Jurica Galoic/PIXSELL

Priča da je Šeks udbaš služi samo reketarenju Plenkovića

Autor: Marcel Holjevac

Nije tajna tko je Šeks, u Osijeku svi znaju tko je Šeks. Da je cinkao službi i surađivao s njima je vijest koliko i da je papa katolik. No zašto se, pobogu, odjednom priča o tome da je on udbaš krenula rasplitati u Jutarnjem listu, mediju koji je do sad uvijek bio među prvima u zaštiti drugova koje se na ovaj ili onaj način povezivalo sa službom – Nobila, Josipovića, Jovića, da spomenemo samo neke? Uostalom nerijetko su neki od njih i pisali kolumne za izdanja EPH Holdinga.

Ispada da to što je Šeks udbaš – što nije sporno, i nije novo – sad najviše smeta onima koji su udbaše uvijek štitili do zadnjeg daha. To je malo čudno. Izdanja Epehazije, Jutarnji i Globus, su uz kronični paraobavještajni kanal za širenje dezinformacija i rušenje zapadu nepoćudnih vlada, su bila u prvim borbenim redovima kad je trebalo zaštiti od sudskog progona kojeg je pokrenuo Karamarko stare udbaše, šefove tajne policije, Manolića i Boljkovca, koji će obojica na kraju umrijeti ne samo nekažnjeno, nego kao ugledne starine.

Ti mediji su bili također u prvim redovima kad je trebalo braniti Perkovića i Mustača od izručenja. Pretvorili su ih od ubojica koji su slali balkanske sitne mafijaše s mesarskim sjekirama da lome glave disidentima u nekakve balkanske James Bondove, pitanje pokušali pretvoriti u slučaj nacionalnog dostojanstva. Izručenjem te dvojice smo, pisali su, prodali suverenitet! Taman posla, kao da su to bili hrvatski špijuni i obavještajci! Nije se njih teretilo za ono što su (kratko) radili u SOA-i nakon raspada Jugoslavije, nego za ono što su radili kao djelatnici jugoslavenske tajne službe! Nama neprijateljske države! Zašto bismo ih štitili?

Da su bar ti mediji, toliko utjecajni, s tim žarom branili od izručenja Gotovinu ili Praljka – ali ne, tada je bilo “Sud je sud, međunarodni ugovor je međunarodni ugovor, treba ga poštovati”.  Ti isti mediji s rušili Karamarka kad je zaprijetio tim istim strukturama, i to optužbama da je on udbaš (a to je naravno potvrdio Manolić!) I sad, najednom, ti isti mediji pokreću kampanju protiv – Šeksa.

Da se pojavio samo jedan tekst u Jutarnjem o Šeksovoj ubdaškoj prošlosti, još bi to mogla biti i slučajnost, iako mediji tog tipa u pravilu ne dižu stare prožvakane slučajeve na naslovnice tek tako. Dižu ih kad ponovo mogu poslužiti u dnevno-političke svrhe. A ovdje je Jutarnji pokrenuo cijelu kampanju protiv Šeksa, s uredno dokumentiranom njegovom udbaškom prošlošću. S poduljim tekstom svaki dan na tu temu.

Pitanje je bilo samo, koje? Je li iza svega stajao Plenković, po onom starom pravilu, čuvaj se onih koji su te na prijestolje doveli”? Ili jednostavno o tome da je Šeks postao problem sam za sebe? Malo je vjerojatno, Šeks se nakon promjene na vrhu HDZ-a ponovo povukao u sjenu, nije radio ništa, nije se mogao zamjeriti nikom. Ne, malo je vjerojatno da je Šeks postao smetnja nečijim interesima.

Ne, treba biti načisto s jednom stvari: takve medijske kampanje blaćenja osobe iz vrha politike se nikad ne pokreću iz moralnih razloga, iako se uvijek njima pravdaju. Sukob interesa mediji mogu napuhati do besmisla, ili ga posve odignorirati, zavisno od toga žele li nekog političara poštedjeti i sačuvati ili ga zgaziti i smijeniti. Ista stvar se može medijski prezentirati kao pozitivna ili negativna, pa i to što je Šeks radio za udbu bi medijski magovi mogli odraditi u stilu, “pa svi su radili za njih”; “kog briga za ono što je bilo prije 40 godina”; “zapravo je radio za našu stvar kao unutarnji neprijatelj u SFRJ”, i tako dalje. Sve se može zaspinati, a u mainstream medijima su majstori za to.




Ne, pravi razlog hajke na Šeksa je po svemu sudeći nešto posve drugo. Hanza medija mora vraćati dugove po predstečajnoj nagodbi, dugove koje je napravila prethodna, Pavićeva ekipa.  Ti dugovi nisu mali, mjere se stotinama miljuna eura. No Epehazija je očito previše bitna strukturama kao kanal za plasiranje informacija (a po potrebi, i dezinformacija) i krojenje javnog mišljenja (“opinon making”; vole reći oni koji se bave tim vidom socijalnog inženjeringa) da bi je se pustilo da propadne, ma kako veliki dugovi bili.

Radi se o tome da prema informacijama kojima raspolažem Hazna medija mora svaki mjesec vratiti 25 milijuna kuna duga prema predstečajnoj nagodbi. Naklada Jutarnjeg nije takva da bi to pokrila, a iako ti portali imaju izdašne ugovore  s oglašivačima, sve to skupa ne pokriva troškove plus stare dugove koje treba vratiti. Kad smo kod toga, Hanza medija je ostala bez ogromnog novca koji je Agrokor trošio na reklamiranje preko njih. Zašto preko njih, kad bi jeftinije dobili reklame na drugim portalima koji možda ne svaki za sebe, ali zajedno svakako, imaji isti ili veći doseg? To spada u priču o vezama medija, biznisa i politike, gdje svaka ruka mije onu dugu.

Radi se, po svemu sudeći, o tome da preko Šeksa Hanžeković zapravo reketari vladu da mu pomogne financijski oko vraćanja dugova, vjerojatno prvenstveno izdašnim ugovorima za reklamiranje nacionaliziranih Todorićevih tvrtki, koji su zapravo i do sad bili reket. Poruka je jasna, “imamo arhive, znamo sve o prošlosti svakog od vas”. Da se radi o tome upućuje i ovotjedni članak Rozite Vuković o tome kako Plenković ne kontrolira HDZ, kako ne kontrolira u stvari ništa. A isti taj Jutarnji je bio najglasniji u podršci Plenkoviću, do nedavno.




Odavno smatram da Šeksa treba maknuti iz političkog života Hrvatske. Ali ne, ne na ovaj način, kampanjom preko medija jednako povezanih s udbaškim strukturama kao što je i Šeks sam. Metodom lova na vještice i trača. Ako pristanemo na to da mediji odstreljuju ljude kako im paše – jučer Karamarka (u suradnji sa Šeksom!), danas Šeksa, sutra tko zna koga tko postane teret za centre moći iz kojih se vuku konci Hrvatske – nikad nećemo imati svoju državu. Trenutno je, da ne bude zabune, nemamo. Stvar je slična kao i ratovi na facebooku, ljevica kontrolira medije i može odstrijeliti bilo koga iz bilo kog razloga.

Stvar je principa i načina, to je važnije od bilo kojeg pojedinca. Medijske kampanje blaćenja u Hrvatskoj u konačnici uvijek korist donose – upravo udbaškim strukturama u medijima. Koje su odlučile da im Šeks ionako više nije potreban, a niti im je pod kontrolom. Ovako, blateći Šeksa kao udbaša, zapravo samo skreću pažnju s toga tko su i što su oni. I usput pokušavaju izvući stotine milijuna od poreznih obveznika kako bi nastavili funkcionirati kao i do sad. Bacanje Šeksa lavovima je za udbaške strukture samo žrtvovanje pijuna, na koje ne treba nasjesti. Neću reći da je Šeks  nebitan,  ali Hanza medija je puno bitniji čimbenik u ovoj državi.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.