Dusko Jaramaz/PIXSELL

Radnička fronta prijeti odlaskom u šumu, pa evo im sad prilike!

Autor: Marcel Holjevac

Ekstremna ljevica u Hrvatskoj je sklona prijetiti povratkom u šumu ako se nastavi 'fašizacija' zemlje, pa sad imaju prilike, treba netko i gasiti požare. Idemo, Kapoviću, Markovino, Klasiću, što se čeka, treba kršnih momaka poput vas!

Pitanje je doduše bi li oni radije gasili ili palili, i bi li ako bi i htjeli gasiti bili mještanima od ikakve koristi: oni su većinom teoretičari i znanstveni radnici, a u šumu, unatoč prijetnjama, ne odlaze ni na piknik. Kad smo kod njih, posve je nejasno zašto se zovu Radnička fronta, a niti su za raditi, niti za poslati na frontu, pa ni onu vatrenu? Isto tako nisu se istakli ni zeleni i eko udruge, koje inače vole pričati o potrebi očuvanja šuma, ali samo preko viših poreza na gorivo i automobile i viših dotacija države iz poreza za njihove udruge. I dok se navedeni baš nisu istakli, najviše su se istakli građani, navijači, i oni koje mediji često spominju samo u negativnom kontekstu – ratni veterani, koji su često bili i organizatori odlazaka na požarišta. Ovdje valja istaknuti Bracu Elezovića iz Dubrovnika koji je jučer organizirao ljude i vozila da krenu u Šestanovac.

Pada kiša, prokleta vlada

No kako to u Hrvatskoj inače biva, požari su iskorišteni prvenstveno za međusobna optuživanja, zakulisne političke igre poput miniranja Krstičevića od strane Predsjednice, izmišljanje teorija zavjera, a po običaju i za zgražanje nad, istina, ekstremno glupim izjavama političara. U Italiji ima jedna uzrečica koja dobro opisuje talijanski mentalitet, a primjenjiva je i na Hrvate, i to u još većoj mjeri: “Piove, governo ladro”. “Pada kiša, lopovska vlada”, ili u slobodnijem prijevodu “Pada kiša, prokleta vlada”. Talijanima je tradicionalno vlast kriva za sve, od kiše do ljetne žege, a ni kod Hrvata nije drukčije. S tim da mi tu još dodamo četnike, udbu, ustaše, zavisno od političke orijentacije, ponekad i neke druge. Traženje krivca je nacionalni sport, iako tu nismo jedini. Uostalom, to prodaje novine. Racionalna objašnjenja baš i ne.

Dakle, zašto požari gutaju Dalmaciju? Jer je vruće i nema kiše, jednostavno, kao što iz istog razloga gore Francuska, Španjolska, Crna gora, Grčka, jug Italije, Sicilija i cijeli mediteran. Koliko će Hrvatske ili bilo koje druge zemlje izgorjeti svake godine zavisi od klime, ne od toga tko i koliko pali. Kad je ovako kako je sad, Bog dragi to ne može spriječiti. Kad svaki dan pada kiša šumu možete politi benzinom i neće se proširiti dalje od toga što ste polili. Da, požari ne izbijaju sami od sebe, potpaljuju ih uglavnom ljudi. Ponekad namjerno, češće iz nepažnje i nemara. Ponekad, iako rijetko, izbiju i od iskre dalekovoda ili groma. No velika većina njih je posljedica nepažnje, bačenog opuška uz cestu ili slabo ugašenog roštilja, petarde, paljenja korova: opušak bačen iz automobila je i uzrok prošlotjednog požara koji je progutao poveću šumu u Provansi, u blizini Aix-en-Provencea. Da, svakako da su brojni požari u Dalmaciji podmetnuti. No uzroci nisu toliko bitni, uvijek netko baci opušak i uvijek se netko igra piromana, ali najčešće izgori malo toga. Požari se ne šire u ovakvoj mjeri ako ne postoje idealni uvjeti za njihovo širenje: suša, vrućine, i ponešto vjetra su jamci velikih šumskih požara. Svakog mjeseca u Dalmaciji izbiju stotine požara. Većina ih ostane na takoreći nekoliko metara kvadratnih. Da bi se požar rasplamsao do ovakvih razmjera, potrebni su savršeni uvjeti, a oni su tu. Zato nije čudo da Dalmacija gori, naročito na jugu. Bilo bi čudno da ne gori, jer gori svake godine otkad ja pamtim. Brojni Dalmatinci su se do ovog vikenda čudili kako to da ove godine nema većih požara, jer znaju što znače vrućine i vjetar u kombinaciji sa suhim ljetom: evo, sad ih ima.

Nije pitanje tko pali šume, nego zašto gore

Oni skloniji teorijama zavjera će se zapitati zašto odjednom na toliko mjesta, tko to podmeće, no te teorije o četnicima i specijalnom ratu ovog puta ne kupujem. Zašto? Jednostavno zato jer ne gori samo Hrvatska. Već tjednima gori cijeli jug Italije. Uključujući predgrađa Napulja i skoro cijelu Siciliju. Krajem prošlog mjeseca veliki požari su poharali Španjolsku. Ovog vikenda je izgorjela praktički cijela Crna Gora: gorjelo je posvuda, u Novom, Tivtu, poluotok Luštica je izgorio u cjelosti skupa s dijelom ljetovališta, turisti su evakuirani. Gori Francuska. Gore šume u Kaliforniji. Gori na grčkim otocima, po običaju. Tamo gdje uopće ima što gorjeti, jer su oni zbog vrućina i požara uglavnom ionako golo kamenje. Ne, ne kupujem ni priče “a zašto Istra ne gori”. Istra ne gori, za sad ali gorjela je i te kako prošlih godina, a ne znači da neće i ove. U Istri nema ni blizu toliko zapuštenog terena obraslog makijom, a bez prilaznih puteva:  od Istre se da dosta naučiti o zaštiti od požara! Usto, tamo je ipak zadnjih dana palo osjetno više kiše nego na jugu, bilo je i olujnog nevremena, a temperature su bile niže nego na jugu.

Zapravo, ako pogledate zadnje vijesti svjetskih medija o požarima, Hrvatska je negdje na marginama. Prva vijest su požari u Kanadi, u pokrajini Britanska Kolumbija, gdje su izgorjele stotine, možda i tisuću kvadratnih kilometara šuma. Evakuirano je prema zadnjim vijestima čak 40.000 ljudi, a broj izgorjelih imanja i farmi nije poznat, ali je poznato da je “vrlo velik”. Nije da Kanada nema Kanadere, nije da nema fantastično organiziranu vatrogasnu službu, ali tamo ne čujem međusobna optuživanja kakva vidim u Hrvatskoj. Na drugom mjestu su požari na jugu Europe, ali u prvom planu su oni u Italiji. Učinak vatrogasaca je nikakav: i tamo s razlogom sumnjaju na namjerno podmetanje. Samo nitko ne spominje rat: navikli su da gori, i da su vatrogasci pred tim razmjerno nemoćni. Doduše, spominju mafiju.




A potom slijede požari u Crnoj gori, koja je potražila pomoć EU i međunarodne zajednice u borbi protiv požara. Dakle, ako je ovo rat protiv Hrvatske i terorizam, tko onda pali Crnu Goru i Kanadu? Italiju? Francusku, Španjolsku, Portugal, gdje je isto bilo golemih požara? Možda je ipak vrijeme da malo stanemo na loptu: Nema mediteranske zemlje u Europi u kojoj zadnjih tjedana nije bilo velikih šumskih požara. I to je ono što je jedino zajedničko svim zemljama gdje je zadnjih dana bilo velikih požara: vrućine i suša. I ništa drugo. Pa onda tu treba tražiti i razloge. Hrvatska je tome pristupila dobro, građani su odlično reagirali samoorganizirali se, pokazali solidarnost, i to tako i treba biti: nema te vatrogasne službe na svijetu koja se može sama boriti s ljetnim požarima.

