Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Leteći cirkus Andreja Plenkovića i Ivana Vrdoljaka

Autor:

Odluka Plenkovića da spas svoje propale vlade potraži u koaliciji s beznačajnom strančicom ogrezlom u kriminal i korupciju, za koju inače nitko nije glasao niti prije, a još će manje nakon ovoga, je jednostavno pogrešna i glupa.

‘Imam ozbiljnih indicija da nitko nije vidio nijednu reformu u zadnjih šest mjeseci. Imam ozbiljnih indicija da smo poskupjeli zdravstveno osiguranje i vrlo ozbiljnih indicija da HDZ opet brine o privatnim interesima i svom džepu, a ne o hrvatskim državnim interesima. Imam uvjerenje i indicija da ćemo ih pobijediti na izvanrednim izborima i popraviti sve što su uništili u zadnjih šest mjeseci. Prvenstveno mislim na milijarde kuna koje smo propustili i na integritet i imidž Hrvatske koji su Vlada Domoljubne koalicije i MOST-a uništili u zadnjih nekoliko mjeseci’, napisao je Ivan Vrdoljak na svom facebooku prošle godine.

Što se dogodilo od onda do sad? Njegova bijedna trgovačka strančica, maligna nakupina koji godinama razara Hrvatsku uspješnije od HDZ-a i SDP-a time što mimo bilo kakvog izbornog legitimeta kontrolira većinu javnih poduzeća s desecima i stotinama milijardi kuna prometa, dakle kontrolira ono najbitnije u politici – tokove novca i radna mjesta, godinama je parazitirala na leđima SDP-a, s kojim ju je povezivalo uglavnom to što je većina članova HNS-a, kao i SDP-a, došla iz redova bivše SKJ / SKH. HNS je nastao raspadom moćne partije na paleokomunističku struju pravih vjernika socijalizma koja nije željela nikakve promjene iako se prozvala strankom demokratskih promjena – SDP, prohrvatsku struju komunista koja je prešla u HDZ, sastavljenu uglavnom od onih koji su u partiji bili iz čistog oportunizma, i tehnomenadžersku struju iz koje je nastao HNS. Potonju su činili bivši socijalistički direktori, ona struja koja je smatrala sebe Bogom danom za upravljanje ekonomijom, jer su Marksov socijalni nauk pokušali spojiti s učinkovitijim metodama upravljanja od onih klasičnih komunističkih, gdje profit nije bio važan, pa time nije moglo biti ni razvoja koji se u konačnici profitom financira. Naravno, i taj model državnog upravljanja privredom je propao, no to je druga priča.

Stranka socijalističkih direktora i sjecikesa 

Uglavnom, oni su nakon uvođenja demokracije nastavili biti ono što su bili i prije – direktori javnih poduzeća, s tim da su si neki ona u kojima su bili direktori privatizirali (Radimir Čačić). Kao politička stranka istakli su se neviđenim korupcijskim aferama – tajnik stranke Ferenčak je prodao zemljište koje je dobio po povlašetnoj cijeni za gradnju centra za djecu s teškoćama u razvoju Agrokoru, za što je osuđen na zatvorsku kaznu.  Čačić je, dok je još vodio stranku, pokušao sakriti da je ubio dvoje ljudi u saobraćajnoj nesreći, a firma koju si je privatizirao je propala i ostavila nekoliko stotina milijuna kuna državi i dobavljačima. Bivša ministrica kulture Zlatar Violić je postala poznata po svojim pijanim saplitanjima po prijemima i domjencima i dodjeli milijuna kuna ideološko-politički podobnima, dodatno se proslavila kad je sred noći pala s balkona obiteljske kuće u Trstenom, a na kraju je osuđena zbog peglanja službene kartice u privatne svrhe, kao i njen zamjenik i nasljednik iz iste stranke. Anka Mrak Taritaš je kao ministrica gradila kuće u Gunji gdje su se, po cijenama metra kvadratnog kuća sudeći, uzimale provizije od oko 300% vrijednosti posla. Iz te stranke potiče najbogatija je ministrica u Milanovićevoj Vladi, prema imovinskoj kartici, Vesna Pusić. A da, dodajmo da toj stranci pripada i Alenka Košiša Čičin Šain, koja je pokušala svojim BMW-om (to je onaj auto koji voze krkani i Hercegovci, znate, a ne ovi fini iz HNS-a) zgaziti policajca koji joj je rekao da ne smije parkirati na mjestu rezerviranom za MVPEI. Na što je ona civilizirano i nimalo krkanski pitala policajca “a jel znaš ti ko sam ja”, pa ga probala pregaziti, i zaustavila se tek pred repetiranim pištoljem. To je stranka čiji je član dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, pravomoćno osuđen za korupciju. To je stranka čiji je član Ljiljana Čule koja je u HEP-u gdje je direktorica (svi direktori su manje više iz HNS-a, kao i u većini javnih tvrtki) zaposlila sina, kćer, snahu, zeta, a da nije smijenjena vjerojatno bi zaposlila cijelu rodbinu do petog koljena na nepostojećim poslovima, na grbači poreznih obveznika. To je stranka čiji je član Anđelko Topolovec godinama radio kao dostavljač pekarskih proizvoda, tj. raznosač pice, ali ga je stranka uspjela ugurati na mjesto direktora državnih Narodnih novina. To je tek dio onih u HNS-u za kojima se vuku afere.

