Robert Anic/PIXSELL

Letvica kod Ace Stankovića

Autor: Jure Zovko

Meni najdraži hrvatski filmski redatelj Dejan Šorak dao mi je dobar savjet uoči emisije: nije bitno što te Stanković pita, važno je što ti odgovaraš

Popularni Aco Stanković pozvao me prošli tjedan kao gosta u svoju kultnu emisiju “Nedjeljom u dva”. Naravno, takvi pozivi u pravilu se ne odbijaju zbog zavidne gledanosti njegove emisije. Čovjek u takvim okolnostima uvijek može prošvercati neke od svojih misli i ideja neovisno o tome što te voditelj pita, jer emisija ipak ide uživo. Meni najdraži hrvatski filmski redatelj Dejan Šorak dao mi je dobar savjet uoči emisije: nije bitno što te Stanković pita, važno je što ti odgovaraš. Zato sam i odlučio prirediti popularnom Aci performans s duhanom i rakijom, hercegovačkim simbolima šverca s intencijom da mogu prošvercati neke od svojih ideja, a Boga mi i neke od onih koje su mi predložili moji dragi prijatelji. Prije nego je počela emisija, upozorio sam Acu na neobičan performans. Hladnokrvno je prihvatio moj prijedlog, ali je istodobno priznao da je imao tremu što bih mu mogao prirediti. Zapravo, Aco Stanković uvijek ima onu pozitivnu tremu prije početka emisije.

Duhan i rakija imaju za mene onu posebnu heideggerovsku dimenziju vezanosti uz zemlju (Erde). To su plodovi neba i zemlje koji nas razotkrivaju kao smrtnike. Znamo da u kasnom Hedeggerovu opusu dominira kao misaona tema “četvorstvo” (Geviert), “nebo i zemlja, smrtnici i bog(ovi)”. Zemlja je za Heideggera bila posebno značajna jer simbolizira darivanje i rađanje, iz zemlje nam niču plodovi našega rada i truda, u zemlji se odvija naše pokapanje, oproštaj od svijeta. Nebo simbolizira otvorenost prema beskonačnosti i vječnosti. Bog i bogovi uvijek su bili sastavni dio ljudske povijesti. Njima smo žrtvovali i molili se da ostvarimo dug i sretan život, oni su nam pružali nadu da ćemo možda jednoga dana biti besmrtni kao i oni. Heidegger lijepo kaže da umiremo trajno tijekom života, smrću postajemo “bez-smrtni” (un-sterblich). Igra neba i zemlje tvori naš egzistencijalni kalendar, izmjenu mjeseci koji su u hrvatskom jeziku dobili naziv kao rezultat našega odnosa prema zemlji i prirodi. Srpanj je, primjerice, izveden od riječi srp koji simbolizira žetvu. O odnosu “neba i zemlje”, vremenskih prilika i neprilika, ovisi uspjeh i narav same žetve.

Za moje Hercegovce duhan, vino i rakija uvijek su bili nešto posebno, simbol rada i predanosti zemlji. To je, uostalom, glavna tema poezije Mate Bulića. S obzirom da u Hercegovini nema baš puno obradive zemlje, proizvodio se duhan da bi se moglo preživjeti. Budući da je duhan gotovo uvijek bio državni monopol, proizvođači duhana bili su prisiljeni na švercanje, prodaju po višoj cijeni od otkupne cijene koju je nudila država, kako bi mogli nabaviti pšenicu, kukuruz i druge žitarice. Kao rođeni Hercegovac, koji je zapravo gastarbajter u Hrvatskoj, odlučio sam Acu Stankovića počastiti ovim simbolom vezanosti uz hercegovačku zemlju, upravo u ovom Heideggerovu smislu. Kao smrtnici svoju smrtnost udišemo mirisom hercegovačke škije. Kad nekome ispričam da moji Hercegovci prelaze na škiju ubrzo nakon što su odvojili od sise, zvuči paradoksalno i neuvjerljivo. Učiteljice su kod djece u moje vrijeme uz popularnu pernicu nalazile u školskoj torbi duhansku kutiju sa škijom i “ćatima” u koje su umotavali duhan. Sjećam se dobro svoga pokojnog dida Mate. Od kutije se nije odvajao, upaljač je rijetko koristio, jer je pripaljivao cigaretu cigaretom. Umro je s navršenih 83 godine. Liječnike nije gotovo nikada posjećivao. Helmut Schmidt nije pušio hercegovačku škiju nego otrovni Marlboro s mentolom, umro s navršenih 95 godina. Naravno da me kao nepušača i netipičnog Hercegovca, iritira ova kampanja moćne Međunarodne zdravstvene organizacije protiv pušenja. Pri tome se zaboravlja da nam se umjesto otrovnih cigareta punih toksičkih aditiva, nude jednako otrovni farmaceutski preparati koje ćemo platiti puno više od duhana. Uostalom i liječnici savjetuju , ako već morate pušiti, motajte škiju.

Poslije emisije Nedjeljom u dva rekao sam Aci Stankoviću da sam cijelu emisiju na početku proglasio performansom i sukladno tome se ponašao. Bude li Aco imao problema s prijavom da je u emisiji promicao duhan i alkohol, pozvat ću se kao glavni krivac na analizu performansa u svojoj knjizi “Europska estetička baština” koju sam također poklonio Aci Stankoviću zajedno sa škijom i rakijom. Tu je u kontekstu performansa uvijek “spreman” i Martin Heidegger sa svojim četvorstvom, nebom i zemljom smrtnicima i bogovima. Nezgodno je samo što su me dr. Ljubiša Prica, koji je kod mene doktorirao filozofiju, i Aco Stanković proglasili ateistom, a ipak moram im sad otvoreno reći da vjerujem u Heideggerovo “četvorstvo”. Od svih bogova, najdraži mi je bog rakije, besmrtni Bakho. A svoje hercegovačko nebo nosim duboko u duši, kao što reče Anja Šovagović o meni, jer me inspirira da inzistiram na moralnom realizmu u hrvatskom društvu.

Kolega filozof Kristijan Krkač, koji je također rezolutno angažiran u borbi protiv plagiranja, napisao je da sam u emisiji kod Ace instalirao novi kriterij u akademskoj zajednici, visoko postavljenu letvicu. Visoko postavljena letvica europeizacije društveno političkog života koju je prije šest mjeseci najavio premijer Andrej Plenković, mene će zanimati samo s aspekta znanosti, obrazovanja i kulture. Tu vidim najintenzivnije švercanje. Nulta stopa plagiranja, koju je potpisalo 11400 ljudi iz akademskog i kulturnog života samo je potvrda da ima onih koji su “spremni” preskakati visoko postavljenu letvicu kriterija profesionalnosti i odgovornosti. Sretan sam što uz sebe imam kao pouzdanog partnera u europeizaciji znanosti, obrazovanja i kulture jednog od najvećih znanstvenika u svijetu, kolegu Ivana Đikića. Pohvale koje je Đikić izrekao uoči emisije na moj račun, samo su dodatna obveza da moramo ustrajati u kriterijima “nema švercanja”. Neistinita tvrdnja jednog sirovog marksista da smo Đikić i ja na jednoj strani, a cjelokupna akademska zajednica u Hrvatskoj na drugoj strani, može mi poslužiti samo kao poticaj na daljnji odgovorni rad. Čak i kada bi bilo točno da cjelokupna akademska zajednica brani ministra znanosti da nije plagirao, radije bih se svrstao uz Đikića koji sam tvrdi da je ministar plagirao te da zbog toga mora napustiti ministarsku fotelju. Srećom imamo skupljenih jedanaest i pol tisuća potpisa da se zaustavi plagiranje, a plagijatori uklone s dužnosničkih pozicija.

Nakon moga nastupa u emisiji Nedjeljom u dva javila se i dekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku prof. dr. Loretana Farkaš te nespretno potvrdila ono što sam rekao u emisiji. Dekanica doduše kaže da nije plagirala, ali da postaji prijava protiv nje zbog plagiranja: “prof. dr. sc. Sanda Ham, podnijela je prijavu Etičkom povjerenstvu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku protiv Loretane Farkaš zbog prepisivanja”. Ne čudi da je prijava portiv dekanice, odbačena na matičnom fakultetu, ali je također podnesena saborskom Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Poznato je, naime, da je nakon našeg pokretanja peticije “Stop plagiranju u Hrvatskoj” najaktivnija protiv peticije bila dekanica Loretana Farkaš pokretanjem podrške profesora i studenata ministru znanosti za koga je saborski Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donio odluku da je plagirao. Aktivna Dekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku poslala je 30. siječnja ove godine dopis svim dekanima Sveučilišta u Osijeku i pročelnicima Filozofskog fakulteta, dopis s priloženim pismom potpore ministru znanosti uz zamolbu da se proslijede “nastavnicima i studentima”. Neakademski postupci dekanice koja je poslala studentima dopis u kojem se unatoč Odluci saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju o plagiranju Ministra znanosti također uvodi studente u igru da se suprotstave “neprestanoj medijskoj i političkoj difamaciji prof. dr. sc. Pave Barišića, a onda i tome da područje znanosti i obrazovanja bude predmetom ideološke i političke borbe”. Tako je i naš zahtjev za nultom stopom plagiranja postao političko pitanje u kojem protivnici plagiranja postaju stigmatizirani kao ljevičari, jugonostalgičari, Srbende i tome slično, a oni koji prešućuju i ignoriraju plagiranje dobivaju epitet domoljuba i Hrvatina.

Žao mi je što u emisiji kod Ace nisam ništa rekao o Hrvatskim studijima. Kao što sam emotivno vezan uz nastanak HDZ-a, kao jedan od osnivača Hrvatskih studija emotivno sam pogođen pritajenim procesom gašenja Hrvatskih studija koje provodi rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. Damir Boras. Hrvatski studiji kao sveučilišni centar umjesto da postanu fakultet, kao što je prof. Damir Boras obećao učiniti tijekom predizborne kampanje za rektora, postali su početkom siječnja ove godine odlukom Rektora “Sveučilišni odjel Hrvatski studiji”. Umjesto postojećih osam nekadašnjih odjela unutar Sveučilišnog centra, sada imamo samo jedan odjel, što otvara Rektoru i njegovim trabantima pravnu mogućnost za ukidanje svih smjerova osim kroatologije. Znakovito je da je rektor Boras isključio sve kolege filozofe iz svih privremenih tijela, posebice iz Stručnog vijeća. Ne čudi jer su sva četvorica potpisnika prijave o plagiranju prof. Barišića bili filozofi sa Hrvatskih studija. Aco Stanković nažalost nije stigao porazgovarati sa mnom o gašenju Hrvatskih studija, ali je prije emisije kada sam predložio da i o tome, po mogućnosti, razgovaramo, bio jako potresen.

Poslije emisije sam čitao na portalima i elektroničkim izdanjima novina o tome što sam rekao kod Ace Stankovića. Rekao sam, primjerice, da podržavam teoriju evolucije, ali sam protivnik njezine dogmatske univerzalizacije na humanistiku. No, na brojnim portalima je pisalo “Zovko i dalje tvrdi da Darwinovu teoriju evolucije treba izbaciti iz škole”. Ovdje je važno napomenuti da je većina portala nekritički prenijela vijest iz primarnog izvora – internetske stranice HRT-a, bez da su naveli izvor, potpisivali sebe, što govori također o problemu plagijatorstva u novinarstvu. Ovom prilikom zahvaljujem svojim bivšim studentima Ljubiši Prici i Vojislavu Mazzoccou da su odmah prosvjedovali zbog dezinformiranja javnosti. Ipak presudno je bilo da je Aco Stanković osobno napisao dva maila glavnim urednicima Jutarnjeg lista i poratla Index.hr da promijene netočne naslove i izjave koje su mi pripisali o evoluciji. Odgovorili su da su doslovno prepisali s HRT-a pa je Aco Stanković nazvao svoju kolegicu na web-u da ponovno presluša emisiju. Tako smo nakon dugog nateznaja u medijima dobili ispravljenu verziju moga stave o Darwinu i evoluciji.

Autor: Jure Zovko