Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Volja za moć kao princip vladavine u Hrvatskoj

Autor: Jure Zovko / 7Dnevno / 16. lipnja 2017.

Nakon što je propao pokušaj opoziva ministra Zdravka Marića, šef “Narodnjaka” odlučio se na fenomenološki iskorak objašnjenja Plenkovićeve tvrdnje da ima dovoljno ruku za sastavljanje nove vlade. Fenomenologija po shvaćanju filozofa Martina Heideggera ima za zadaću iznijeti na vidjelo ono što nam je obično skriveno.

Čuvena izreka najčitanijeg njemačkog filozofa Friedrich Nietzschea iz njegova najpopularnijeg djela «Tako je govorio Zaratustra» «gdje postoji život tu je i volja za moć» mogla bi nakon najnovijih preslagivanja u hrvatskoj politici dobiti novu formulaciju: «Kada je riječ o politici, tu vlada volja za moć». Pitanje opravdanosti načela volje za moći u demokraciji sve više se diskutira u suvremenom političkom diskursu. Nietzsche je smatrao da je jedino pomoću ovog životnog načela moguće prevladati tradicionalni moral i sve slabosti koje proizlaze iz njega.

U više svojih kolumni pisao sam da je pomanjkanje osjeća za moralnost jedna od glavnih značajki hrvatske političke scene. Ne trebamo se zavaravati da ćemo u tom pogledu očekivati neke značajnije pomake na bolje. Pogledamo li primjerice kako se ponašao bivši predsjednik Hrvatske narodne stranke u proteklih nekoliko mjeseci, bit će nam jasno da se njihov princip vladavine može reducirati na beskrupulozno načelo volje za moći.

Poznato je da su “Narodnjaci” do svojih zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru došli uglavnom zahvaljujući vještoj trgovini sa Socijaldemokratima iz vremena dok je njihov šef bio Zoran Milanović. U trgovinu se stupilo s uvjerenjem da će nakon blamaže prve koalicije između HDZ-a i Mosta lijeva opcija pobijediti na parlamentarnim izborima i sastaviti vladu. Kada se to nije dogodilo, “Narodnjaci” su krenuli u proces tihog približavanja novom, liberalno orijentiranom vodstvu HDZ-a. Koalicijske nedaće i nesuglasice između Mosta i HDZ-a bile su voda na mlin narodnjačkoj volji za vladanjem i upravljanjem. Nakon što je krajem travnja šef HDZ-a naprasno odlučio prekinuti koaliciju s Mostom, jer “dečki s Neretve” nisu htjeli podržati ministra financija Zdravka Marića zbog njegove involviranosti u makljaže oko preslagivanja dugova u najvećem i najzaduženijem hrvatskom koncernu Agrokor, šef «Narodnjaka» je prepoznao jedinstvenu priliku da zamijeni odbačenoga koalicijskog partnera. Oporba je tada, naime, zaigrala na najjaču kartu pripremivši zahtjev za opozivom ministra koji je dobro poznavao financijsko stanje stvari u Agrokoru, ali je to vješto krio od javnosti. Teško je bilo uvjeriti javnost da ministar financija nije suodgovoran za posrtaj najveće hrvatske kompanije. Ministar Zdravko Marić ipak je preživio glasovanje u Saboru u pat poziciji sa 75 glasova za opoziv. Nebitno je u ovom slučaju koliko je glasova bilo protiv opoziva ministra Marića. Trebala je samo još jedna ruka da se pokaže kako vlada nema većinu u Hrvatskom saboru, no nije je bilo. Očekivalo se da će to biti SDP-ovac Tomislav Saucha, bivši šef kabineta Zorana Milanovića, protiv koga je USKOK pokrenuo istragu zbog “afere dnevnice”. Međutim pametni dečko s riječkog korza izračunao je dobro da mu ostanak u Hrvatskom Saboru donosi stotinjak tisuća eura, koje nije baš jednostavno zaraditi običnom smrtniku, pa se u zadnji čas, neposredno prije glasovanja o povjerenju ministru Mariću, pojavio u Saboru i dao svoj glas protiv opoziva ministra. Da podsjetimo, jednako kao Tomislav Saucha glasovali su Milorad Pupovac, dr. Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, a general Željko Glasnović prvi put, poput zeca, zbrisao je s “bojišnice”. Glasnović je poznat po još jednom neobičnom bijegu, iz splitske bolnice da bi se vratio na kupreško ratište.

