screenshot

Prava na utakmice hrvatske reprezentacije dobio kragujevački tajkun, ‘maher za pranje i isparavanje para’

Autor: Marcel Holjevac

Možda bi ubuduće TV pretplatu trebalo plaćati Draganu Šolaku, tajkunu iz Kragujevca i jednom od pet najbogatijih Srba, koji je do sad već izvukao milijune eura iz Hrvatske ne plativši porez, iako je do sad bio minimalno prisutan kod nas. On je od nedavno vlasnik Nove TV, a još od prije vlasnik TV N1 zajedno sa 120 milijardi dolara teškim hedge fondom KKR (Kohlberg, Kravis, Roberts) koji financijski stoji iza njega. O razlozima zašto HRT nije dobila pravo na prijenose utakmica hrvatske nogometne reprezentacije nakon 2020. ne treba puno nagađati: HRT nema novca, iako nas godišnje opljačka za debelo preko milijardu kuna za program koji nitko ne gleda i koji nikog ne zanima (jedino što nešto vrijedi je treći, ali ono što se tamo emitira je ionako uglavnom besplatno ili gotovo besplatno). S druge strane, Šolakov Sportklub je kablovska TV koja se plaća, dakle utakmice reprezentacije, kako sad stoje stvari, se vjerojatno neće emitirati slobodno, već ćete se morati pretplatiti na kablovsku TV Dragana Šolaka. A na HRT-u možda više nema ni HNL-a, ni košarke, ni međunarodnih sportova poput Formule 1 ili NBA, ubuduće nećete moći gledati niti Vatrene, ali ćete zato dobiti dnevnu dozu Marasa, Pernara, Grmoje i Beljaka te inih intelektualnih gromada iz Sabora, garnirano kuharskim i ostalim realityjima.

Jasno je da je to što će utakmice hrvatske reprezentacije ubuduće prenositi TV stanica srpskog tajkuna uvreda za hrvatski nacionalni ponos i udarac na samopouzdanje. Svakako, da ruski RT dobije prava na prijenos Superbowla u SAD to bi bio skandal vapijući do neba i tražile bi se smjene, isto tako da engleski Sky dobije ekskluzivno pravo emitiranja utakmica njemačke reprezentacije u Njemačkoj. No, u Njemačkoj utakmice prenose javno-privatni ZDF i ARD, u Austriji ORF, i tako dalje – tamo gdje postoje javne TV, prenose ih one, tamo gdje ne, prenose ih privatne domaće nacionalne TV kuće.  Ipak, mediji će vjerojatno pokušati izbjeći spomenuti tko je vlasnik Sportkluba “da se ne potpaljuje međunacionalna mržnja”: s druge strane, da je kakav hrvatski tajkun uspio oteti HRT-u prava na prijenose utakmica reprezentacije seljaci s vilama bi već bili pred njegovim dvorcem ili vilom, a mediji bi pisali feljtone o njegovom hercegovačkom porijeklu, o tome kako je zaradio prvi milijun, o tome da mu je ćaća isto bio lopov, i osnivala bi se istražna povjerenstva o tome tko mu je kad dao kredit. I tko mu je omogućio da se obogati. Usput bismo slušali priče o Tuđmanu i 200 obitelji.

No za Šolaka nitko to neće pitati. A on je vlasnik većine TV stanica i telekoma na području bivše SFRJ, tzv. regionu. Velik udio u svom medijskom carstvu “United group” prodao je 2014. godine spomenutom KKR fondu, koji je inače “zvijezda” američkog dokumentarca “Barbari pred vratima”, o tome kako je rečeni dinamični duo – Roberts i Kravis – uništio jednu od najvećih američkih korporacija, RJR Nabisco. Oni su naime praktički izmislili tzv. “leveraged buyout”, kupovinu korporacije njezinim vlastitim novcem i onim što je u dokumentarcu nazvano “phoney junk bond crap”, i na taj nači stekli nevjerojatno bogatstvo. No, Šolak je zadržao velik udio u poslu, i ostao na čelnom mjestu korporacije koja u svom vlasništvu danas ima, među ostalim, velik dio telekoma Slovenije, srpskog SBB-a sa 750.000 priključka, Telemaha u Sloveniji i BiH i Total TV-a prisutnog u šest zemalja bivše Jugoslavije. Ako ste se pitali – sjedište korporacije je u Nizozemskoj, ali pojedinačne tvrtke su registrirane na Malti, Luksemburgu i drugim poreznim oazama.

A kako je stekao prvi milijun? Šolak je medijsko carstvo počeo graditi koristeći bezvlašće u doba Miloševića, i uzurpiravši državne resurse bez da ih je platio. U Srbiji ga baš ne vole, pa jedan srbijanski poslovni čovjek rekao kako je Šolak “postao milijarder kad mu je država gotovo besplatno prepustila monopol na tržištu kablovske televizije i telefonije. I ne samo da mu nikada nije naplaćeno ništa za državne resurse koje je koristio, nego mu je kasnije omogućeno da na prihod veći od milijardu eura izbjegne porez tako što je SBB u Srbiji prodao preko fantomskih off-shore firmi”.

A Nacional je nedavno donio članak u kojem navode kako je, prema “Malta files”, Dragan Šolak i iz Hrvatske izvukao milijune eura izbjegavši pritom plaćanje poreza. “Dokumenti pokazuju kako se izbjegava plaćanje poreza u Hrvatskoj i kako je novac koji su uplatili Hrvatski Telekom, Iskon i VIPnet završio na tajnim računima United Media Grupe na Cipru i u Lihtenštajnu”, pisao je Nacional u tekstu naslovljenom ” Medijski mogul Dragan Šolak iz RH izvukao 6,7 milijuna eura BEZ PLAĆANJA POREZA”. Naravno, većina Šolakovih poslova ide preko Malte, zbog specifičnosti porezne politike te države. Slovenski istraživački novinar Blaž Zgago napisao je: “Manjinski vlasnik United Media Grupe Dragan Šolak, jedna od najbogatijih osoba na Balkanu, ima već duže vrijeme lanac tvrtki u poreznim oazama na Cipru, Britanskim Djevičanskim otocima, Sejšelima, u Švicarskoj i Lihtenštajnu. Većinski vlasnik United Media Grupe, koja u Hrvatskoj emitira program svog sportskog kanala Sportklub i informativnog kanala N1, američki je privatni dioničarski fond KKR, sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Delaware i na Kajmanskim otocima, a u njegovu tvrtku majku na Kajmanskim otocima 50 milijuna eura uložila je i Europska banka za obnovu i razvoj”.

A “Radio Košava” u Srbiji piše o Šolaku, kojeg nazivaju “maherom za pranje i isparavanje para”: “Većinski vlasnik kompanije SBB Dragan Šolak, državljanin je Slovenije i Srbije, opasan je prestupnik koji posao razvija ne plaćajući porez, ucenjujući i varajući poštene biznismene, davanjem novca pod kamatu.

Slovenački dnevnik “Delo” i istražni organi ove zemlje su na tragu svim Šolakovim prevarama, ali on u Srbiji i dalje otima, izbegava porez, a sve štiteći se članstvom u masonskoj organizaciji i pozivajući se da iza njegovog lopovluka stoji ambasada SAD-a u Beogradu i bivši šef CIA Dejvid Petreus. Opisali smo pre nekoliko dana na koji način je, prevarom, pretnjama i ucenama g. Šolak stekao bogatstvo.”

To, naravno, neće biti prepreka da Šolak dobije povoljne kredite u Hrvatskoj, niti razlogom da Petrov osnuje kakvo istražno povjerenstvo o tome kako je Šolak uspio pokupovati televizije i udjele u telekomima, te prava na TV prijenose reprezentacije u Hrvatskoj. Niti će itko istraživati zašto mu je banka za obnovu i razvoj dala teške milijune beskamatno.

Ni u BIH Šolakovo poslovanje nije bilo poznato po poštenju. “Televiziju N1 osnovao je zato da, kad sudovi, inspekcija ili SIPA počnu pretraživati njegove poslove, poput nelegalnog emitiranja kanala, neplaćanja poreza, uzurpiranja elektro stupova u vrijednosti preko 11 miliona maraka, nepoštivanja sudskih presuda u slučaju Sport Klub, putem informativnog programa televizije N1, napada službenike organa koji ga istražuju i optužuje ih da rade protiv interesa stranog kapitala i da će ih i dalje javno osuđivati i šikanirati šaljući tako svima poruku, da ne smiju ni kažnjavati niti istraživati njegov Telemach”, navele su Prvenovine iz BIH. “Uvidjevši da zakon u BiH djeluje bolje nego u Srbiji, Dragan Šolak je došao na ideju da otvori N1 televiziju koja se financira ilegalnim emitiranjem NetTV-a (sa sjedištem u poreznoj oazi). Šolak je otvorio televiziju N1 u Luksemburgu, kako bi izbjegao kažnjavanje od strana organa države BiH (Regulatorne agencije i organa drugih država gdje se emitira).

Pošto se nelegalno stečeni novac od Net TV-a nalazi u poreznoj oazi, Šolak lako financira televiziju sa sjedištem u drugoj poreznoj oazi – Luxemburgu – jer mu nije potrebno dokazivati porijeklo novca, a ujedno ne plaća porez na transfer novca.

Kako Šolakova N1 televizija u praksi štiti Telemachove radnje? Kad inspekcija zaustavi nelegalnu radnju Telemacha, tada Šolak, u akciju na općinu, šalje N1 televiziju u cilju zastrašivanja općinskih službenika. Ako službenici ne odustanu, tada slijedi prilog u dnevniku N1 televizije. Sličan postupak je i sa tužiteljstvom. Kad tužiteljstvo istražuje nelegalne radnje Telemacha u dnevniku N1 televizije se emitira prilog – imovinska karta predmetnog tužitelja – sve u cilju odustanka tužioca od istraga protiv Telemacha”, navode oni.

O tome kako je stvorio “United group”, višestruko veću od Hrvatskog Telekoma, pisalo se i u Hrvastkoj. Denis Kuljiš je u “Jutarnjem” naveo: “Počeo je 90-ih trgujući muzičkim pravima za područje bivše Jugoslavije, a zatim se uključio u lukrativno tržište distribucije filmova za kina i kazeta za videoklubove … Šolakova izvorna firma za digitalne mreže, Gerrard Enterprises, registrirana je 2004. u poreznoj oazi na Otoku Man, ustanovili su vrijedni slovenski istraživači. Suvlasnica je Šolakova žena Gordana koja je 2013. kupila vilu na Ženevskom jezeru plativši porez od 7,5 milijuna eura. Onda su pribavili avion Cessna Citation XLS i preuzeli Kraljevsko golf-igralište na Bledu…

Nacionalni TV kanali bili su u Srbiji u doba Miloševića pod režimskim nadzorom, a mnoštvo malih TV postaja ilegalno je emitiralo piratirane premijerne filmove i bilo kakva bulažnjenja lokalnih redikula i radikala. Iz te stihije počela se razvijati alternativna kabelska mreža, koja je dosegla 60-70 posto kućanstava, dok je u Hrvatskoj to i sad samo 30 posto. Novac od reklama – najvažnije su tu reklame državnih poduzeća – išao je monopolistu koji je ovladao kabelom, SBB-u. Oni su distribuirali signal javnih kanala, a nudili su i različite programske pakete, sportske, filmske, dokumentarne… Taj se program uvozi i plaća u inozemstvo, tako da ova golema operacija ne donosi nikakav profit koji bi se mogao oporezovati“, kaže Kuljiš.

On se osvrnuo i na prodaju dijela njegove United Group spomenutom fondu za otprilike milijardu i pol dolara: “Zašto je KKR istovario milijarde, ako nema zarade, a republikanac Henry Kravis nije poznat kao filantrop, nego kao hladna riba s temperamentom velike bijele psine? O tome se može samo nagađati. Činjenica je da novac odlazi iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, a u marginalnom hrvatskom poslovanju otkrivena je porezna nepravilnost koju, međutim, nije lako ukratko objasniti. Stvar je u tome što se osim eksploatacijom kabelskih mreža na Balkanu, United Group kroz svoju United Media diviziju bavi distribucijom sadržaja drugim kabelskim mrežama. Ima osam Sport Klubova (SK) koji se vrte po kafićima, narodnjačkih Grand 1 i Grand 2, kanal Cinemania, Fight Channel i koješta drugo, a na koncu i – sasvim neobična pojava u ovom kontekstu – regionalni njuz-kanal N1 koji u editorialu naginje ulijevo, kao da mu je vlasnik Tsipras, a ne Kravis. Prava za emitiranje tih kanala hrvatski kabelski operateri (HT, VIP, Iskon…) plaćaju na maltešku adresu jedne od podružnica United Grupe. Kako Malta nije porezna oaza, nego članica EU, s kojom Hrvatska ima sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porez plaćen u La Valetti (35 posto) računa se kao da je plaćen u “unijaćenoj” Hrvatskoj (također 35 posto). No, Malta ima tu osobitost da stranim firmama koje su kod njih samo registrirane i “papirnato” prisutne, vraća 85 posto poreza, što znači da UB ondje zapravo plaća samo pet posto dobiti, a ostatak odmah prebacuje na Cipar, da novac bude u društvu sa svim ostalim srpskim off-shore parama. U posljednje vrijeme, doduše, to je rearanžirano tako da lova ide u Luksemburg, gdje je apsolutno najveći mutež, pa su ondje osim Šolakovih američkih firmi registrirani i mnogi ruski hedge-fondovi“, piše Kuljiš.

Dakle, prava na prijenose utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, Vatrenih, ćete od sad gledati preko mreže koja se plaća, a sav novac će ići srpskom tajkunu koji se obogatio na krajnje mutan način, američkom lupeškom hedge fondu poznatom po nemoralnom poslovanju, a porez će se – minimalan – plaćati na Malti i u Luksemburgu, s tim da Hrvatska neće nikad vidjeti ni kune poreza od cijele priče. No dok Srbi preko svojih tajkuna osvajaju telekomunikacije i medije u “regionu”, uz malu pomoć Amerike, a Nijemci nakon propasti Agrokora uspješno uspostavljaju monopol u maloprodaji, dotle mi u Hrvatskoj i dalje ne želimo imati svoje tajkune, svojih 200 obitelji, nego se uzdamo da će se državne tvrtke poput HRT-a moći nadmetati s ljudima poput Šolaka. To je jedna iluzija i zabluda koje se treba odreći, a HRT ili privatizirati (vjerojatno Šolaku, jer pitanje je koga bi drugog mogao zanimati ti tko bi drugi mogao imati novca da ga kupi: U Hrvatskoj, u ovom trenutku, ne postoji nitko dovoljno financijskim moćan da bi se mogao nadmetati s njime) ili ga jednostavno ugasiti, jer komercijalne TV s par stotina zaposlenih proizvode zanimljivije programe i otkupljuju bolje emisije od HRT-a s 4.000 zaposlenih. Koji uza sve te zaposlene iznajmljuje sve od reportažnih kola do snimatelja od privatnika. A TV pretplatu svakako ukinuti kao relikt socijalističke prošlosti. Ako već plaćamo Šolaku za gledanje utakmica naše reprezentacije, ne moramo plaćati još i HRT-u.

Autor: Marcel Holjevac