PIXSELL

Plenkovićeva instrumentalizacija religije

Autor: Jure Zovko

Udarna vijest u hrvatskim medijima povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa bila je “Plenković sa sinčićem u katedrali”. Nadahnut propovijeđu kardinala Bozanića Plenković se novinarima, koje je njegov kabinet prije toga pozvao na konferenciju za tisak pred katedralom poslije svečane uskršnje mise, raspričao o uskrsnuću hrvatskog gospodarstva, poboljšanju standarda i blagostanja. Bile su to uglavnom prazne i besadržajne fraze i floskule na koje smo navikli u proteklih godinu i pol dana. Da ima u sebi minimum religioznosti, Plenković bi nakon svečane liturgije u katedrali na najveći kršćanski blagdan poručio medijima da im neće davati izjave jer Uskrs želi provesti u kršćanskoj kontemplaciji razmišljajući o tajni uskrsnuća koja je stoljećima nadahnjivala kršćane i davala im nadu u život vječni.

Umjesto toga čuli smo uobičajenu papazaniju demagoškoga politiziranja: “Radimo sve što je u moći državnih institucija da poboljšamo i gospodarsko stanje i standard života ljudi, osobito vodeći računa o kršćanskom načelu solidarnosti, a to smo pokazali i podizanjem minimalne plaće, smanjenjem opterećenja za građane i dizanjem prosječne plaće.” Prije toga Plenković je o trošku poreznih obveznika na blagdan Velikog četvrta boravio na Hvaru i dao izjavu: “Na Veliki četvrtak, ovdje smo u Svirču, gdje je tradicija iz koje potječe moj otac. Procesija ‘Za križen’ petstoljetna je tradicija posebnoga hvarskog običaja privrženosti vjeri”, a znamo kako je Plenkijev otac bio “pobožan” tijekom komunističkog sistema.

Plenkovića očito nije nimalo dirnula Bozanićeva uskrsna propovijed pa je nastavio s praznim tamburanjem prodavanja političke magle. Da podsjetimo, kardinal Bozanić je i svojoj uskrsnoj propovijedi poručio da “treba uvijek s oprezom slušati one koji obećavaju ‘raj na zemlji’, koji se predstavljaju kao donositelji novog poretka, mira, blagostanja i potpune ravnopravnosti. Time su se služile propale ideologije prošlog stoljeća, a slično pokušavaju i nove”. Da novinarima ne bude dosadno, pobrinuo se predsjednik Sabora Jandroković. Najveći kameleon u hrvatskoj politici dao je medijima markantnu izjavu da je Uskrs blagdan kada je Isus uskrsnuo od mrtvih. Kontroverzni je “Njonjo” najvjerojatnije objašnjenje o blagdanu Uskrsa pročitao u hrvatskoj Wikipediji pa je novinarima ponosno prenio svoj akademski uradak.

U zemljama s visoko razvijenom demokracijom političari obično ne hrle za blagdane u katedrale kao što je slučaj s Hrvatskom. Pokušao sam pronaći u njemačkim medijima gdje je bila i što je radila za ovogodišnji Uskrs njemačka kancelarka Angela Merkel, ali nisam uspio ništa saznati o tome. Očito tamošnje medije ne zanimaju takve stvari. Religija u zapadnoeuropskim zemljama nije politizirana kao što je slučaj s Hrvatskom. U skladu s dobrim običajima bilo bi za očekivati da premijer Plenković, predsjednik Sabora Jandroković i predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić odu na najveći kršćanski blagdan u svoje mjesne župne zajednice te tamo prisustvuju liturgijskom bogoslužju, samozatajno, u tišini i bez pratnje medija. No, za hrvatske političare i uglednike Božić i Uskrs očito su posebna prilika za dodatno kočoperenje i šepurenje pred televizijskim kamerama, jer su u međuvremenu shvatili da religija nije više “opijum za narod”, kao što su svojedobno to tumačili Marx i Lenjin, nego je postala sredstvo instrumentalizacije.

Priprosti, pobožni puk treba znati da su vrli čelnici HDZ-a, unatoč planiranoj ratifikaciji Istanbulske konvencije, ostali i dalje vjerni Bogu i hrvatskom narodu. To su bili nakon što su hadezeovci u famoznoj pretvorbi opljačkali hrvatski narod, a njihovi im birači nisu okrenuli leđa. Isto je bilo nakon što su Haškom sudu izručili Antu Gotovinu, heroja domovinskog rata. Ništa se nije promijenilo nakon što su hadezeovci u Vukovaru, gradu heroju Domovinskoga rata uveli natpise ulica na ćirilici, te praktički u miru proveli ono što je Arkan tražio u ratu. Isto će biti i nakon ratifikacije Istanbulske konvencije za koju je Biskupska konferencija Katoličke crkve u Hrvatskoj dala svoje negativno mišljenje jer po njihovu sudu sadrži segmente rodne ideologije. Time se, tvrde hrvatski biskupi, postupno počinje urušavati kršćanski nauk o spolnoj određenosti osobe.

Plenković je svjestan da njegovi birači imaju pamćenje na razini zlatne ribice, pa može sebi dopustiti marifetluke kao što je savezništvo s Miloradom Pupovcem, okretanje leđa Katoličkoj crkvi, jer Plenković dobro zna da će gospoda iz najmoćnije vjerske zajednice ipak na koncu dati svoj glas hadezeovcima sa salamonskim obrazloženjem da je HDZ za njih, unatoč svim nepodopštinama najbolja opcija.

Ostaje otvorenim pitanje hoće li se jačanjem pokreta Mosta smanjiti intenzitet umreženja Katoličke crkve i HDZ-a. Most, unatoč neupitnoj religioznosti većine članova, još uvijek nema zapažen utjecaj da bi uz sebe vezao najveću vjersku zajednicu. Iskusni politički lisci iz Katoličke crkve ne podnose političke trzavice koje su nastale na političkoj sceni pojavom Mosta. Inzistiranje na moralnoj praksi u politici, koje dosljedno provodi Božo Petrov, ne dopada se baš čelnicima najveće vjerske zajednice u Hrvatskoj. Njima je ipak draže da se moral propovijeda, a da svatko individualno odlučuje o provedbi morala u praksi. To ponajbolje potvrđuje slučaj Todorićeva koncerna, koji je dobro uzdrmao Plenkovićevu Vladu i prisilio šefa HDZ-a koalirati s ljevičarskim HNS-om.




Rezultat tog kompromisa je prepuštanje Ministarstva znanosti i obrazovanja te kurikularne reforme HNS-u što Katolička crkva smatra jednim od najvećih grijeha koji se pripisuju Mostu, a ne HDZ-u. Unatoč iskrenoj privrženosti čelnika Mosta Bože Petrova nauku Katoličke crkve, na političkom savezništvu između HDZ-a i Katoličke crkve neće se ništa bitno promijeniti ni u predstojećim izborima za dvije godine. Međutim, ovo političko savezništvo očito više šteti Crkvi nego državi. Stav Isusa Nazarećanina o potpunoj odvojenosti državnih i vjerskih institucija izrečen u izjavi “Dajte Bogu Božje, a caru carevo” (Mk 12,13-17), očito još nije zaživio u Hrvatskoj. Katoličkoj crkvi je primarni cilj sačuvati beneficije koje su stekli potpisivanjem ugovora s Vatikanom, tako da će se ipak pragmatično odlučivati za politiku bez talasanja, što naravno ide u prilog HDZ-u.

Istupi osvjedočenih katolika po uzoru na Elvisa Dusparu ostat će iznimke koje samo potvrđuju pravilo. Da podsjetimo, Duspara je u emisiji Bujica rekao: “Plenkoviću za Uskrs nije mjesto u katedrali, ako se ne ispovjedi i pokaje!” Čisto sumnjam da će mediji jednoga dana objaviti fotku na svojim naslovnicama gdje Plenković kleči u ispovjedaonici i kaje se za svoje grijehe.

Ratifikacija Istanbulske konvencije samo je privremeno uzburkala duhove na hrvatskoj političkoj pozornici. Tome je dobrano pridonijela sustavna analiza spornih dijelova teksta Istanbulske konvencije koju su razradili hrvatski biskupi Katoličke crkve. Na Plenkovićevoj je promidžbenoj mašineriji da to što prije primiri i zataška. Nakon velikih demonstracija zbog ratifikacije Istanbulske konvencije u Saboru, Plenkovićeva je Vlada bila prisiljena lažirati broj prosvjednika pri čemu su izgubili svaku mjeru za fin ukus smanjivši drastično broj prosvjednika. Takvi postupci s vremenom će postati opasni Damoklov mač koji će visjeti nad Trgom svetoga Marka.




Plenković bi također morao nešto naučiti iz primjera njemačke kancelarke Angele Merkel. Jačanje nove desnice “Alternativa za Njemačku” odgovor je na liberalnu politiku Angele Merkel. Riječ je o partiji koja je osnovana prije nepunih pet godina i koja je u kratkom roku, s obzirom na vladavinu “Velike koalicije”, postala najveća opozicijska snaga u njemačkom parlamentu. Iako u program novoosnovane stranke stoji da je riječ o “desnoj liberalnoj” političkoj organizaciji, svoje glasače “Alternativa za Njemačku” regrutira na temelju izjava njihovih političara koje su prožete neprijateljstvom prema azilantima, islamofobijom i antisemitizmom. Zabrinjavajuće je što su među biračima, pristašama i simpatizerima pokreta “Alternativa za Njemačku” uglavnom osobe sa završenim fakultetom na odličnim njemačkim sveučilištima.

Pojava nove desnice “Alternativa za Njemačku” na njemačkoj političkoj pozornici najviše je naškodila Angeli Merkel koja je u prošlom desetljeću uživala imidž moćne i karizmatične političarke. Novi sastav “Velike koalicije” njemačkih demokršćana i socijaldemokrata bit će dodatna voda na mlin njemačkih desničara. To su uostalom uvidjeli čelnici bavarske CSU (Kršćanske socijalne unije) pa su nakon formiranja nove koalicije krenuli sa žestokom retorikom protiv stranca s posebnim islamofobijskim nabojem. Šef bavarskih demokršćana Horst Seehofer, koji je u novoj koalicijskoj Vladi preuzeo fotelju ministra unutarnjih poslova, dao je kontroverznu izjavu za najčitanije njemačke novine “Bild”: “Islam ne pripada Njemačkoj. Njemačka je odrednica kršćanstvo. U to spadaju slobodna nedjelja, crkveni blagdani i rituali kao što su Uskrs, Duhovi i Božić”. Izjava njemačkog ministra unutarnjih poslova koja je dobrano potresla novoformiranu koaliciju njemačkih demokršćana i socijaldemokrata zapravo je bila opovrgavanje tvrdnje Angele Merkel da islam također pripada Njemačkoj.

Pitanje je samo dana kada će se u Hrvatskoj pojaviti pokret po uzoru na “Alternativu za Njemačku”. Sigurno ga neće voditi nitko od ovih bezidejnih i sterilnih političara, nego će to biti mladi lavovi, koji znaju “okrenuti lovu” u biznisu, a imaju jasan demokršćanski stav kao i petlju sve to izreći u javnosti. Potencijal birača, koji ne izlaze na ispite, ili pak zažmire te glasuju za HDZ, već postoji tu. Hrvatska politička scena na čelu s Plenkovićem i njegovim saveznikom Pupavcem bit će sve drugo, samo ne mirno političko tlo. Takva pojava može samo pridonijeti stvaranju nove desnice s oštrim političkim nabojem.

Autor:Jure Zovko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.