Photo: Petar Glebov/24sata
Photo: Petar Glebov/24sata

Korijeni islamskog ekstremizma

Autor: dr.Jure Zovko

Džihad kao produkt 20. stoljeća primarno je rezultat europskog i američkog imperijalizma. Nakon što je otvorena Pandorina kutija islamskog ekstremizma tijekom rata u Afganistanu prije 35 godina, pitanje je kojom je političkom mudrošću možemo ponovno zatvoriti

Poznati američki politolog Samuel P. Huntington, dugogodišnji savjetnik u Bijeloj kući i State Departmentu, napravio je novu podjelu svjetske mape prema religijsko-kulturološkom svjetonazoru. Huntington smatra da se budući sukobi i ratovi neće odvijati među državama, nego primarno između različitih civilizacija. Zapadnu, liberalnu civilizaciju čine uglavnom zemlje Europske unije, bez pravoslavnoga bloka, Sjedinjene Američke Države s Kanadom, države Srednje i Južne Amerike, te Australija s okolnim otočnim državicama. SAD će sa svojim gospodarskim i individualnim liberalizmom ostati dominantna država u svijetu. Glavni konkurent u gospodarskom razvoju SAD-u bit će Kina kao predvodnica azijske civilizacije. Individualna sloboda ostat će za kineske građane primarno iz kulturoloških razloga neostvareni deziderat u 21. stoljeću. Islamski svijet čini prema Huntingtonu zasebnu civilizacijsku sferu. Riječ je o državama bez demokratske kulture i tradicije koje će biti nepresušno vrelo “islamskog ekstremizma” pa će kao takve biti trajna opasnost za zemlje zapadne civilizacije.

Ako malo sustavnije analiziramo studije prestižne američke znanstvene ustanove Hudson Institute, uočit ćemo jaku mrežu terorističkih organizacija koje prakticiraju “islamski ekstremizam”, sprječavaju razvoj demokracije u svojim zemljama, a građanima liberalnih država s visoko razvijenim demokracijama terorističkim napadima žele zagorčati život. Temeljna su obilježja terorističkih organizacija koje promiču “islamski ekstremizam” pozivanje na šerijat, zakon utemeljen na Božjoj objavi, artikulacija pripadnosti islamu kao jedinstvenoj, istinitoj religiji te kao treće pozivanje na džihad kao borbu svugdje u svijetu da bi se ostvarila ova prva dva navedena načela. Brojne terorističke organizacije djeluju pod indoktrinacijom islamskog ekstremizma. Trenutačno najmoćnija teroristička organizacija al-Qaida ima svoje ogranke od Afganistana, Pakistana i Indije do Libije, Nigera i Malija. Boko Haram širi pošast na jugozapadu Afrike, Jemaah Islamiyah sije smrt u ime islama u Indoneziji, Maleziji, na Filipinima i Tajlandu. Članovi terorističke organizacije Hamas iz Palestine ponosni su na svoja djelovanja protiv Izraela u Palestini, a Hezbollah, doslovno “Partija Alaha”, iako se ogradio od veze s al-Qaidom, ne bira sredstava ni mjesta u svojim napadima kada je riječ o Izraelu.

Paradoksalno je da su džihad aktualizirale njemačke obavještajne službe tijekom Prvog svjetskog rata, točnije rečeno, sustavno je osmišljen u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova “Auswärtiges Amt”, a propagiran je u arapskim zemljama, tadašnjim britanskim i francuskim kolonijama. Najpoznatiji promicatelj oživljavanja džihada bio je njemački bankar, orijentalist i diplomat Max von Oppenheim (1860.–1946.) koji je prije Prvog svjetskog rata boravio kao konzul u Kairu. Oppenheim je poznat također po arheološkim iskapanjima u antičkom mjestu Tell Halaf, na sjeveroistoku Sirije. Većina arheoloških iskopina čuva se danas u berlinskom muzeju Pergamon koji je izgrađen upravo sa svrhom da se u njega pohrane spomenici i umjetnine iz Tell Halafa. Kao njemački diplomat u Kairu Max von Oppenheim je pozivao Arape na sveislamsku pobunu, sveti rat džihad, protiv engleskih i francuskih kolonizatora pa je u arapskim zemljama dobio počasni naziv Abu Djihat. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata von Oppenheim je bio šef njemačke obavještajne službe, Nachrichtenstelle für den Orient, zadužene za djelovanje na Bliskom istoku, u koju je angažirao ugledne djelatnike iz svih arapskih zemalja od Maroka do Iraka. Istodobno je objavio promidžbenu studiju “Kako pobuniti islamski svijet protiv naših neprijatelja” (Die Revolutionierung der islamischen Gebiete unserer Feinde, 1914.). Otomanski sultan Mehmed V. pod utjecajem von Oppenheima proglasio je već na samom početku Prvog svjetskog rata džihad protiv svih protivnika Otomanskog carstva. U arapskim zemljama pod britanskom i engleskom kolonijalnom okupacijom von Oppenheim je, doduše, imao manje uspjeha zbog intenzivnog djelovanja britanskih obavještajnih službi, no njegove ideje će ga nadživjeti i postati predmetom sustavne analize u američko-britanskim obavještajnim institucijama. U Drugom svjetskom ratu ponovno je u Trećem Reichu aktualizirana strategija o dizanju revolucija u islamskim zemljama protiv britansko-francuskih kolonizatora, a njihov autor von Oppeheim bio je pošteđen holokausta pa je kao pokatoličeni Židov djelovao na širenju svojih ideja iz Prvog svjetskog rata u Siriji i Egiptu.

Ironično je da je von Oppeheimovu doktrinu džihadizacije prvi put primijenila CIA u Afganistanu podržavajući najradikalnije krilo islamskih ekstremista, mudžahedine u borbi protiv komunističkih okupatora iz Sovjetskog Saveza. Kao student u Saveznoj Republici Njemačkoj gledao sam 1982. godine ozbiljnu reportažu o situaciji u Afganistanu na švicarskoj televiziji, dakle, u vremenu kada je gotovo cijeli svijet osuđivao sovjetsku invaziju na Afganistan. Švicarci su objektivno prikazali da je tadašnja prosovjetska vlada uvela jednakopravnost među spolovima, obvezno školovanje žena i slično, dok je program afganistanskih pobunjenika, koji su se pripremali u brdima Pakistana za borbu protiv sovjetskih okupatora, bio određen sustavnom islamističkom indoktrinacijom. CIA je tiskala posebne propagandne knjižice za mudžahedine, tzv. “The ABC’s of Jihad” s citatima iz Kurana izvađenima iz konteksta, u kojima se poziva sve muslimane na sveti rati protiv bezbožnika. Među poznatijim gerilskim ratnicima mudžahedina bili su također dragovoljci iz arapskih zemalja, okupljeni u organizaciji, odnosno bazi, koja se na arapskom zvala al-Qaida, a njihovi najpoznatiji vođe bili su Saudijac Osama bin Awad bin Mohammed bin Laden te Egipćanin Ayman al-Zawahiri. Iako je Osama bin Laden godinama kao čelnik al-Qaide bio stigmatiziran kao vođa i začetnik terorističkih akcija, stručnjaci za terorizam smatraju da je mozak svih operacija bio i ostao kirurg al-Zawahiri. Gotovo svi zapaženiji atentati i teroristički napadi upućuju na njegov rukopis.

Radikalna indoktrinacija muslimanskih pobunjenika iz Afganistana vratit će se Amerikancima poput bumeranga. Nakon što je Mihail Gorbačov odlučio povući stotinjak tisuća sovjetskih vojnika iz Afganistana, u državi je nastao klasični primjer “bellum omnium contra omnes”, nije uspostavljen demokratski sustav nego dolazi do građanskog rata u kojem pobjeđuje ekstremni pokret talibana. Talibanski su vlastodršci odlučili provesti radikalnu islamizaciju države, uveli su šerijat, proglasili Islamski Emirat Afganistan te krenuli u borbu protiv novog neprijatelja, Sjedinjenih Američkih Država. Jedno od glavnih sredstava borbe su atentati i nepredvidivi teroristički napadi, upravo kao što su “dečki” nekoliko godina ranije bili instruirani za borbu protiv sovjetskih bezbožnika. Nakon terorističkoga napada 11. rujna 2001. na World Trade Center bilo je razvidno da je napad na simbol zapadnjačkog kapitalizma organiziran u terorističkoj stanici al-Qaide koja je centralu svoga djelovanja imala u Islamskom Emiratu Afganistanu. Neposredno nakon urušavanja njujorških blizanaca Sjedinjene Američke Države su uz podršku satelita Velike Britanije objavile rat protiv terorizma i krenule u osvajanje Afganistana s nakanom da uhite Osamu bin Ladena i unište njegovu al-Qaidu. Znakovito je da je vojna akcija nazvana “Operacijom trajne slobode”. Nakon jednomjesečnog bombardiranja i vojne podrške “Nacionalnoj islamskoj ujedinjenoj fronti za spas Aganistana” došlo je do promjene vlasti u Afganistanu i proglašenja nove Islamske Republike Afganistana. U jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu ispaljeno je u zadnjih petnaestak godina ratovanja najviše bombi i raketa u paradoksalnoj borbi protiv terorizma. Stare talibane koji su se borili protiv bezbožnika iz Sovjetskog Saveza naslijedili su novi talibani (“The Neo-Talibans”) koji će nastaviti sa svojim besmislenim “svetim ratom” protiv novoga neprijatelja, Sjedinjenih Američkih Država, a potencijalno i protiv svih zemalja koje su poslale svoje mirovne postrojbe u Afganistan. Kao što znamo među njima je i Hrvatska.

Neposredno nakon napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku drastično je povećan proračun CIA-e s ciljem što intenzivnijeg obračuna s islamskim terorističkim organizacijama. Nažalost, povećanjem izdataka za borbu protiv terorizma diljem zapadnog svijeta, kao lančana reakcija mržnje protiv američko-europskih kolonijalista javljaju se posvuda novi teroristički napadi. Oni nisu usmjereni samo protiv članica NATO-a nego i protiv njihovih bliskih saveznika, kao što je bio slučaj s napadom na prepunu džamiju na jugu Pakistana prije šest mjeseci.

Ovih dana smo mogli pročitati o napadu islamskih ekstremista na katoličku crkvu u francuskom gradiću Saint-Etienne-du-Rouvrayu za koji je odgovornost preuzeo ISIL. Pri takvom i svakom drugom napadu ne bismo trebali ispustiti iz vida da je džihad kao produkt 20. stoljeća primarno rezultat europskog i američkog imperijalizma. Nakon što je otvorena Pandorina kutija islamskog ekstremizma tijekom rata u Afganistanu prije trideset pet godina, pitanje je kojom je političkom mudrošću možemo ponovno zatvoriti. Razvikana “borba protiv terorizma”, očito, nije donijela rezultata. Vrijeme je da se konačno potraže alternativna rješenja.

Autor: dr.Jure Zovko

ZADNJE VIJESTI