Patrik Macek/PIXSELL

Suverenitet Hrvatske – ćuprija na Neretvi

Autor: dr. Jure ZOVKO / 7Dnevno / 29. travnja 2016.

Božo Petrov bio je rezolutno jasan u svojoj poruci koalicijskom partneru: “Ne damo INU”. Dakle je Most, koji je zapravo trebao biti korektiv protiv uzurpacije političkih moćnika, u borbi protiv „domoljuba“ na vlasti postao zadnja crta obrane hrvatskoga suvereniteta. No, problem Mosta je da još nije postao kompaktna politička stranka

Nobelovac Ivo Andrić napisao je u svom poznatom ogledu “O mostovima” koju važnost imaju mostovi za društveni život: „Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo.“ Ovaj Andrićev tekst nekako me podsjeća na fenomen Mosta na hrvatskoj političkoj sceni.

Kada je prije šest mjeseci skupina političkih entuzijasta, predvođena nepoznatim psihijatrom iz Metkovića, šokirala hrvatsku političku scenu nevjerojatnim izbornim rezultatima na parlamentarnim izborima nitko nije mogao očekivati da će ta ista skupina gotovo postati glavna brana u očuvanju suvereniteta Republike Hrvatske. Most je kao nezavisna lista građana nastao primarno na kritici korupcije, malverzacije i sofisticirane pljačke državne imovine, na sramotnom dezavuiranju hrvatskog suvereniteta. Obećanja koja su dali svojim biračima djelovala su gotovo idealistički. Šest mjeseci kasnije u medijima prevladava mišljenje da su političari iz Mosta iznevjerili svoje birače. Prigovara im se da su im daleko važnije političke pozicije i ministarske fotelje od općih interesa građana.

Problem je, međutim, daleko složenije naravi. Padu popularnosti Mosta uvelike su pridonijeli orkestrirani napadi medija koji su tada još bili pod kontrolom Zorana Milanovića nakon odluke čelništva Mosta da će ipak koalirati s Domoljubnom koalicijom. Milanović se teško mirio s činjenicom da će nakon što je “preživio” izbore, ipak morati grijati oporbene klupe u Hrvatskom saboru. Gdje su s napadima stali Milanovićevi medijski talibani, nastavili su Karamarkovi. Neosporno je, međutim, da je odluka Mosta o koaliranju s Domoljubnom koalicijom vratila u život otpisanoga Tomislava Karamarka koji je na parlamentarnim izborima prošao gore nego što su i njegovi protivnici očekivali. Most se pokazao kao čvrst, a pomalo i tvrdoglav pregovarački partner. Dvije stvari na kojima su inzistirali duboko su uzdrmale Karamarkov liderski imidž da je odlučio u stranačku predizbornu kampanju krenuti bez protukandidata. Kao prvo, Mostovci su inzistirali da predsjednik Vlade bude nestranačka, stručna i kompetentna osoba te time širom otvorili vrata za inauguraciju sve popularnijega Tima Oreškovića, prvog nestranačkog premijera u povijesti Republike Hrvatske. Drugi značajni čimbenik na kojem je Most dosljedno inzistirao bio je zahtjev za kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova i obavještajnih službi – SOA-e i POA-e. Time su na poseban način zagorčali život i poremetili političku križaljku čelniku Domoljubne koalicije, koji se etablirao radom u policiji i obavještajnim službama. Trakavica oko razrješenja i imenovanja čelnika Sigurnosno-obavještajne agencije zasjenila je sve političke događaje i vjerojatno će dokle god bude postojala koalicijska vlada Mosta i Domoljubne koalicije visjeti kao Damoklov mač nad njezinom nesigurnom budućnošću. Znakovito je da se i predsjednica države nakon afere s Dinamovim gazdom odlučila za tihu koaliciju s Mostom i Oreškovićem. Most je pukom slučajnošću dobio dva jaka oslonca u svome političkom djelovanju, predsjednicu države i predsjednika Vlade, iako su oboje bili predloženici HDZ-a.

Neki Mostovi političari sve više dobivaju simpatije javnosti, jer stječe se dojam da nastupaju kao pučki tribuni. Oni doduše nemaju ovlasti pučkih tribuna iz doba rimske republike, ali su dosljedni u zaštiti interesa građana. Tako je, primjerice, Mostov saborski zastupnik Miro Bulj privukao pažnju javnosti svojim pitanjem Jozi Petroviću, MOL-ovu menadžeru. Bulj je izrijekom pitao Petrovića, koji se kao bivši prijatelj Ive Sanadera i sadašnji intimus Tomislava Karamarka pohvalio kako kao menadžer MOL-a radi u interesu Hrvatske, je li “zatvaranje Sisačke rafinerije ili odbijanje renoviranja rafinerije u Rijeci u interesu Hrvatske?” Nadalje, od moćnog i utjecajnog Joze Petrovića Bulj je zatražio da objasni narodu “posluju li njegova tvrtka, ili MOL, ili tvrtke u vlasništvu MOL-a s tvrtkama u vlasništvu hrvatskih političara ili članova njihove uže obitelji, i neka javno objavi popis i usluge te objasni način na koji je osobno u tome sudjelovao!” Sporni su članovi uže obitelji moćnih i utjecajnih hrvatskih političara u Vladi. Sumnjam da je riječ o Milanoviću koji je bio na ratnoj nozi s MOL-om i mađarskim premijerom. Doduše, u politici i biznisu sve je moguće Naravno, nećemo dobiti nikakav odgovor od moćnog i utjecajnog Joze Petrovića.  Scenarij je, međutim, jasan, MOL želi preko bliskoga Karamarkova prijatelja Joze Petrovića odigrati utakmicu desetljeća, kupiti ostatak dionica INE, izgladiti postojeći spor hrvatske Vlade s Mađarima i uspostaviti dobrosusjedske odnose sa sve izoliranijim mađarskim premijerom Viktorom Orbánom. Sve po onoj narodnoj «para vrti gdje burgija neće». Već viđeno, rekli bismo. Pitanje je samo koliko će Most uspjeti spriječiti čelnike Domoljubne koalicije u čerupanju hrvatskog suvereniteta. Božo Petrov je bio rezolutno jasan u svojoj poruci koalicijskom partneru: “Ne damo INU”. Izjavom principijelnoga Petrova stječe se dojam da je Most, koji je zapravo trebao biti korektiv protiv uzurpacije političkih moćnika, u borbi protiv „domoljuba“ na vlasti postao zadnja crta obrane hrvatskog suvereniteta. Žalobno je da se pored toliko brojnih domoljuba na ključnim državnim pozicijama hrvatski suverenitet srozao do te mjere postavši, metaforički rečeno, “Ćuprija na Neretvi”.