Nakon što je propao pokušaj opoziva ministra Zdravka Marića, šef “Narodnjaka” odlučio se na fenomenološki iskorak objašnjenja Plenkovićeve tvrdnje da ima dovoljno ruku za sastavljanje nove vlade. Fenomenologija po shvaćanju filozofa Martina Heideggera ima za zadaću iznijeti na vidjelo ono što nam je obično skriveno. Javnosti je bilo nejasno igra li premijer Plenković dobro poznatu hazardersku igru Tomislava Karamarka od prije nepunih godinu dana, ili stvarno raspolaže s dovoljno “marioneta” u Saboru koje su spremne nastaviti politički igrokaz “panem et circenses”. Da je već započeo akciju preslagivanja u Saboru, Vrdoljak je potvrdio odlukom da se pridruži HDZ-u u rušenju Predsjednika Hrvatskog sabora Bože Petrova. Jednoglasno su ga podržali svi saborski zastupnici iz kluba “Narodnjaka”. Po logici stvari Vrdoljak je trebao pozvati Božu Petrova da se pridruži oporbi te zajednički djelovati protiv Plenkovićeve krhke izvršne vlasti. HDZ sa svojih maksimalnih 75 ruku, računajući i Tomislava Sauchu, nije imao dovoljno municije da ispali plotun protiv nepouzdanoga koalicijskog saveznika u fotelji Predsjednika Hrvatskog sabora. Ne treba u svemu tome zaboraviti značajne uloge dr. Hasanbegovića i generala Glasnovića u skupljanju potpisa za izbor Gordana Jandrokovića za predsjednika Hrvatskog Sabora. Za vrlog generala Glasnovića mogu razumjeti da nije shvatio HDZ-ovu “nevidljivu koaliciju” s “Narodnjacima” koja je izišla na vidjelo već pri rušenju predsjednika Sabora iz redova “Mostovaca”, ali ne mogu za dr. Hasanbegovića. Ako Hasanbegović nije prepoznao novu koaliciju HDZ-a s “Narodnjacima” pri torpediranju Bože Petrova, očito je nesposoban za političko prosuđivanje. Bolje bi mu bilo da se vrati natrag na Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” te nastavi istraživati Poglavnika i ustaše, jer je u tom području daleko stručniji. S druge strane ne smijemo zaboraviti da dr. Hasanbegović dijeli gotovo identično mišljenje s dr. Vesnom Pusić glede politike HDZ-a iz vremena dr. Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini. Gospođa Pusić u više je navrata tvrdila da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu nije mi jasno kakvu alternativu u odnosu na HDZ nudi dr. Hasanbegović sa strankom koja nosi njegovo ime kao i ime njegove kolegice s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar“.

Dobro je da postupno izlaze na vidjelo detalji oko priprema „Narodnjaka“ za kolaliciju s HDZ-om. Dobro je također znati da je počasna predsjednica “Narodnjaka” dr. Vesna Pusić cijelo vrijeme bila izvješćivana o približavanju njezine stranke partiji koju je osobno najviše napadala, da ne kažemo klevetala. Koja očekivanja premijer Plenković nije ispunio gospođi Pusić da je u zadnji čas promijenila ploču, vjerojatno će također jednoga dana izići na vidjelo.

Mene osobno nije nimalo iznenadio novi politički “brak”, odnosno politička “istospolna zajednica” posttuđmanovskog HDZ-a s “Narodnjacima”. Sadašnji HDZ nakon detuđmanizacije, koju je proveo ljubitelj vrsnih urica i skupocjenih umjetnina dok je bio na čelu HDZ-a, nije više stranka koju je nekoć kritizirala drugarica Pusić. Sanaderizam danas caruje u svim segmentima međunarodne i domaće politike koja se kreira na Trgu žrtava fašizma. Karamarkov pokušaj približavanja pseudokonzervativne stranke stečevinama tuđmanizma, koje se odnose samo na jedan segment Tuđmanove političke strategije, mislim na ideje pravaštva, doživio je totalni fijasko. Krhotine brodoloma te politike naziremo danas u čamcima za spašavanje na koje pozivaju dr. Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih. Povratak paradigme sanaderizma uvjetovao je razumljivi “brak” HDZ-a s narodnjacima. Bijeli dim je već pušten nakon glasovanja u Saboru, nova saborska većina nešto je stabilnija u odnosu na Marićevo preživljavanje i skupljanje potpisa za Jandrokovićevu fotelju. Pupovac, Furio Radin, Saucha i njema slični uvijek su tu kada je frka.

Novi potpredsjednik vlade HNS-ovac Predrag Štromar neposredno nakon prisege pojavio se na “Povorci ponosa” u Zagrebu, od Mimare do Ribnjaka, kako bi podržao pripadnike LGBTQ zajednice. Da podsjetimo, riječ je o skraćenici koja je sastavljena od sljedećih riječi: lezbijeke, gejevi, biseksualne, transrodne, interseksualne i queer osobe. Na povorci po običaju nije bilo predstavnika HDZ-a. Jedan moj prijatelj, visoko pozicionirani HDZ-ovac, reče mi, neposredno nakon što je “Povorka ponosa” uspješno apsolvirana, da njegove kolege tajno “prakticiraju” što drugi javno propagiraju, tako da se može reći da je HDZ trenutačno ipak najnaprednija stranka u Hrvatskoj.

HDZ-ov “brak s Narodnjacima” skupo je platio svojom ostavkom ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, za koga se dobro zna da, za razliku od drugih HDZ-ovaca ne sluša narodnjake. Stier je svoju političku karijeru započeo kao savjetnik premijera Ive Sanadera. U postsanaderovskim previranjima podržao je Tomislava Karamarka i bio za to nagrađen visokom pozicijom na HDZ-ovoj listi u izborima za Europski parlament. Ostat će također, poznat po izjavi da Joža Manolić kreira politiku HDZ-a te da Karamarko ne može provesti lustraciju, jer dolazi iz šinjela Manolića, Mesića i Budimira Lončara. Stier je stekao imidž demokršćanskog konzervativca u HDZ-u pa je pitanje kako će se odnositi prema struji koju predstavlja utjecajni i sposobni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Stierova ostavka izgleda samo na prvi pogled kao moralan čin. Međutim, da je moralno i politički dosljedan, podnio bi ostavku na mjestu političkog tajnika HDZ-a ili bi postupio slično kao i dr. Hasanbegović te krenuo u stvaranje nove demokršćanske opcije na hrvatskoj političkoj pozornici. Ništa od toga nećemo vidjeti dok je Stier u HDZ-u.

Nakon HDZ-ovog „transrodnog braka“ s narodnjacima” dobili smo novu disproporcionalnu “koaliciju centra”, zasnovanu primarno na interesima dvaju partnera pri čemu će onaj moćniji svirati muziku, a slabiji plesati po svirci. Iako u HDZ-u trenutačno slušaju narodnjake, nakon ove koalicije nije isključeno da će sutra HDZ prema načelu “volje za moć” krenuti u akciju sklapanja novih koalicijskih brakova, naravno osim s “Mostovcima”. Politički promiskuitet postaje nova životna forma u kojoj će apostrofirane “prostitutke” Bože Petrova ispasti poštene žene u odnosu na sve koji danas «slušaju narodnjake».

Autor: Jure Zovko / 7Dnevno / 16. lipnja 2017.

ZADNJE VIJESTI