A ne bismo trebali biti ni tako  kompleksaški samokritični i maliciozni. Hrvatska je još i dobro reagirala, i građani i nadležne službe, požari su iznimno brzo stavljeni pod kontrolu ili ugašeni. Naročito kad se osvrnete oko sebe i pogledate stanje s požarima u susjedstvu: u svim državama mediterana gori već danima i tjednima, gore predgrađa Napulja takoreći, Crnoj Gori je izgorjelo ljetovalište, Francuzi su zbog požara morali zatvorili ceste i prugu od Pariza do Marseillesa, Španjolci evakuirati neka turistička naselja kao i Portugalci, kod nas je izgorjelo nekoliko seoskih kuća a u Kanadi na stotine. A mediji se na to ne osvrću, kao da gori samo kod nas! Čemu onda priče da je sistem zakazao? Što je točno zakazalo? Svatko tko je kad gasio vatru ili vidio šumski požar zna da kad gori borova šuma vatrogasci to mogu samo gledati, tu gašenja nema dok sve ne izgori. Učinkovitije je očistititi od raslinja ili spaliti kontrolirano pojas od dvadesetak metara širine i nadati se da ga vatra neće prijeći, nego pokušati išta gasiti. Zapaljeni suhi češeri pucaju i lete po pedesetak metara zrakom, i onda zapale šumu na novom mjestu. Zapaljene životinje također šire vatru trčeći od nje. Zapaljene iglice mogu letjeti prilično daleko. Šumski požari su, jednostavno, praktički nezaustavljivi dok sami ne dođu do nezapaljive prepreke. Suhe borove iglice gore bolje od baruta.

Lako je razvijati teorije o tome tko sve podmeće požare, i pitati zašto se to ne spriječi; ako to nije nikad uspjelo niti jednoj zemlji na mediteranu pa i onima preko bare koje imaju velike šume i ljetne vrućine, ne vidim zašto očekujemo da mi požare ubuduće možemo izbjeći? Na Mediteranu, oni su elementarna nepogoda, kao i lavine u Alpama. Jednostavno, događaju se kad im je sezona. Na dijelu Hrvatske južno od Dubrovnika, gdje sam u mladosti svake godine ljetovao, praktički nema šuma, samo niskog raslinja: jer ne stigne narasti, požari su česti i svake godine ih izbiju deseci, nagledao sam ih se. Ništa čudno, tamo pristojna kiša ljeti ne padne po dva mjeseca, pa makija izgori. Zašto nikad ne gore šume u Irskoj ili Engleskoj? Zato jer tamo nema piromana ni idiota koji bacaju opuške? Ne, nego jer u Irskoj kiša pada tri puta dnevno ljeti, a neprestano u sva ostala godišnja doba. Irske šume ne možete zapaliti ni napalmom. S druge strane, savane u Africi svake godine izgore same od sebe, i tamo gdje nema ljudi uopće. Nitko normalan ne pita zašto.




Zloupotreba vatre za političke obračune

Naravno, to ne znači da ne treba raditi na prevenciji i strogo kažnjavati izazivanje požara, zatvorom, kao u Francuskoj gdje je i za nenamjerno izazivanje požara kazna tri godine zatvora, a za namjerno puno više. Uostalom i kod nas su kazne stroge. Ne znači da vatrogasne službe ne trebaju novu mehanizaciju, trebaju. Svakako ima mjesta gdje gradovi i općine mogu uštedjeti novac, i kupiti vatrogasna kola i opremu. Ali čuđenje požarima sred ljeta u Dalmaciji uz vječno pitanje “a tko ih izaziva” je kao čuditi se tome što u Gorskom kotaru zimi napada snijeg. Nije pitanje zašto, pitanje je samo spremnosti zimske službe. A i tu smo često hiperkritični, pljujemo da bi pljuvali, bez da se osvrnemo oko sebe: i u puno organiziranijim zemljama od naše često i zimska služba i vatrogasne službe postižu puno lošije rezultate. Nitko ne može reći da SAD nemaju stručne ljude i vrhunsku opremu, ali šumski požari i tamo progutaju svake godine kilometre šuma u Kaliforniji, i milijarde dolara. A to koliko ih ima i kolika će biti šteta od njih je uvijek  proporcionalno tome koliko su jake suše i koliko su velike vrućine.

No kod nas se sve koristi da bi se podmetnulo bližnjem svom, da bi ga se okrivilo za to što pada kiša ili gori šuma. Jalnuški diletanti se pritom nalaze i među političarima i običnim svijetom. Kolinda Grabar-Kitarović je dala imbecilnu izjavu kojom je zapravo nanišanila na ministra obrane, okrivivši ga da nije dovoljno brzo poslao vojsku. Možda bi trebala provjeriti tko je vrhovni zapovjednik i tko ima ovlasti poslati negdje vojsku, ona ili Krstičević? U prvi mah je izgledalo da je dala tu izjavu samo da bi ga ukonila politički; kasnije je pak rekla da njegova  ostavka ne dolazi u obzir. Plenković je pak ispalio da je požar interesantan. Jedini političar u povijesti za kojeg se mogu sjetiti da je dao takvu izjavu je Neron. Briljirao je i Reiner kojeg je netko usred ljeta probudio iz zimskog sna. Ipak, tražiti ostavke političara zbog požara je kretenarija. Službe su, suprotno rantanjima jalnuških diletanata, naročito vatrogasna, reagirale odlično. Kao i vojska.

No jalnuški diletanti sad pitaju, zašto kupujemo F16 kad nemamo dosta Kanadera i imamo zastarjelu vatrogasnu opremu. Zato jer nemamo ratno zrakoplovstvo, jasno: ako sutra bude rata, vjerojatno će ti isti pitati zašto se kupovalo vatrogasna kola a nije se ulagalo u obranu zemlje. Usto, Kanadera imamo u osnovi posve dovoljno, problem je druga zastarjela oprema. No vlada je kriva adresa. Vatrogasna društva djeluju lokalno, u nadležnosti su gradova i općina. Ako nemaju dovoljno cisterni s vodom, ili su one stare, adresa nije Plenković ni Kotromanović ni Kolinda, nego gradonačelnik ili načelnik općine. Naravno da država može i tu pomoći, ako općina baš nema novca, ali netko mora podnijeti zahtjev. Samo avione, Kanadere, drži vojska.

Ono što stvarno šokira nisu požari, već to što umjesto da svojim vatrogascima i ostalima uključenima u gašenje jednostavno čestitamo na odlično obavljenom poslu, mi i požare koristimo za politička razračunavanja na najprimitivnijoj razini, smjene političara koji s požarima i vatrogasnim službama ionako nemaju ništa, i razvijanje teorija zavjera o krivima i pravima. Umjesto toga, treba nam malo više edukacije o protupožarnoj zaštiti, više tečajeva kako bi se više građana moglo uključiti u obranu od požara (needucirani na požarištu uglavnom smetaju i dovode sebe u opasnost), te sustav cinkanja tj. dojava o eventualnim podmetačima požara. A požara je u Dalmaciji bilo otkad je Dalmacije, i bit će ih i ubuduće. Dok i nije bilo organiziranih vatrogasnih službi i Kanadera, građani su ih gasili, sami, kako god su znali. I tako treba biti i u buduće, uključiti što veći broj ljudi u gašenja, a ne stalno upirati prstom i tražiti krivce gdje ih ima i nema. A političari kao političari, oni će se sad naslikavati s vatrogascima i po požarištima i skupljati političke bodove na tome okrivljujući jedni druge. To valjda ide uz taj posao. Bolje da ostanu u Zagrebu, na požarištu ionako nisu od koristi, samo smetaju.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.