu onima bez prihoda! Ili oslobođenjem od poreza na nekretnine onih koji imaju samo jednu ne pretjerano vrijednu nekretninu i mala ili nikakva primanja! A onima koji imaju tri-četiri stana treba odvaliti puno veći porez na nekretnine nego što je ovim zakonom predviđeno! Recimo, moglo bi se prvih 50.000 eura vrijednosti nekretnine za 4-članu obitelj ne oporezivati, idućih 50.000 oporezivati stopom od 0,25% vrijednosti nekretnine godišnje, i tako dalje, a onima koji imaju nekretnine ukupne vrijednosti preko milijun eura, odvaliti porez po stopi od 1% vrijednosti istih (ili desetak tisuća eura godišnje). Zašto? Pa jer ako ne možete toliko zaraditi, onda ne možete ni održavati takvu nekretninu!

Još važnije: time će se utjecati na sitnorentijerski mentalitet koji je rak rana Hrvatske. Natjerati ljude da rade i zarađuju! Ako to ne uradimo, iseljavanje će se nastaviti! Kod nas je uvijek nekako bio ideal “osigurati se” nekretninom, pa uvijek možete dati dio u najam za kafić ili nekakav cimer fraj. U ovoj državi je ljudima OK ulagati u beton i ležati na lovorikama dok stiže renta, dizati pobune ako treba platiti tisuću kuna godišnje za naslijeđenu kuću, ali će zato kazniti svaki pokušaj poduzetništva i tražiti da se velike plaće oporezuju s nevjerojatnih 35%! Poruka je, raditi i dobro zarađivati je nemoralno, živjeti od nerada je OK!  Hrvati desetljećima ulažu u beton, po tome smo u svjetskom vrhu, a po ulaganjima primjerice u vlastito obrazovanje na dnu! U SAD, roditelji će nerijetko prodati obiteljsku kuću, za mirovinu kupiti manju, a djecu poslati na vrhunski koledž ostatkom novca. Ta će djeca zarađivati stotinjak tisuća dolara godišnje, ukoliko je koledž stvarno prestižan. Hrvati će radije djecu osigurati – nekretninom. Tako se perpetuira taj nesretni pasivni, nepoduzetni mentalitet. Ideja da se može imati hrpu imovine i ne raditi. U Hrvatskoj nema tako jako puno nezaposlenih, ali ima jako malo onih koji sudjeluju u radnoj snazi, po tome smo na apsolutnom dnu u EU. Puno ljudi, dakle, niti radi niti traži posao! Od čega žive? Ponekad od sitnog šverca i sive ekonomije, ali nerijetko upravo od neke sitne rente ili sinekure.

Usto, često se govori kako je to “Porez na djedovinu”. Dakle, na nešto što smo naslijedili, ili dobili “besplatno” u socijalizmu, pa otkupili za malen novac. Pa upravo zato treba imovinu, i naslijedstvo, oporezivati! Jer to je, budimo iskreni, novac koji nismo sami zaradili! Time se isto potiče mentalitet nerada i jamranja. Naslijedili ste vrijednu imovinu? Fino. Radite, zarađujte, kako biste je mogli održavati. Ili je stavite u funkciju: jako dobra ideja kod novog poreza je da se po višoj stopi oporezuju nekretnine koje nisu u nikakvoj funkciji! Ako ne znate što biste s njima, prodajte ih nekom tko zna! Ne želite plaćati porez na kuću na moru koju ste naslijedili? Prodajte je, stavite novac na banku, kupite dionice! Time ćete učiniti uslugu sebi, dobit ćete lijepu kamatu na oročenje, i ekonomiji, jer je vaš novac sad u sistemu i okreće se, nije više mrtvi kapital! Ali eto, živimo u zemlji u kojoj nikom ne smeta što na zarađenih pet tisuća kuna plaće tri vratite državi kroz razne namete! Ali svima jako smeta što će se na drugu i treću nekretninu plaćati neki novac koji nije veći od mjesečnih režija (koje su, kad smo kod toga, bezobrazno visoke! Sirotinji bi se više pomoglo kroz niže cijene režija za siromašne).

Siromašna država bogatih ljudi

Moji sunarodnjaci Hrvati mi desetljećima probijaju uši kuknjavom o tome kako smo siromašni, kako smo propali, kako teško živimo. Ako kad odem odavde, to neće biti jer teško živim, u Hrvatskoj se s razmjerno malo novca može razmjerno dobro živjeti, što na zapadu Europe nikako nije slučaj. Ne, to će biti zato jer mi taj vječni hrvatski defetizam i kuknjava stvarno idu na jetra. Uostalom moj pokojni znanac Boris Maruna, emigrant i pjesnik, ga je sjajno opisao u pjesmi “Hrvati mi idu na jetra”.  Još dok je on to pisao, u Hrvatskoj se razvio kult ulaganja u beton. Dva milijuna gastarbajtera su novac zarađen na njemačkim bauštelama ulagali u kuće u staroj domovini. Jednog dana, nakon puno godina u inozemstvu, vratili bi se u domovinu s rabljenim Mercedeseom W123 i svežnjem maraka u džepu, kojim bi onda sagradili kuću na naslijeđenom komadu zemlje. Što veću to bolju. Po jedan stan za svakog sina kad se oženi da ima gdje dovesti snahu, i po jedan za svaku kćer. I soba za babu kad dođe čuvat unuke. Danas u tim kućama, u pravilu predimenzioniranim, obično i živi samo baba. Ili nitko.

