European_Parliament_Strasbourg_Hemicycle_-_Diliff

Moć Europske unije

Autor: Jure Zovko

U demokraciji igraju značajnu ulogu polupismeni šljakeri, penzići, redoviti čitatelji tabloida kao što su The Sun, Daily Mirror, Daily Star, Daily Mail. Njihov utjecaj na razvoj demokracije u nekadašnjem kolonijalnom imperiju sve intenzivnije se analizira

Čini se da je ishod britanskog referenduma o napuštanju Europske unije neočekivano više šokirao građane Velike Britanije nego političare Europske unije. Tijekom boravka u Cambridgeu imao sam nekako dojam da će većina Britanaca na referendumu ipak glasovati za ostanak u Europskoj uniji. To se dalo zaključiti na temelju razgovora s osobama iz akademskoga života. Međutim, u demokraciji igraju značajnu ulogu polupismeni šljakeri, penzići, redoviti čitatelji engleskih tabloida, kao što su, primjerice, The Sun, Daily Mirror, Daily Star, Daily Mail. Utjecaj navedenih tabloida na razvoj demokracije u nekadašnjem kolonijalnom imperiju sve intenzivnije se proučava i analizira. Situacija u Hrvatskoj nije ništa bolja jer, za razliku od Britanaca, mi nemamo gotovo ništa osim tabloida.

Posebno su se na rezultate Brexita obrušili ugledni “prosvjetitelji” (Brights movement), poznati po svjetonazorskoj orijentaciji kao ateisti, antiteisti, agnostici, naturalisti, materijalisti i slično. Jedan od najangažiranijih pristaša pokreta “Bright”, evolucijski biolog Richard Dawkins, izišao je neposredno nakon objavljivanja rezultata referenduma u javnost s tvrdnjom da o ključnim pitanjima, kao što je primjerice ostanak u Europskoj uniji, ne bi trebali odlučivati polupismeni i needucirani građani na referendumu, nego obrazovani parlamentarci koji su skupo plaćeni za svoj rad. Dawkins je primjerice za sebe priznao da nema dovoljno znanja o ekonomiji da bi mogao odlučivati o takvim pitanjima, pa je zapravo aktualizirao Platonovo mišljenje da bi stručnjaci trebali odlučivati o tako važnim pitanjima. Suočeni smo s neobičnom ironijom povijesti da su odjednom britanski intelektualci, koji su stoljećima bili ponosni na povijest britanske demokracije, počeli sumnjati u demokratsko odlučivanje. Neosporno je, naime, da se volja građana ipak izravno izražava na referendumu te da bi to trebalo predstavljati najviši stupanj demokracije. Dawkinsova tvrdnja da je “održavanje referenduma monstruozno neodgovorno kada su u pitanju ovako važne odluke” zavrjeđuje posebnu analizu. Dawkins izražava svoju zabrinutost zbog demokratskog odlučivanja o stvarima koje su bitne za naciju: neobrazovani građani Velike Britanije 22. lipnja odlučivali su o referendumskom pitanju na temelju simpatija prema frizuri Borisa Johsona, glavnog promicatelja “Brexita”, a sutra će na temelju nekritičkoga čitanja Biblije ili Kurana odlučiti da se umjesto evolucije u škole uvede kreacionizam. Problem je što je većina mladih Britanaca glasovala za ostanak u Europskoj uniji, pa je razumljivo njihovo negodovanje jer je riječ o odluci koja duboko određuje budućnost Velike Britanije.

Što misle neobrazovani Englezi o rezultatima britanskog referendum vidjelo se jasno na utakmici između Engleske i Islanda na Europskom nogometnom prvenstvu. Nogometni otočni “patuljak”, reprezentacija koja prvi put nastupa na Europskom nogometnom prvenstvu, za koju igraju nepoznati konobari, ribari, kamiondžije i drvosječe, eliminirala je umišljene zvijezde engleskih nogometnih arena. Žao mi je što više neću čuti poeziju engleskih navijača “F*** off Europe, we’re all voting out!” Očekujem da će ih UEFA nagraditi za ovaj visoki stupanj civiliziranoga navijanja. Britanski će tabloidi, osim “veličanja” svojih nogometnih idola, imati priliku za obračun s najomraženijom političarkom na Otoku. Svima je jasno da su zbog grozne njemačke “dame s brčićima” građani Velike Britanije morali napusti “okupiranu” Europsku uniju koja je u međuvremenu postala “Četvrti Reich”. Angie Merkel je dragim Britancima samo hladnokrvno cezarovski poručila da je razlaz neminovan. Tvrdnjom brusselskih čelnika «gotovo je, iziđite što prije” Europska unije je pokazala moć i odučnost. Građanima Škotske i Sjeverne Irske poslana je također jasna poruka “Ostajte ovdje…” Pred očima mi je crni scenarij po kojem će Velika Britanija nakon novih referenduma doživjeti sudbinu bivše Jugoslavije koja je propala jer se pokušalo od nje stvoriti Veliku Srbiju.

Nekako istodobno s porukom Britancima, iz Bruxellesa je stiglo upozorenje Predsjedništvu stranke koja pretendira biti demokršćanskom partijom da što prije izaberu svoga predsjednika iz kruga hrvatskih europarlamentaraca. Problem je što je do prije dva tjedna Predsjedništvo HDZ-a podržavalo milog vođu i vjerovalo u njegovu viziju preslagivanja. Rušenje premijera Oreškovića provedeno je također protiv volje Europske komisije pa nije isključeno da ćemo nakon ponovljenih demokratskih izbora početkom rujna ponovno gledati iste face koje će imati podršku partije na vlasti.

Gledajući najnovija istraživanja javnoga mnijenja HDZ-u se crno piše. Na izborima bi mogli ostvariti jedan od najgorih rezultata od uspostave države i partije. Doduše, vrsni stručnjaci za javno mnijenje, Damir Jugo, Mario Petrović i Božo Skoko nisu više na platnom popisu HDZ-ova vrhovništva, pa je moguće i stanovito poboljšanje stanja stvari. Vjetar u leđa HDZ-u svakako će biti brusselski trijumvirat (Plenković, Maletić, Stier) koji će voditi predstojeću predizbornu kampanju. HDZ-ov europski obrat podrazumijeva također čišćenje Augijevih štala u kojima su se nastanili aparatčiki iz političke škole Jože Manolića. Davor Stier je ozbiljno upozoravao još prije dvije godine na Manolićeve stjenice u HDZ-ovim političkim odajama. Ako bruxelleski trijumvirat doista želi afirmirati europsku orijentaciju, onda je za očekivati da će ponovno u HDZ-u značajnu ulogu imati utjecajni Srećko Prusina, ravnatelj Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta, koji je u proteklim godinama vukao glavne europske poteze, posebice onaj o suradnji s münchenskim ekonomskim institutom IFO. Prusina kao voditelj HDZ-ove političke škole u velikoj mjeri kontrolira stranačku bazu. Nisu također zanemarive njegove odlične veze prema njemačkim demokršćanima koji su, kao što saznajemo iz pouzdanih njemačkih izvora, inzistirali na micanju Tomislava Karamaraka. Bilo je to, da podsjetimo, u vremenu kada je HDZ-ova baza pjevušila poznate melodije u molu: «Tko ne voli Karamarka Toma, dabogda se ne vratio doma».

Ostaje također otvoreno pitanje tko će na izborima za čelnika HDZ-a zastupati interese “milog vođe” u ostavci. Titov štafetonošac i gorljivi branitelj Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, lički ginekolog Dado Milinović još uvijek stoji na raspolaganju i živi u uvjerenju da po zakonu onomatopeje jedino on može usprotiviti se Milanovićevu ponovnom dolasku na vlast. U stanju totalne depresije građani Lijepe naše moći će konačno reći: “Svejedno Milanović ili Milinović”. Šteta, u međuvremenu, dok ovo pišem, stigla je vijest da je lički ginekolog odustao od natjecanja za predsjednika HDZ-a.

U pričuvi Karamarkovih igrača, osim Milinovića, svakako je “Hasan silni”, koji će ostati zapamćen po izjavi da se nikad neće odreći Karamarka. Razumijem Hasanbegovića. Za njega ne vrijedi metafora “suncokreta”. Karamarko mu je sve dao u politici, s Karamakom će sve izgubiti. Na strijeljanju ne treba moliti za milost. Hasanbegović je tu dosljedan, uvijek je ponosno igrao na kartu gubitnika, od Pavelića do Karamarka.

Brinu me pozitivne ankete o rastu Mosta. Iz pouzdanih izvora saznajem također da europski pučani žele uspostaviti kontakte s Mostom i u slučaju dobrih rezultata na parlamentarnim izborima u rujnu uvrstiti ih, umjesto beznačajnoga HSS-a, u Europsku pučansku stranku (EPP). Kada smo se prošli tjedan zajedno s grupom uglednih njemačkih eksperata za filozofiju religije vozili iz Dubrovnika za Međugorje, prolazeći kroz čaršiju Metković, ispričao sam svojim njemačkim prijateljima da je u ovom malom gradu na Neretvi nastala metafora “Mosta” kao fenomen političke moralnosti u Hrvatskoj. Taj se neobični virus proširio po cijeloj državi, primarno kao kritika korupcije i zloporabe vlasti. Zbog inzistiranja na moralnosti čelnika Mosta iz Vlade je morao “letjeti” prvi potpredsjednik Vlade. Mili vođa svih HDZ-ovaca ponosno se osvetio Mostu rušenjem premijera države kojega su zajednički prije pet mjeseci predočili naciji kao Mojsija koji će izvesti hrvatski narod iz dužničkog sužanjstva. U međuvremenu sam u razgovoru s protestantima saznao da Mojsije vjerojatno uopće nije živio, da je nejasno je li uopće bilo izlaska Židova iz Egipta i četrdesetgodišnjega džogiranja kroz pustinju, ali je ostala tradicija u židovskom narodu da se svi dugovi brišu svake sedme godine. Zato čekamo svoga Mojsija koji će nam izbrisati sve dugove da se možemo ponovno početi zaduživati.

Kad smo već kod Mosta, ostaje otvoreno pitanje kakvu će ulogu korektiva igrati nakon sljedećih izbora. Stječe se dojam da dragim dečkima s Neretve nedostaje političke promišljenosti i razboritosti. Rezolutno inzistiranje na moralu svakako zavrjeđuje pohvalu i privlačit će nove simpatizante. No, Petrov bi morao pripaziti da se na krilima promicanja moralnosti ne bi dogodila situacija kao u onoj narodnoj izreci “Fiat iustitia et pereat mundus”, što bi u prijevodu značilo neka vlada pravednost pa makar i svijet propao. U takvim slučajevima se javlja pitanje razborite i promišljene aplikacije ne samo pravednosti, nego i drugih moralnih vrednota koje mogu ostati samo prazno slovo na papiru, a mogu imati zbog loše provedbe u djelo i loše posljedice.

Autor: Jure Zovko

ZADNJE VIJESTI