Robert Anic/PIXSELL
Robert Anic/PIXSELL

Vlada hrvatskog jada

Autor: dr. Jure ZOVKO / 7Dnevno / 11. studenog 2016.

Očekuje nas tmurno i turobno razdoblje - svirat će nam orkestar bez kompetentnih glazbenika. Ministarstva su popunjena nestručnim karijeristima, a prvi njihovi potezi su harač na imovinu i reforma poreza koja će ugušiti turizam: osiromašeni građani bit će dodatno udareni po džepu

Prošlog tjedna zamolilo me uredništvo portala Hrvatskoga kulturnog vijeća da prokomentiram prve poteze nove vlade. S obzirom da je prošlo premalo vremena za ozbiljniju ocjenu i prosudbu rada novoposložene vlade, odlučio sam se samo za analizu imenovanih ministara i izrazio svoje razočaranje odabirom Vlade. No, ako se po jutru dan poznaje, očekuje nas tmurno i turobno razdoblje. Metaforički rečeno, sastavljen je orkestar bez kompetentnih glazbenika. Ako se upustimo u podrobniju analizu resornih ministara, dobit ćemo sliku šarolikog mozaika nestručnih i nekompetentnih karijerista kojima je ministarska fotelja glavni životni cilj. Odmah je postalo jasno da ni ova vlada nije poduzela ozbiljnije gospodarske mjere koje bi pridonijele otvaranju radnih mjesta, smanjila odlazak mladih, uglavnom stručnih ljudi, iz Hrvatske. Münchenski institut IFO, koji je već razradio gospodarski program za Hrvatsku, nitko više uopće ne spominje. Razlog je jednostavan, ugledni profesor Hans-Werner Sinn pripada strukturi karamarkista s kojom se nova vlada treba obračunati. Stručnjaci se uglavnom ne konzultiraju, a glavnim Todorićevim akvizicijama prepušteno je da vode i kreiraju hrvatsku politiku. Kao rezultat nove koncepcije za sada se nazire samo harač na imovinu i reforma poreza koja bi mogla ugušiti turizam, jedini uspješni segment hrvatskog gospodarstva. Sve u svemu nazire se jasan scenarij, osiromašeni građani bit će dodatno udareni po džepu.

Stječe se dojam da će odabrani ministri biti u službi birokracije iz Bruxellesa pa se pribojavam da bi po neučinkovitosti ova vlada mogla nadmašiti sve dosadašnje u pogledu politike poltronstva i dodvoravanja. Nadalje, previše je novoimenovanih ministara involvirano u korupciju, skandale, plagijate da bismo mogli očekivati ozbiljniji zaokret u odnosu na dosadašnju političku praksu. Pribojavam se da će se nastaviti intenzivni egzodus mladih, a dok će onima koji su se odlučili za poeziju “Ostajte ovdje” hrvatska vlada jamčiti život u bijedi, dugovima i siromaštvu. Utjeha poezije “sunce tuđeg neba, neće vas grijat kô što ovo grije” djelovat će sve slabije razmjerno porastu minusa na bankovnom računu. Pitamo se kakvu će bezidejnost pokazati ova vlada kada se pojave ozbiljniji problem s kojim se neće moći uhvatiti u koštac. Možemo tek zamisliti što će se dogoditi kada nakon pada Mosula u Lijepu našu nagrne novi val arapskih izbjeglica.

Žalobno je da se ova vlada kao nijedna dosadašnja prestrašila bosansko-hercegovačkog pravosuđa, koje je a propos poznato po korupciji i neučinkovitosti. Sramotno je da hrvatska vlada nije ništa konkretnoga poduzela nakon uhidbe bivših zapovjednika HVO-a iz Orašja koji su provodili strategiju obrambenoga rata. Po svim kriterijima ratovanja obrambeni rat spada u kategoriju pravednog rata (bellum iustum), naravno pod uvjetom da u njemu nisu počinjeni zločini. Za razliku od prestrašenog i izgubljenog Plenkovića, koji je dan uoči uhidbe zapovjednika obrane Orašja boravio u BiH, mislim da bi Milanović kao premijer reagirao daleko odlučnije. Vjerojatno bi se već sljedećeg dana pojavio u Orašju. Pitanje je hoće li neodlučna Plenkovićeva vlada imati hrabrosti aktivirati zamrznute optužnice protiv bosansko-hercegovačkih generala koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, kako bi ušutkala jogunasto bosansko-hercegovačko pravosuđe. Da podsjetimo, među generalima koji su sudjelovali u napadu na Zadar i ostale hrvatske gradove, valja spomenuti proslavljene bosansko-hercegovačke zapovjednike korpusa Armije Bosne i Hercegovine Atifa Dudakovića, Rasima Delića, Sefera Haliliovića. Kad smo već kod generala, valja napomenuti da primjer generala Glasnovića potvrđuje da je HDZ počeo gubiti povjerenje Hrvata iz bosansko-hercegovačke dijaspore. Trend će se sigurno nastaviti nakon Plenkovićeve politike prema Bosni i Hercegovini.

U svakom slučaju može se konstatirati da je slogan “Vjerodostojno” s HDZ-ovih predizbornih plakata nakon imenovanja nesposobnih ministara postao obična floskula, ono što su srednjovjekovni nominalisti nazivali “flatus vocis”. Plenković je čudnim odabirom ministara kao prvo iznevjerio vlastite birače. Posebno su razočarani stranački članovi koji su rintali tijekom predizborne kampanje, a ostali po običaju na cjedilu. Treba također očekivati da će doći do jačanja oporbe u samom HDZ-u, jer Karamarkova falanga neće olako prihvatiti ponižavajuće čistke HDZ-ovih ministra koji su bili među najstručnijim u Oreškovićevoj vladi te micanja s liste najzaslužnijih HDZ-ovaca. Bilo je tu dosta sposobnih ljudi, uvjerenih domoljuba, koji su bez obrazloženja cipelirani, a na njihovo mjesto dovedeni su anonimusi, osobe u službi jakih bankarskih lobija ili pak ministri koji su postali preko noći poznati po tome da su izazvali opće zgražanje javnosti.

Uzmimo samo kao primjer ministra znanosti. Bez obrazloženja je smijenjen prof. Predrag Šustar, mladi stručnjak, filozof i molekuralni biolog sa solidnom biografijom i bibliografijom, a na njegovo mjesto doveden čovjek kojega prate skandali, afere i optužbe za plagiranje. Neodgovorna smjena “filozofa” u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta imat će za posljedicu da je Plenkovićeva vlada izgubila na vjerodostojnosti, jer pokazuje da joj uopće nije stalo do znanja i obrazovanja u državi. Šokantno je da optuženi za plagiranje u ministarskoj fotelji uporno dezinformira javnost kako su stručna tijela potvrdila da u njegovim radovima nema plagiranja. Da je plagijat na djelu potvrdio je gospodin Stephen C. Schlesinger, ugledni američki politolog. Protiv pravila i kriterija znanstvene metodologije sadašnji ministar je preuzeo, među inima, glavne ideje svoga rada prije četiri i pol godine iz Schlesingerovih radova. Ostaje otvoreno pitanje je li se sadašnji ministar znanosti ispričao profesoru S. C. Schlesingeru, kao što je naveo jedan poznati portal? Ako je to doista učinio priznavši plagiranje, morao bi se ispričati znanstvenoj javnosti, građanima te podnijeti neopozivu ostavku na funkciju ministra. Budući da on to sigurno neće učiniti, na Plenkoviću je da ozbiljno promisli hoće li pored plagijatora u HDZ-u i Hrvatskom saboru trpjeti još jednoga u najosjetljivijem resoru, naime, u znanosti i obrazovanju.

Predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, akademik Vlatko Silobrčić sve više upozorava javnost kako se vrši pritisak na njega da gotovo ne može više autonomno odlučivati. O optužbama za Barišićevo plagiranje trebale su zapravo raspravljati samo dvije institucije: Institut za filozofiju na kojem je Barišić bio zaposlen u 70-postotnom iznosu do odlaska u ministarsku fotelje te spomenuti Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Nijedna od njih nije još razmatrala navedeni slučaj. Tako smo, umjesto stručnih rasprava o prijeko potrebnim reformama u znanosti i obrazovanju, dobili sijaset lakrdija vezanih uz ministra znanosti. Nacija se osim kontinuiranih optužbi na račun ministra znanosti zabavlja ministrovim nespretnim i šlampavim demantijima optužbi. Tako smo ponovno mogli pročitati u ministrovom intervjuu za jedne dnevne novine famozno obrazloženje “Makanec me ne zanima kao ustaša, nego kao vrhunski mislilac.” Kao neupitan autoritet da je Makanec vrhunski mislilac ministar znanosti navodi Žarka Puhovskog, koji je poznat po tome što uopće nije studirao filozofiju. Da je Makanec bio vrhunski mislitelj, potvrđuje njegovo epohalno djelo “Ustaške vrline” (1942.) koje je jamačno nadmašilo tradicionalne sokratovske vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.

Ministru znanosti možemo, nakon svega, poželjeti što duži ostanak u Vladi i ponadati se da ga neće tako brzo zadesiti sudbina smjenjivanja koju je često strpljivo podnosio. Da podsjetimo, smijenjen je s funkcije zamjenika voditelja Hrvatskih studija, s položaja predsjednika Upravnog vijeća Otvorenog sveučilišta, s pozicije ravnatelja Instituta za filozofiju u Zagrebu, maknut je s funkcije pomoćnika ministra znanosti, razriješen je funkcije predsjednika Upravnoga vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje 2005.-2006., te položaja voditelja Operativnoga stožera Bolonjskoga procesa 2005.-2006. Premijer Plenković ima jako opravdanje za ostanak navedenoga u Vladi, jer je ministar znanosti veliki domoljub. Da, kao domoljub je proučavao filozofiju Ante Starčevića, a novac s projekta o Starčeviću spiskao za boravak na Sveučilištu Kwansei Gakuin u Japanu. Tadašnji ministar znanosti i obrazovanja, također filozof, prof. Gvozden Flego nije se usudio osporiti tajne veze između Starčevića i japanskog sveučilišta. “Ima neka tajna veza”, pjevao je svojedobno Željko Bebek dok je bio prvi vokal Bijelog dugmeta.

Više od HDZ-ove nevjerodostojnosti brine me razvoj stanja stvari u Mostu. Grupacija građana koja je krenula u politiku s intencijom da krene u borbu protiv nemorala i korupcije u politici, pokazuje da je takve stvari više ne zanimaju. Prije desetak mjeseci odlučno su se usprotivili da plagijator Milijan Brkić Vaso bude izabran za ministra branitelja. Poznato je da popularni Vaso uživa simpatije i povjerenje hrvatskih branitelja. Most je tada rezolutno poručio Vasi: “No pasarán”. Ovaj put Most je zažmirio na prijedlog HDZ-a da Milijan Brkić Vaso bude potpredsjednik Hrvatskog sabora. Elem, pitanje je kakva je razlika kad nešto predloži Andrej Plenković u odnosu na prijedlog Tomislava Karamarka? Za optužbe plagiranja ministra znanosti, obrazovanja i sporta “mostovci” sada kažu da je to unutarnji problem HDZ-a. Kao da nisu u istoj vladi. Gospodo “mostovci”, vrijeme je da se probudite iz drijemeža u udobnim političkim foteljama. Ako tako nastavite, jednako brzo nestat ćete s političke scene kao što ste se na njoj pojavili.

Autor: dr. Jure ZOVKO / 7Dnevno / 11. studenog 2016.

ZADNJE VIJESTI