Slažem se s Hamedom i s brojnim drugima o tome kako je došlo do toga. Pa ima dosta godina kako sam i sam o tome pisao. Ljudi, naravno, u SFRJ nisu mogli uložiti u ništa osim u beton. Sve drugo nije bilo sigurno, ili nije bilo dozvoljeno. Devize u banci bi vam država otela kad bi joj usfalilo za plaćati dugove, pa biste ostali sa starom deviznom štednjom. Dinari su se topili na inflaciji brže nego sladoled ovih dana na dalmatinskom suncu. Ulagati u dionice se nije moglo, samoupravljanje. Imati nekakav mali privatni poslić ili kafić, to se možda moglo, ali ni to nije bilo sigurno, ako niste imali političkih veza.

No već tada su brojne nedovršene gastarbajterske kuće koje sam gledao svake godine putujući autom prema jugu izazivale zabrinutost. Pa i puno bogatija država od SFRJ bi propala, često bih pomislio, kad bi ljudi toliko novca uvaljali u nešto tako posve neprofitabilno kao što su kuće. Mrtvi kapital. Da je pola novca koji je uložen u kuće i stanove uložen u nešto konstruktivno, u nešto što nosi novac, u kvalitetno obrazovanje, u razvoj visokotehnoloških tvrtki, dionice, nešto, stvari bi svakako bile puno drukčije. No Hrvati su odlučili štedjeti u betonu. Logično, u danoj situaciji, ali ne i pametno! Mi više ne živimo u SFRJ: zato država novac i kroz poreznu politiku treba preusmjeriti u gospodarstvo, natjerati ljude da ulažu u dionice, u poslove, ne samo u beton! U svjetskom smo vrhu po broju stambenih kvadrata per capita, i po broju nekretnina u vlasništvu onih koji u njima i žive. Ali isto tako imamo 70.000 praznih stanova u Zagrebu, a ni drugdje nije bolje! Kad sam pred desetak godina useljavao u sadašnji stan, u novogradnji, kupljen naravno kreditom, primijetio sam da je gotovo pola stanova u zgradi ostalo – prazno! A svi su prodani puno prije nego se uopće počelo graditi! Ulaganje u nekretnine se uvijek smatralo najsigurnijim, i to je stvorilo balon na tržištu. To za ekonomiju nije dobro. Pričalo se, pred desetak godina, kako će kvadrat na moru kad uđemo u EU biti 10.000 eura a u Zagrebu pet, i svi su kupovali kao ludi (i usput kukali kako će nam stranci pokupovati djedovinu kad uđemo u EU).

Ne, stranci neće sve pokupovati

I ne, ne treba se bojati da će “stranci sve pokupovati”. Ni do sad nisu pokazali nikakav interes za kupovinom nekretnina u Hrvatskoj, osim po Istri, a sad će još manje, ako će morati plaćati porez na nekretnine u kojima ne žive. Ne, cijene nekretnina neće pasti, jer bi se to desilo već kod najave uvođenja poreza, da se trebalo dogoditi (tako stvari funkcioniraju na spekulativnim tržištima: predviđanja su uračunata u cijenu). A da ih kojim čudom i kupe, ne vidim problem u tome: plaćet će porez Hrvatskoj novcem zarađanim u Njemačkoj, što će nam smanjiti deficit. No oni radije kupuju u Sloveniji i Češkoj, i svugdje drugdje nego u Hrvatskoj, jer je kod nas odnos cijene kvadrata i najma takav da se ne isplati kupovati ni graditi nekretnine za najam.

Dakle, ne šaljite mi peticije protiv tog poreza. Radije smanjimo PDV, poreze na plaće, i najvažnije za ovu temu, ukinimo porez na promet nekretnina koji je uveden u socijalizmu da se ljudi ne bi slučajno bogatili špekuliranjem s cijenama stanova, što je imalo efekt sličan Maovom tamanjenju vrabaca u Kini. I ne, nemojte se pozivati na umirovljenike, jer oni od nekretnina uglavnom imaju onu stvar, a od pokretnina gebis. A ako ih i imaju, bolji je prijedlog da ih se izuzme od poreza ako ga nemaju čime plaćati nego da se onima s milijunima u nekretninama oprosti porez, a da se to onda nadoknađuje deranjem plaća onih koji ionako nemaju ništa svojeg i podstanari su.

Autor: