Marko Prpic/PIXSELL

Što je Bernardić želio prikriti prvomajskom feštom i zašto se Plenković već sada boji sljedeće proslave?

Autor: Hloverka Novak Srzić

Ovogodišnju proslavu Međunarodnog praznika rada na društvenim je mrežama najbolje opisao ‘fejs’ djelatnik, književnik Siniša Posarić, ustvrdivši da je ovakav Prvi maj sindikatima očito preotela Partija, razgranata u više stranaka i strančica koje nemaju više nikakve veze s hrvatskim radništvom i koji bi se slobodno mogao preimenovati u “Dan Partije”. Obredni nastavak konzumiranja graha po hrvatskim šumama i parkovima simbolično i formalno samo to potvrđuje. Tako je uz taktove Internacionale i začuđene turiste na splitskom Peristilu u “socijalističkom” i “ljevičarskom” ozračju, kako su izvijestili organizatori, svečano najavljen novi savez SDP-a i Nove ljevice. Vjerojatno potaknut zvucima omiljene komunističke pjesme, bivši ministar uprave u vladi Zorana Milanovića, sadašnji predsjednik SDP-ova kluba zastupnika, Arsen Bauk ustao je protiv mračnih devedesetih kada su “Bog, domovina, nacija i privatizacija razorili ono što su radnici tijekom prošlog stoljeća stvarali”.

Za razliku od Baukova zazivanja povratka prošlostoljetnih otetih tvornica radnicima, Ranko Ostojić, bivši ministar policije i sadašnji predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, zauzeo se za posebnu zaštitu karanfila, crvene zvijezde i crvene boje. Pri tome, Ostojićeva diferencijacija boja, naravno, nije zaboravila da je temeljna identitetska boja hrvatskog znamenja upravo – crvena. Ovakva oštra retorika bivšeg ministra policije prije bi se mogla shvatiti kao blago udvaranje novom koalicijskom partneru Draganu Markovini, koji za sebe tvrdi da je i dalje žešći Jugoslaven od ikoga, prije nego li uvjerenje visokog dužnosnika SDP-a koji nas je, barem dosad, sa svojom strankom uvjeravao da su se od komunista iskreno reformirali u socijaldemokrate.

I dok se Peristil crvenio, predsjednik SDP-a Davor Bernardić je na ulazu u zagrebački Maksimir programatski dijelio karanfile za kojima je, kako se dalo vidjeti na televizijama, bila znatno slabija potražnja od Bandićeva graha. Usput je radničkoj klasi, koju je svojedobno egzistencijalno ugrozio njegov neoliberalni prethodnik Zoran Milanović, obećao minimalac od četiri tisuće kuna. Javnosti je ostalo nepoznato kako je praznik rada proveo Zoran Milanović, ali se pretpostavlja da se ovakva bučna esdepeovska prvomajska parada i priredila, ne bi li se zaboravilo na pogubne posljedice predstečajnih nagodbi njihove vlade za hrvatsko radništvo, u kojima su se propalim tajkunima opraštali dugovi u milijardama kuna, dok su istovremeno njihovi radnici ostajali bez posla i plaća.

Sudeći prema reakcijama javnosti, čini se da je prvoga svibnja ipak najveći politički profit ostvario vladajući HDZ i njihov premijer Andrej Plenković. On je u Okučanima s cijelim državnim vrhom slavio “Bljesak”, veliku Tuđmanovu pobjedu početka oslobođenja Hrvatske. S tim naslijeđenim vojničkim i državničkim kapitalom.

Plenković je mogao još ove godine relaksirano proslaviti Prvi maj. Za sljedeći će se, kao šef Vlade, morati dodatno dobro pripremiti kako Hrvatska s Rumunjskom ne bi po siromaštvu dijelila predzadnje mjesto među 28 država članica EU. Jedino tako, grah bi mogla zamijeniti neka druga, proljeću primjerenija namirnica, a karanfile, kako već neki predlažu – crvena ruža.

Od svih prava dijaspori bi ostavili samo uplatu deviznih doznaka – birački pravo bi im ukinuli

Ovog smo tjedna svjedočili ne samo medijskim spinovima, već i posve lažnim vijestima koje su barem dosad zaobilazile hrvatske mainstream redakcije. Naime, u istom je danu jedan dnevni list objavio negativno mišljenje ustavnopravnog stručnjaka doc.dr.sc. Mate Palića o referendumskoj inicijativi “Narod odlučuje”, dok se gotovo istodobno profesor Palić potpuno suprotno izjasnio na svom Facebook profilu. Tiskovina je objavila: “Nacionalne manjine su važne i baš zato što su manjine moramo pokazati odgovornost – one su dokaz demokratičnosti zemlje”. I to im je navodno rekao profesor ustavnog prava na osječkom Pravnom fakultetu dr. Palić.

Uz njegovu izjavu citirane su i riječi Milorada Pupovca: “Nadam se da su predlagatelji svjesni da je Ustavni sud sličnu takvu inicijativu proglasio neustavnom, smatrajući da se o pravima manjina i ljudskim pravima ne smije odlučivati na referendumu”. I baš kad su čitatelji povjerovali da se prof. Mato Palić i Milorad Pupovac u potpunosti slažu oko neustavnosti referendumske inicijative, zabunu je morao osobno razriješiti sam profesor. “Osobno ću prvog dana prikupljanja potpisa dati potporu za oba referendumska pitanja i glasati ZA novi, bolji i pošteniji sustav izbora zastupnika u Hrvatski sabor. Smatram kako su oba pitanja potpuno u skladu s Ustavom Republike Hrvatske”, objavio je javno profesor Palić, dodajući da “jedva čeka da se to dogodi”. Inicijativa za demokratizaciju izbornog sustava, kako je predstavljaju njezini inicijatori, a koja se odnosi na uvođenje tri preferencijska glasa bez cenzusa, dopisno i elektroničko glasovanje te da zastupnici nacionalnih manjina ne mogu odlučivati o sastavljanju Vlade i proračunu, uznemirila je i na punu pripravnost podigla političke i medijske duhove.

Naslovnica da je “Na pomolu novi udar desnih fundamentalista na politički sustav” već najavljuje da se u okršajima oko referenduma neće birati sredstva. Primjerice, dok pokretači referenduma objašnjavaju da tri preferencijska glasa bez praga od 10 posto osiguravaju da će isključivo glasovi birača, a ne stranačke vođe, određivati poredak na kandidacijskim stranačkim listama, protivnici referenduma tvrde suprotno. Politolog Goran Čular tako smatra da je to udar na stranke, koje ne bi mogle više kontrolirati političke procese. Uglavnom, ako je suditi prema medijskim prezentacijama, slijedi nam razdoblje u kojem će “struka” pokušati pobijediti “narod”. Osebujno tumačenje budućeg referenduma dao nam je ovih dana i jedan novinar, koji je ustvrdio kako bi “njegovo usvajanje stvorilo zanimljivu situaciju po kojoj bi o načinu gospodarenja poreznim prihodima suvereno odlučivali zastupnici koje su odabrali birači koji porez ne plaćaju (dijaspora), a zastupnicima koje su izabrali oni koji poreze plaćaju (manjina) to bi pravo bilo oduzeto”.

Zabrinuti novinarski porezni obveznik, k tomu, zaključuje kako “taj benderovski politički sustav – vrijednosti naše, novac vaš – zapravo je pravo naličje suverenizma kakvim ga vidi klerikalna desnica”. Ne ulazeći ni u čije vrijednosti, jer se i zovu vrijednostima, valjalo bi ipak u interesu javnosti i objektivnog informiranja zabilježiti da su prema podatcima Svjetske banke, ukupni transferi dijaspore potvrdili da je Hrvatska od iseljeništva dobila više novca nego od stranih ulaganja. Naime, prošle su godine poslali u zemlju 2,25 milijardi dolara, što je više od 4 posto hrvatskog bruto domaćeg proizvoda. A valjda su i milijarde dolara ipak neke vrijednosti.

Marxovo nasljeđe i Europska unija

Ovih je dana stidljivo objavljena vijest da će šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, otputovati u Trier na 200. obljetnicu rođenja Karla Marxa. Visoki će dužnosnik europučana, odnosno europskih konzervativaca, na proslavi na kojoj će, između ostalog, biti otkrivena velika Marxova statua visoka 5,5 metara održati i prigodni govor. Bit će zanimljivo čuti hoće li tom prigodom odgovoriti i hrvatskoj europarlamentarki Ruži Tomašić koja je Junckera upitala zašto ide u Trier kada Marx ništa dobro nije ostavio u naslijeđe. Marksizam kao ideološki temelj komunističkih poredaka, uz lenjinizam pa i titoizam današnje generacije na ovim prostorima dobro pamte. Kako i ne bi kad je u socijalističkoj Jugoslaviji bio obavezni predmet u svim srednjim školama i fakultetima. Bizarno ponašanje prvog čovjeka Europske unije više nikoga ne iznenađuje, ponajmanje Hrvate, koji bi za ovaj službeni put ipak trebali biti zainteresirani.

Ne samo zato što između ostalih država članica i Hrvatska financijski participira u Junckerovim dnevnicama već i zbog totalitarnog režima iz kojeg se bolno i s velikim žrtvama jedva izvukla. Za razliku od drugih naroda Marx je u hrvatskom povijesnom pamćenju ostao zabilježen između ostalog i kao zadrti mrzitelj hrvatskog naroda. Okarakterizirao je Hrvate kao klatež, drske fukare, gladuše, kao čopor ništarija, bitangi i podlih kmetova. Da bi i Marx i Engels zaključili da su Hrvati kontrarevolucionaran i nazadan narod koji će završiti na smetlištu povijesti. Stoga se s osobitim zanimanjem kod nas očekuje izvještaj o svečanom govoru predsjednika (i naše) Europske komisije Jean-Claudea Junckera.

Pogotovo će biti zanimljivo čuti koliko je i na kakav način, po Junckerovu mišljenju, Marxovo nasljeđe utjecalo na modernu Europu i Europsku uniju.

Autor: Hloverka Novak Srzić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.