Razdjelnički razbojnik Vrdoljak je sad svoju hajdučku družinu koja je po svemu sudeći odavno trebala biti u zatvoru prikrpio tradicionalno ne puno poštenijem HDZ-u, jer zna da ta parazitska stranka ne može dugo opstati izvan vlasti: tada bi njihove bezbrojne sinekure i sinekručine polako presahnule, a ta stranka bez ikakvog stvarnog svjetonazora osim beskrajne pohlepe za visokim položajima s kojih se kontrolira državni novac te kultura, preko koje pak usmjeravaju vodu na svoj mlin, ostala kao riba na suhom. HNS je i najjasniji i najočitiji dokaz zašto je Hrvatska jedina bivša komunistička zemlja u kojoj nikad nije provedena privatizacija u većem opsegu, a i ono što je privatizirano, privatizirano je partijskim poslušnicima i jaranima. Uostalom, i Ante Todorić, otac Ivice Todorića, je bio Savkin kadar i prijatelj te proljećar iz krugova oko nje, i preko Savke je Ivica i dobio prvu veliku nekretninu od države, zgradu Plive. Zapravo čitava ta histerična dreka oko toga da ne smijemo dati šume, otoke (a što mislite da zemlja na otocima nije privatna ionako, i da svi američki otoci ionako uglavnom nisu privatni, pa ih nitko nije stavio na rame i odnio izvan SAD?), javna poduzeća itd. “prodati jeftino strancima” služi jedino tome da bi sjecikese i konjokradice iz svih stranaka imale gdje krasti. Zato je u Hrvatskoj, što je svjetski fenomen, sedam od deset firmi s najviše zaposlenih u državnom vlasništvu, i naravno sve one nabijaju milijarde i milijarde gubitaka svake godine koje plaćamo mi, i usto nasjedamo na priče kako je privatizacija i prodaja strancima zlo. Stranim kompanijama i onima stvarno privatnim bar ne pokrivamo gubitke, ako ih imaju, iz svog džepa! Osim Agrokora, no to je zasluga tek lex Agrokora, i da tog zakona ne bi bilo, dug bi ostao problem onog tko je Agrokoru novac i posudio, a to uglavnom nisu domaće banke ni domaći novac.

HNS ima interesa za koaliciju – a gdje je Plenkovićev interes?

Najgore od svega je što je kritici zbog tog poteza uglavnom izložen HNS: ljevica govori o skretanju stranke udesno, iako je ta stranka lijevo liberalna samo onda i onoliko koliko im to financijski odgovara, u biti stvarne ideologije nemaju. Naravno, promoviraju liberalizam i kultur marksizam kroz ministarstvo kulture koje im je uvijek bilo posebno bitno prvo, jer se tako lakše krade novac preko financiranja raznih bezveznjaka, a drugo, važnije, jer se tako preparira gluplji dio javnosti kako bi prihvatio politike koje odgovaraju i koriste elitama, a HNS je svakako, unatoč onom “narodna” u nazivu, izrazito elitistička stranka čiji su članovi u pravilu bogati poduzetnici i s narodom nemaju ništa, osim što ga muzu. Mala stranka za velike karijeriste s još većim ambicijama.  Toj i takvoj stranci kandidata za dugugodišnju robiju Plenković sad nudi ministarstvo pravosuđa, čime će Hrvatska postati nedostižni ideal za latinoameričke satrapije kojima vladaju narkokarteli, poput Bolivije.

Pristaše HNS-a sad govore kako će stranka ostati bez baze, kako će joj birači okrenuti leđa! Koji birači? Kad je to HNS imao svoje birače? Po prvi put su nakon dugog niza godina, nakon skoro dva desetljeća, samostalno izašli na izbore i neslavno na njima propali posvuda. Nekakvu bazu birača imaju samo u Varaždinu i okolici, a i tamo ih je doslovce pregazio njihov bivši član Radimir Čačić, koji sad vodi reformiste. Neki komentari s društvenih mreža (zajedno s greškama):

“Ivan Vrdoljak ipak ide sa HDZom. Iako je hrvatsku javnost mjesecima uvjeravao da je on moralna osoba Vrdoljak se noćas oglasio namjerom da sa prostitutkom ogrezlom u kriminalu i zločinu (HDZ) stvara kurikularnu reformu za odgoj i obrazovanje mladih. To je isto kao da prostitutke djeluju školama.”

“Gospodine Vrdoljak…političar ste kojeg sam uvijek cijenila, misleći da ste jedan od rijetkih koji ima svoj čvrsti stav i koji nizašta ne bi prodao dušu Đavlu…čitam da planirate ući u koaliciju sa HDZom…šokirana sam i jako tužna jer sam shvatila da ste i vi sitna duša gladna fotelje….moć nije u nekom položaju već u poštenju prema ljudima koje bi trebali predstavljati…”

“nekad sam poštovao i vas i vašu stranku.cijenim poštenje,pamet i znanje,ali ako se priklonite HDZ-u zaželjeti ću vam propast i vas i vaše stranke-žao mi je ljudi u stranci-pamet u glavu – vi ste zlo i sramota vaše stranke ako podržite hdz”

Poštenje i HNS? Čvrst stav i HNS? Nazivati HDZ prostitutkom ogrezlom u zločinu iz perspektive birača HNS-a, koji je deset puta manja stranka s deset puta više velikih afera? Spram njih čak i HDZ djeluje kao karmelićanski samostan! Sve su to gluposti, Vrdoljak je napravio odličan potez: ponovo će bez ikakvog izbornog legitimiteta oteti dva – tri ministarstva i masu direktorskih mjesta u javnim poduzećima, te tako potvrditi image stranke koja stvarno vlada Hrvatskom neovisno o tome za kog su građani glasali, i neovisno o tome je li itko uopće glasao za njih. Usto, HNS ima i drugi dobar razlog da ide s ovim lijevoliberalnim, socijaldemokratskim i europeiziranim HDZ-om u koaliciju: njima je bolje ući u vladu nego ići na nove izbore na kojima će ili propasti samostalno ili propasti zajedno sa SDP-om, a na tim novim izborima bi Hasanbegović i Esih dobili desetak posto i bez njih bi HDZ teško mogao formirati vladu.

Problem zapravo ima HDZ, što je to njima trebalo? Taj dio je teže racionalno objasniti: izgleda da Plenković ide iz greške u grešku. Davno sam napisao, i ostajem pri tome: Najveća greška i njega i Karamarka prije njega je što nisu isti čas nakon raskida braka s Božom Petrovim raspisali nove izbore, nego su išli na “preslagivanje vlade”. SDP je dezorijentiran i u rasulu, Most je izgubio pobjednički zamah i koalicijski potencijal mu je nula, Živi zid je otprilike dostigao svoj limit, čak i ovakav “vjerodostojni” HDZ bi komotno dobio izbore i završio s više mandata nego što ima sad, uz slabiju oporbu! Jedino pada na pamet da Plenkovića brine isto što i Vrdoljaka, Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Koaliciju s njima bi lakše objasnio svojim biračima nego koaliciju s Vrdoljakovom ekipicom kojoj je uglavnom mjesto u Remetincu, i koju brojni poistovjećuju sa Stipom Mesićem i Vesnom Pusić, dvoje najviđenijih članova te stranke, koje brojni isto tako ne bez temelja smatraju veleizdajicama. Ali bi tu koaliciju teško objasnio onima u Bruxellesu, a očito mu je do njihovog mišljenja više stalo nego do vlastite biračke baze. Za birače HDZ-a on računa da će ionako uvijek glasati za HDZ, pa da baš stave Titovu sliku i središnjicu i prime Mesića i Manolića natrag u stranku te ih proglase doživotnim počasnim predsjednicima iste. Je li mu ta računica u redu, ili će se birači HDZ-a ipak početi okretati desnim i konzervativnim opcijama koje to nisu samo kozmetički i deklarativno, pokazat će vrijeme.

Autor:

ZADNJE VIJESTI