Ovih dana simpatična je predsjednica uzburkala javnost kako se strani diplomati raspravom o slobodi medija u Hrvatskoj zapravo “miješaju u unutarnje stvari” Hrvatske. Austrijski veleposlanik u Hrvatskoj Andreas Wiedenhoff inicirao je sastanak stranih veleposlanika o slobodi medija u Hrvatskoj, što je uostalom na Twitteru potvrdila i američka veleposlanica Julieta Valls Noyes. Osobno smatram da hrvatski suverenitet neće narušiti strani diplomati raspravom o slobodi medija, koja nažalost uvijek dođe na udar nakon promjene vlasti u Hrvatskoj. Paradoksalno je da su hrvatski suverenitet kontinuirano narušavali gotovo svi predsjednici hrvatske vlade prodajom u bescjenje svega onoga što predstavlja supstancijalnu odrednicu jedne države: banke, energetski i komunikacijski sustav, tvrtke od kapitalnog značenja za državu, poput mljekarske industrije. Sjetimo se samo građanske inicijative protiv davanja u koncesiju Hrvatskih autocesta koje je namjeravala provesti Milanovićeva vlada. Predsjednica bi se trebala oglasiti u pogledu dezavuiranja državnog suvereniteta najavljenom privatizacijom koju namjerava odraditi Oreškovićeva vlada, a teren pripremaju strani plaćenici, menadžeri poput Joze Petrovića.

Problem Mosta je da još nije postao kompaktna politička stranka, pa je kao nehomogena grupa građana jako izložen opasnostima političke trgovine. U slučajevima ugroženosti, za vrijeme rata, mostovi po običaju prvi lete u zrak. To smo se uostalom uvjerili tijekom Domovinskoga rata kada su mostovi u slučajevima opasnosti najčešće stradavali. Brine me da će slično biti i s Mostom u političkim previranjima i koalicijskim natezanjima. Ono malo morala što se još može prepoznati na političkoj sceni dolazi uglavnom od neiskvarenih zastupnika Mosta. To uostalom ponajbolje potvrđuju imovinske kartice političara Mosta iz kojih je razvidno da je riječ o osobama s dvjestotinjak tisuća kuna duga kod banaka koji muku muče kako preživjeti i koji nisu stigli «umočiti prste» u proračunsku riznicu. Već sam u jednoj od ranijih kolumni napisao da je pojava Mosta na političkoj sceni ohrabrujuća vijest za osobe s optimističnom dušom u Hrvatskoj. Koliko god nam možda na prvi pogled izgleda da su nas Mostovi političari iznevjerili s obzirom na dana obećanja, turobna politička scena nas prisiljava da ono malo nade za ostvarenje morala u politici možemo očekivati jedino od članova Mosta. Zahvaljujući Mostu ipak su se pojavila neka nova lica s novim idejama u hrvatskoj politici koja su preuzela ulogu političkih tribuna. Na kraju, ali ne manje važno, zahvaljujući Mostu dobili smo za predsjednika Vlade osobu koja nas na kulturan način znade i može prezentirati u civiliziranom svijetu. Stavimo se u situaciju da je na poziciji Oreškovića netko od političara Domoljubne koalicije. Ovih dana možemo čitati analize o padu popularnosti Mosta kod građana. Stječe se dojam da bi ova politička grupacija na sljedećim izborima mogla nestati s političke pozornice. No, ako se to i dogodi, ostat će jedna plemenita ideja o potrebi postojanja minimuma morala u politici.

Za očekivati je da će predsjednik HDZ-a nakon epohalne pobjede na konvenciji partije krenuti u oštriju ofenzivu protiv gusara s Neretve. Javila se i HDZ-ova primadona iz Knina, koja obožava cajke, s genijalnim prijedlogom o promjeni igrača. Bivša šefica HDZ-ove kampanje objasnila je kako je normalno da se u utakmici mijenja igrače koji slabo igraju. Treba očekivati promjene. Utakmica je, doduše, tek počela, ali promjene su uvijek moguće. Moj prijedlog je maknuti sve HDZ-ove ministre osim dr. Zlatka Hasanbegovića. Hasanbegović će postati još popularniji nakon epohalnoga posjeta turskog sultana Recepa Tayyipa Erdoğana. A Erdoğanov posjet ostat će upamćen da je po mjerama sigurnosti nadmašio Putina. Kada smo već kod Erdoğana, bolje je da šutim, jer početkom rujna planiram sudjelovati na konferenciji međunarodne filozofske akademije Institut International de philosophie u Istanbulu. Poznati slučaj njemačkog satiričara Jana Böhmermanna, koji je dobio po prstima jer je oprao Erdoğana, poučan je primjer da je o nekim političarima ipak bolje šutjeti.




Autor:dr. Jure ZOVKO / 7Dnevno / 29. travnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.