Ne vjerujemo Vladi, mislimo da će nam djeca živjeti gore, ali ne želimo mijenjati – ništa

Autor:

Mađarski think-tank “Szazadvag foundation” je već drugu godinu za redom proveo veliko i iscrpno istraživanje u svih 28 država EU, na preko 28.000 ispitanika: u svakoj zemlji je intervjuirano najmanje 1000 njih, uključujući Hrvatsku! Tako velik uzorak, u kombinaciji s preciznim i jasni pitanjima i dobrom metodologijom ispitivanja, daje dobru sliku kako danas razmišlja Europa i Hrvatska.

A to, najsažetije, izgleda ovako: Europa, kao i Hrvatska, sve manje vjeruje elitama, prevladava uvjerenje kako će naša djeca živjeti gore, a velika većina smatra da imigracija predstavlja veliki problem za njihovu zemlju. Unatoč tome, Europljani izlaze na izbore te i dalje glasaju za iste stranke za koje su glasali i do sad, za stranke koje pretvaraju EU u veliki izbjeglički logor. Njihov novi “Projekt 28”, nazvan po broju zemalja u kojima je provedeno istraživanje, pokazuje kako se stav običnih ljudi prema imigraciji bitno mijenja – u smjeru protiv nje, a pesimizam je u porastu od lani.

A po nepovjerenju prema elitama Hrvati su u samom vrhu – sa 70% onih koji nemaju povjerenja u vlast koju su sami nema dugo izabrali. Ispred nas su samo Grci, s 82%! Italija, zemlja u kojoj je kriza također vrlo opipljiva i sveprisutna, je tek pola koraka iza nas, u okviru statističke greške: Tamo vladajućima ne vjeruje 69% ljudi. A gdje ljudi imaju najviše povjerenja u vladajuće? U Mađarskoj, gdje čak 29% ima puno povjerenje u svoje izabrane dužnosnike, i u to da oni rade u interesu naroda. No isto tako Mađarska je pri vrhu ljestvice onih gdje ima najmanje građana koji uopće nemaju povjerenja u vlast: njih je također 29%. Manje od toga ih je samo u Nizozemskoj, 26%, i vrlo bogatom džepnom Luxembourgu, gdje ionako ne živi nitko osim perača novca i nešto eurodužnosnika.

Kako se ovo slaže s pričom da je Orban veliki sotona? Europa Orbana proglašava “nedemokratskim” liderom, iako on nesporno ima ogromnu demokratsku potporu! S druge strane, vladajuće elite u drugim zemljama nerijetko nemaju ni blizu takvu potporu – u stvari, u EU u cjelini, od 28.056 ispitanih, čak 51% “nema nimalo povjerenja u vlastitu vladu! A samo 9% ima potpuno povjerenje! Ostalih 37% “donekle vjeruje” vlastitoj Vladi!

Još paradoksalnije: U Njemačkoj čak 39% uopće nema povjerenja u vlast, ali Angela Merkel će gotovo sigurno dobiti još jedne izbore. No građani i dalje u velikoj mjeri vjeruju mas medijima: doduše, i tu je čak 45% onih koji mas medijima ne vjeruju uopće, ali im zato 44% “ponešto” vjeruje a čak 8% im posve vjeruje. No, u stvarnosti, mas mediji, i kad ljudi kažu da im ne vjeruju, imaju ogroman utjecaj na javnu percepciju: moć manipulacije ne treba potcijeniti, ni kad manipulirana osoba nema povjerenja u onog tko njome manipulira.

Mas medijima najviše vjeruju Finci, Danci, Šveđani i Nijemci – reklo bi se, nije ni čudo, da im ne vjeruju ne bi si nikad dopustili masovnu imigraciju na zagovor istih. Medijima pak, kažu, najmanje vjeruju Grci, Britanci, Talijani i Francuzi. Mi smo tek malo više nepovjerljivi prema medijima od prosjeka. Ono što je iznenađujuće: Građani EU manje vjeruju društvenim mrežama nego mas medijima! Dakle, stvarnim, živim ljudima, svojim susjedima i prijateljima. Tu prednjače Nijemci: čak 71% ih ne vjeruje nimalo onom što vide i čitaju na društvenim mrežama. To nije stvarno, nije se dogodilo: istina je što pišu mas mediji. Hrvati su malo manje nepovjerljivi prema društvenim mrežama od prosjeka, s 50% onih koji im ne vjeruju uopće, dok je to na razini EU 56%.

No još zanimljivije stvari postaju kod stava o imigraciji i terorizmu. Još lani, u istom istraživanju, čak 83% ispitanika je reklo da EU mora učinkovitije zaštititi vanjske granice: 15% se tome protivilo. Sudeći po pisanju medija, ispada da se zatvaranju granica za imigrante suprotstavlja tek šačica ekstremista! Na pitanje “biste li potpisali peticiju da vaša zemlja napusti EU”, međutim, samo je nešto preko četvrtine odgovorilo potvrdno: Zanimljivo, u Britaniji je samo 40% reklo da treba, 50% da ne. Referendum je pokazao da je ipak bilo više onih koji su za napuštanje: dakle, i u ovoj anketi, ljudi su skloni odgovarati više “politički korektno” i društveno prihvatljivo nego što stvarno misle. Zanimljivo je isto tako da je lani u “antieuropskoj”, neposlušnoj, Poljskoj, koju EU nikako ne voli zbog desničarske vlade, samo 15% smatralo da Poljska treba napustiti EU. U Hrvatskoj, oko dvostruko više je bilo onih koji su bili za ostanak (58%) nego za izlazak (30%): općenito, izgleda da siromašnije zemlje EU ipak više naginju tome da ona – opstane. Zanimljivo da su tu Hrvati negdje u rangu sa – Šveđanima, kojih bi 28% isto radije izašlo iz EU nego u njoj ostalo, dok čak 34% Slovenaca priželjkuje “Slo-exit”. U Mađarskoj, isto tako često doživljavanoj kao antieoropskoj, samo bi 17% lani napustilo EU. U Njemačkoj isto tako nema neke volje za izlaskom.

Ove godine pitanje je bilo nešto drukčije, biste li glasali na referendumu da vaša zemlja napusti EU: 64% europljana bi u njoj ostalo, 27% bi je napustilo (Hrvata 34%), mala razlika od lani, ali pomak u antieuropskom smjeru u Hrvatskoj. A opet, kontradiktorno: Većina (53%) Europljana misli da bi ekonomija ostala ista u njihovoj zemlji (31%), ili se poboljšala (22%) spram onih koji misle da je im je ekonomski bolje u EU (41%).

No ove godine je čak 4% manje onih koji misle da EU treba učinkovitije štititi svoje granice! Najviše ih je, čak 94%, u “ksenofobnim” zemljama Srednje Europe poput Mađarske i Češke, te također slavenske Bugarske. Zanimljivo: samo 77% Hrvata, naspram 79% Europljana u cjelini, smatra da EU treba učinkovitije štititi granice. Hrvati, Česi i Mađari također prednjače među onima koji misle da bi nacionalne države trebale imati više, a EU manje ovlasti.

A unatoč tome što žele u njoj ostati, čak 33% Europljana misli da EU za 10 godina neće postojati: samo 54% misli da hoće, ostali se ne bi radije izjasnili. Sve je to duboko kontradiktorno, i zabrinjavajuće. A još kontradiktornije: 60% Europljana smatra da EU ide u krivom smjeru, samo 31% da ide u pravom smjeru! Kod Hrvata je taj sentiment još izraženiji: 23% nas ovdje smatra da EU ide bilo u “izrazito pravom smjeru” (2%) ili “donekle pravom smjeru” (21%). Još veće iznenađenje: Nijemci misle skoro isto kao i mi o tome! Zapravo, samo u Luxembourgu, na Malti i u Portugalu, kojeg je EU izvukla iz duboke krize, misle da EU uglavnom ide u pravom smjeru. U svim ostalim zemljama EU prevladava mišljenje da se EU pretežno kreće u krivom smjeru.

Pa tko onda određuje smjer EU? Njeni građani očito ne! Tko odlučuje o tome treba li zatvoriti granice za imigrante? Njeni građani očito ne, jer bi demokratski, očito, odlučili drukčije! Najgore i najviše zabrinjavajuće od svega: 51% Europljana misli da će njihova djeca, buduće generacije, živjeti gore od njih! A samo 15% da će živjeti bolje: ostali misle da će sve ostati isto, ili ne žele odgovoriti.

O ilegalnim imigrantima pak 50% misli da predstavljaju “vrlo ozbiljan problem za njihovu zemlju”, 31% “donekle ozbiljan”: Samo zanemarivih 4% Europljana smatra da imigranti uopće ne predstavljaju problem! Zanimljivo je i da Hrvati mnogo manje od prosjeka vide imigrante kao ozbiljan problem, 7% kaže da nisu nikakav problem, a 19% da nisu ozbiljan problem. Također, solidna većina od 53% Europljana vjeruje da imigranti dolaze samo radi novca i državnih beneficija: ali to mišljenje je oficijelno, ako ga javno u medijima iznesete, pomalo “ustašoidno” i “islamofobno”. A na pitanje “hoće li dolazak imigranata povećati kriminal u vašoj državi” čak 63% odgovara pozitivno: ostalima je izgleda ispran mozak ili se prave blesavi. Čak i 66% Nijemaca to misli: istovremeno, za stranke koje se protive masovoj imigraciji poput AfD-a, glasa tek desetak posto ljudi: ostali glasaju za stranke čija je politika “trpaj još imigranata”. Zanimljivo da su Hrvati među onima koji najmanje vjeruju u to da će dotok novih imigranata povećati kriminal. Vjerojatno jer ih još nemamo dovoljno da bismo osjetili porast kriminala: Hrvatska je, po europskim mjerilima, vrlo sigurna zemlja.

No opet kontradiktorno, osjetna većina Europljana podržava globalizaciju i vjeruje da je ona dobra za ekonomiju. 48% je podržava, 37% se protivi. Čak i u Hrvatskoj je više onih koji globalizaciju i podržavaju, 44%, spram onih koji joj se protive (40%). Opet zanimljivo: najviše globalizaciju podržavaju Poljaci i Rumunji, uz Maltu. Mađari i Česi su među rijetkima koji su većinom protiv nje, kao i – začudo – Francuzi.

A opet proturječno, 79% Europljana ne podržava preseljenje proizvodnje u zemlje s jeftinijom radnom snagom ako to uzrokuje gubitak poslova u njihovoj zemlji.

Usto, većina Europljana je navikla živjeti u očekivanju terorističkih napada: 37% misli da su u njihovoj zemlji teroristički napadi vrlo vjerojatni, a 48% da su vjerojatni. U Hrvatskoj je to 18% za “vrlo vjerojatni” i 49% za “vjerojatni”. Najviše od terorizma strahuju u – Njemačkoj, gdje 95% stanovništva misli da su teroristički napadi vrlo vjerojatni ili vjerojatni, a tu negdje su i Belgija, Francuska, Švedska i Nizozemska – sve redom zemlje s masu imigranata. Najmanje se terorizma boje tamo gdje, logično, imigranata baš i nema – u Mađarskoj i Rumunjskoj.

Dakle: Europljani ne žele izaći iz EU, ali misle da ona ide u krivom smjeru. Europljani misle da će njihova djeca živjeti gore od njih, ali zapravo ne žele ništa mijenjati niti išta poduzeti da to promijene. Europljani misle da je globalizacija dobra ako mogu kupovati jeftinu kinesku robu, ali da je loša kad njihovi poslovi odlaze u Kinu. Europljani misle da će morati živjeti s terorističkim napadima, da će kriminal rasti s porastom broja imigranata, ali isto tako nitko javno ne želi reći ništa o tome, i nitko ne želi glasati za “desničarske stranke” poput AfD-a. Europljani ne vjeruju medijima, ali glasaju kako im mediji sugeriraju, plašeći ih “zlim kepecom Putinom” i “Hitlerom Orbanom”. Europa se kune u demokraciju, a kad se suoči s demokratski izabranim vladama u Mađarskoj, Češkoj i Poljskoj koje nisu “na liniji partije”, uvodi im sankcije i gleda ih ukloniti.

Europa je postala jedno jako shizofreno mjesto. Europa nema hrabrosti niti snage išta mijenjati, iako vjeruje da je na putu propast. Europa želi opstati, ali istovremeno u svoj opstanak ne vjeruje. Europa je postala karikatura sebe same, trećerazredna sila iza ne samo SAD, Rusije, Kine, nego i novih ekonomija koje se pojavljuju u Južnoj Americi i Africi, te na dalekom istoku, poput Koreje. Europa izgleda ni samu sebe više ne shvaća naročito ozbiljno, a ni Hrvatska. Defetizam je oduvijek bio boljka Hrvata: no izgleda da se njime zarazila i Europa. Ono čuveno Krležino “Nigdar ni bilo da nikak nije bilo”, izgleda, više nije samo hrvatski speijalitet. Europa, reklo bi se, svjesno i samoubilački ide u svoju propast, a pritom ne pokazuje niti najmanje volje da posluša one koji je žele zaustaviti na tom putu. Europa, sa svojim elitama koje nisu lojalne narodima koje vode, već su lojalne jedino drugim, globalnim elitama, zapravo zaslužuje jednu masnu revoluciju. Samo, nje za sad nema na vidiku: U međuvremenu, Europa sve vše liči na kombinaciju staračkog doma i Kabula u Afganistanu.

Autor: