PIXSELL

Zlostavljači Hrvatske, ili kako nasilnici po potrebi postaju ugrožena nejač

Autor:

Puno češće od fizičkog nasilja, obiteljski zlostavljači pribjegavaju psihološkoj i emocionalnoj kontroli nad žrtvom. I ne samo obiteljski, nego i školski i oni koje srećemo na radnim mjestima, svi znamo nekog takvog. Brojne zlostavljane žene i muževi koje njihovi partneri i partnerice kontroliraju žive u strahu bez da su ikad bili fizički zlostavljani. Psihološko i emocionalno zlostavljanje je puno veći problem nego što su to spremne sebi priznati i same žrtve.

Kako bi pokazali nadmoć i ponizili žrtvu, zlostavljači vrijeđaju, galame, neprestano kritiziraju svaki postupak, omalovažavaju i izruguju ciljanu grupu ili osobu, potcjenjivački se odnose prema njima, javno ih ponižavaju i ismijavaju. Nije rijetkost butu korištenje “pravedničkog” bijesa i “gubitka kontrole” kao prijetnje da se dobije željeno, fizičko nasilje dolazi tek na kraju.

Obitelj nije jedina ljudska zajednica koja ima svoje zlostavljače, nacija i nije doli proširena obitelj, samo umjesto zajedničkog krova dijelimo jezik, granice, kulturu i još ponešto. Nije teško taj obrazac ponašanja prepoznati kod brojnih naših novinara i “intelektualaca”, spram Hrvata, napose ratnih veterana kao skupine najviše izložene difamaciji i javnom linču, kojoj se oduzima i pravo na prosvjed, i općenito spram svih onih u Hrvatskoj koji za cilj imaju da ovaj narod izađe iz kmetovsko-podaničkog, kompleksaškog načina funkcioniranja koji ovakvim nasilnicima i omogućuje egzistiranje, jer tamo gdje ljudi imaju neku normalnu razinu samopouzdanja, za njih baš i ne bi bilo previše mjesta.

U tu grupu zlostavljača nacije, onih kojima su Hrvati obično krivi što su živi, svakako spadaju novinari bivšeg Ferala, pučki tribun za niže kapacitirane Hrvate Ante Tomić, sarajevska pobegulja Jergović, i, za ovaj tekst jedini bitan, Matija Babić. Dok je triumvirat Feralovaca, ako već zloban i maliciozan, bar imao smisla za humor i duha, Babić je oličenje bezobrazluka, neukosti i  tuposti. Po vlastitom priznanju, njegov uspon je počeo devedesetih kad je dobio pozamašan novac od Sorosa kako bi blatio Tuđmana i Hrvatsku, odnosno kako bi djelovao kao izdajica i peta kolona u Hrvatskoj. Što je Soros vidio u njemu, nije jasno, ali vjerojatno upravo to što i mi vidimo: bezobraznog, vulgarnog, agresivnog, svim porocima sklonog i nasilnog lažnog moralista s fašističkim tendencijama zaogrnutim u liberalizam.

Taj Matija Babić, javno zagovornik svega naprednog, privatno seksist i ženomrzac najgore vrste, javno zagovornik poštenja i morala u politici i biznisu, privatno pronevjeritelj milijunskih iznosa iz vlastite tvrtke i utajitelj poreza, dakle licemjer, je nedavno napisao par izrazito uvredljivih i hejterskih statusa na Facebooku kojima je jedini cilj bio isprovocirati reakciju, kako bi se onda mogao zgražati kako “oće da ga biju”. Znate već tko, branitelji, stoka, rvatine. Čak je tu strpao i mene, jer eto ja sam postavio pitanje u zadnjem tjednom, kad već Babić tvrdi da svi normalni bježe iz Hrvatske, zašto on onda ostaje? Je li to zato jer on nije normalan, ili mi nismo normalni da ga uopće trpimo među sobom? Samo što u mom slučaju nije stavio snimku zaslona – jer sam uz rečeno ponudio još nekoliko mogućnosti. Recimo, da Matija ne odlazi iz Hrvatske jer se vani za višemilijunsku pronevjeru dobiva pet-šest godina robije, a ne, kao u Hrvatskoj, tri mjeseca guljenja krumpira, bar ako ste društveno – politički podobni. Matija je tu u pravu: hrvatsko pravosuđe je politički kontrolirano smeće, i on je prvi koji ima zahvaliti Bogu da je to tako.

To je sitna manipulacija, ali tipična za bizantinski i prijetvorni način funkcioniranja Babića i ekipe. Dok oni pozivaju na progon hrvatskih branitelja iz Zagreba – to je u redu, jer, kaže Matija, ne smijemo im dozvoliti da nam  okupiraju “naš” Zagreb. Po čemu je Zagreb njegov, tog malog sina dotepenca iz Sinja s korijenima u Rami, u Bosni? Možda, kao i kod Tomića, u porijeklu treba tražiti korijene kompleksa? Babić je zapravo savršena slika u ogledalu Zdravka Mamića, obojica su dinarski tipovi, krkani, vječno prehlađeni (stalno šmrču pred kamerama, valjda osjetljivost na propuh), apsolutno bezobrazni i primitivni u komunikaciji, obojica su se obogatila utajama poreza i sitnim i manje sitnim prevarama. S tim da je Mamić bar povremeno zabavan u svojim napadima agresije; Babić čak ni to. Bivša djelatnica HINA-e kaže, “Nije on nikakav intelektualac. Pojavio se 1999. u mojoj bivšoj tvrtki i skrušeno molio da mu prodamo vijesti, jer “pokreće news portal”, da je na čelu “skupine mladih ljudi, koji bi htjeli neki moderan portal, izvan news establishmenta”. Dali smo mu besplatno korištenje neko vrijeme, onda preferencijalnu cijenu, a nakon deset godina se uzoholio, eskaliralo je da nije plaćao, pokrenuta je i ovrha, počeo je vijesti i fotografije neovlašteno uzimati bez označavanja izvora – kolokvijalno rečeno, krasti”. Vijesti i slike nisu jedino što je Matija krao i krade – tu su i golovi lige prvaka i puno toga drugoga što je skidao s YouTubea, a tužbe nisu prolazile jer je uredno po hrvatskom običaju uvijek gledao da vlasništvo portala bude netransparentno i da se tužitelji nemaju odakle naplatiti. “Bez imovine”, napisao je nedavno na sudu, kad je lagao o tekstu kojeg je napisao pa povukao tvrdeći da ga nikad nije napisao (a i tu ga je sud mrske mu države zaštitio, znajući da je tekst bio objavljen, ali eto…)

To s povlačenjem napisanog je inače Babićev običaj, kao i to da nekom pošalje prijeteću privatnu poruku, pa potom odmah blokira korisnika kako mu ovaj ne bi mogao odgovoriti. Takve ljude se obično naziva imenom koje se također koristi i za ženski spolni organ. Usto, takvo ponašanje je tipično za ljude s agresivnim i nasilnim poremećajima osobnosti, te za sociopate i psihopate. Zanimljivo je i da ti dušebrižnici Hrvata, iako sebe smatraju boljima od svog naroda u cjelini, u sebi sublimiraju sve ono što je najgore u Hrvata, sve najgore stereotipe o nama i Slavenima općenito – sebičnost, glupost, primitivizam, nekulturu, nesolidarnost sa sunarodnjacima. Zato što su nam elite takve, smo uvijek kroz povijest i bili tu gdje smo bili.

Uglavnom, autor prikazanih statusa i privatnih poruka sad plače kako mu prijete, žele ga tući, protjerati. Koje licemjerje i koja plačip***a! Kad netko već ima muda željeti ljudima smrt, vrijeđati na najgrublje moguće načine, govoriti im da se ubiju, onda bi bar trebao imati toliko obraza i osjećaja časti da ne plače kako ga vrijeđaju, mrze, i žele mu da krepa. Jer to želi i on njima, pa čemu onda čuđenje? I, kad već koristi svaku priliku da se isprska i pomokri po ovoj državi i onima koji su je stvarali i koji su mu uostalom i omogućili da živi lagodnim životom, zašto onda priziva u pomoć organe države kad mu netko opsuje mater glupu i  pokvarenu preko Facebooka? Kad već koristi svaku priliku za kritiku korumpiranog pravosuđa ove države – a on sam je najzorniji prikaz koliko je to pravosuđe korumpirano, zašto onda priziva to pravosuđe jer mu “prijete smrću”? Radi se o čovjeku koji je studenticama upućivao poruke poput donje, i one s početka teksta.

Te prijetnje na koje se on sad žali su manje vjerodostojne od onih koje on upućuje svima oko sebe. Najlicemjernije je što za prijetnje optužuje i mene – iako je on taj koji je prijetio meni. Jednom sam na njegov ciničan status u kom je spomenuo redakciju Dnevnog odgovorio posve primjereno onom što je on napisao o nama, da bih dobio otvorenu prijetnju na privatnu poruku, i blokadu prije nego sam mu mogao odgovoriti. Tužio ga, na žalost, nisam, iako to s takvima očito treba tako.

Kad netko napadne njegov Index, to je napad na slobodu javne riječi i cenzura. Kad on napiše “Dajte ugasite više to j***no smeće od primitivne neprofesionalne partijske televizije koju nitko ne gleda, a reketari nas milijardu kuna godišnje. GASITE G**NO! Narod koji se referendumski iživljava na pravima homoseksualcima, čija javna televizija homoseksualnost navodi među uzrocima smrti, zaslužuje biti sustavno j**an u guzicu. Jiii-haaaaa!”, to nije poziv na cenzuru nego opet sloboda govora. Kad on napiše da narod treba biti “sustavno j**an u guzicu”, onda to nije primitivizam, kad mu narod uzvrati istom mjerom, onda mu katolibani prijete i žele ga ubiti, vidite kakvi su, grozni, primitivni!

S druge strane, statusi Matije Babića poput ovih dolje otkrivaju mentalni sklop koji je negdje na pola puta između provincijskog Ku Klux Klanovca (oni isto mrze katolike!) iz nekog omanjeg sela u močvari Louisiane i iskompleksiranog malog seljačića koji se dokopao grada i postao sluga kod mecene Sorosa, a svakako otkrivaju nasilnika, primitivca, osobu bez minimuma kulture, odgoja, pa i intelekta.  Malo je vjerojatno da je Babić, koji se voli predstavljati kao intelektualac, u životu pročitao više od dvije knjige koje nisu beletristika. A usto, ultimativno je licemjerje – ali i pokvarenost – glumatati pravednički gnjev jer neki Europljani ne žele useljenike s bliskog istoka među kojima ima ponešto terorista i jako puno onih koji će završiti na socijali, a onda se postaviti kao najgori šovinist i ksenofob spram onih koji dolaze u Zagreb iz drugih krajeva Hrvatske – istih onih ih kojih je u Zagreb došao i njegov otac, da stvar bude gora. Mi koji imamo malo dulju obiteljsku povijest u ovom gradu od Babića moramo ovdje reći kako Babićev stav, naravno, nije i stav nas Zagrepčana – ovakvi nas samo sramote svojim ispadima. Usto, koliki gad mora čovjek biti da bi se zgražao nad nacionalizmom i u tragovima, a onda se izautao na ovaj način?

Problem je što kod Matije, koji je započeo internet ratove koje upravo traju u Hrvatskoj, ljubav spram žena, crnaca, imigranata, Srba, homoseksualaca i svih ostalih “ugroženih” tek izgovor za sipanje mržnje po bližnjima, po ljudima koji ga okružuju. Naravno da nije nikakav problem biti za prava indijanaca, ja sam svih srcem za njih, jer ionako ne poznajem niti jednog i nije me briga za Ameriku, nama ni iz džepa ni u džep, zašto onda ne glumiti pravednika? Lako je voljeti sve ljude na svijetu i nikog ne diskriminirati, to jesamo ljepši način da se kaže da vam ni do koga zapravo nije posebno stalo. Teško je voljeti jednu konkretnu osobu s imenom i prezimenom, ljude koji vas okružuju. Nitko o ljubavi ne govori s toliko mržnje na ustima kao Matija i njemu slični. Njihova ugroženost je tipična zamjena teza: no i to je tipično za zlostavljače, pokuša li žrtva išta, ili odreagira na provokacije najgore vrste, oni će reći “vidite, agresivna je, luda”.

Zato takve poput Babića treba ili izbaciti iz kuće u kojoj sustavno stvaraju zlu krv i maltretiraju sve ostale, ili ih jednostavno neutralizirati. Jer, kritizirati nekog je jedno, pokušati jednom narodu uništiti svaki trag samopouzdanja i time i izgleda da postane uspješan je drugo, i to je namjera, i usto i izdaja. Pa sad, slobodno mi recite da se zalažem za cenzuru, protjerivanja, ubojstva političkih protivnika, što god. Ali ova zemlja ne može naprijed dok joj sudbinu kroje i moral definiraju likovi poput Babića. Oni niti ne skrivaju da im je cilj da zemlja propadne. I na toj propasti rade aktivno i vrlo uspješno. Ispada da su četnici na balvanima kod Knina, koji su isto tako karijeru započeli pucajući po Hrvatima iz svih oružja kako bi na kraju balade, kad im se netko sjetio uzvratiti paljbu, ispalo da su oni “ugrožena nejač”, bili manji problem. Internet pak, da parafraziram Matiju, štakore izvuče iz jazbina a govna izbaci na površinu kad god se desi nacionalna tragedija poput osude Franje Tuđmana i Hrvatske u Haagu, praćena samoubojstvom Praljka i likovanjem antifa.

Autor: