Marko Prpic/PIXSELL

APSURD: Vladin ‘tajni’ plan B, budućnost Hrvatske s Pernarom i kako živjeti od ‘ustaša’?

Autor: Hloverka Novak Srzić

HDZ-ovo biračko tijelo aktivnosti svoje vlade prepoznalo kao ugrozu.

Od mi ili oni, od lijevih i desnih do noćne saborske rasprave o ratifikaciji Istanbulske konvencije u kojoj je predsjednik kluba HDZ-a  Branko Bačić, uz asistenciju i prijateljsku pomoć esdepeovca Željka Jovanovića, polemizirao sa stranačkim kolegom Mirom Kovačem, u hrvatskom parlamentu više ništa neće biti isto – tektonsko preslagivanje  događa  se pred našim očima u izravnim televizijskim prijenosima. Kad je premijerov glavni medijski savjetnik javno objavio da će – Plenković njih ili oni njega, činilo se da će usvajanje Istanbulske konvencije poslužiti samo za internu hadezeovu čistku, u kojoj će se progresivni i liberalni lider s lakoćom riješiti desnog stranačkog balasta. Međutim stvar je krenula ukrivo i opako iznenadila same pokretače te operacije. Bunt protiv ratifikacije, za razliku od onog zagrebačkog, na splitskoj rivi okrenuo se u prosvjed protiv Vlade. Ono što je promocijom Istanbulske konvencije počelo kao unutarstranački obračun, prometnulo se u narodni otpor vladinoj politici. Aktivnosti HDZ-ove Vlade upravo je HDZ-ovo biračko tijelo prepoznalo kao ugrozu – Hrvatima još uvijek itekako važnih tradicionalnih i identitetskih vrijednosti. Komunistička ideologija nije ni razriješena, niti lustrirana, a dogodila nam se i nova – rodna. I dok parlamentarna oporba grmi o konzervativnoj revoluciji, hadezeove pristaše demonstriraju i traže od svoje političke elite da čuje  njihov glas  koji traži zaštitu ” temeljnih vrijednosti kršćanske vjere i kulture“, kako je to formulirala Hrvatska biskupska konferencija. Na nacionalnim televizijama u četvrtak predvečer vrtio se uobičajeni serijsko-zabavni program. Samo su N1 i TV Laudato u izravnim prijenosima poslali slike tisuća okupljenih na Splitskoj rivi. Nad tim bi se slikama vladajući  trebali dobro zamisliti, osim ako se nisu već pripremili za plan B, po ugledu na mamu Merkel i veliku koaliciju.

BUDUĆNOST HRVATSKE S PERNAROM I ŽIVIM ZIDOM- TREĆOJ POLITIČKOJ SNAZI U ZEMLJI

Dok se ovih dana sve hrvatske stranke očituju oko Istanbulske konvencije, Ivan Pernar, jedan od prvaka Živog zida, izjašnjava se oko Tita. Na društvenim mrežama svojom objavom u počast maršalove državničke veličine u „nadrastanju podjela među narodima“ izazvao je pravi veliki prasak . Bilo je tu i svakvih teorija zavjere o dirigiranim podjelama među južnim Slavenima od strane zapadnih okupatora i slično. „Zločesto dijete“ hrvatske politike misli kako misli ili pak uopće ne misli nego to, u ovom slučaju, radi netko drugi za njega. Ali i to je njegovo demokratsko i ljudsko pravo. Urnebesna objava kojom je Ivan Pernar zabavljao naciju ne bi bio vrijedan spomena kada se ne bi radilo o stranci kojoj već peti mjesec zaredom, prema anketama CRO Demoskopa, raste potpora birača. U najnovijoj anketi koja obuhvaća razdoblje od 3. do 6. travnja ove godine, Živi zid s potporom od 11,2 posto zauzima značajno treće mjesto na rang ljestvici stranačkih preferencija. U zemlji nabujalog političkog populizma i stranačkog klijentelizma posve je razumljiv birački otklon od odnarođenih političkih elita. Pernarovski homo ludens mogao bi nekome biti smiješan ili simpatičan, da nije duboko zabrinjavajuć. Jer, s ove perspektive,  s Pernarom kao trećom političkom snagom u zemlji budućnost Hrvatske nije baš obećavajuća. U potrazi za spasom, razočarani tradicionalnim političkim opcijama, birači sve više traže alternativu. I nije to slučaj samo s Hrvatskom. Na prošlim izborima u Italiji ove godine EU centristi doživjeli su dramatičan poraz od mladih antiestablišmentskih snaga. Pokret pet zvjezdica, do prije koju godinu tek marginalna opcija, postao je politička snaga u Italiji. HDZ i SDP, dvije glavne hrvatske političke stranke koje polako i olako, ali sigurno gube ne samo anketne nego i izborne potpore, otvaraju dodatni prostor novim nezavisnim listama ili pokretima. U taj alternativni prostor bunta i otpora vješto se ubacio Živi zid. Koristeći pritom i svoje osobne komunikacijske talente. Dakako, tu je za svaku egzibiciju spreman i najviše potencijala pokazao Ivan Pernar. Uz medijsko posredovanje i umijeće brzih hrvatskih biračkih zaborava, Hrvatska bi doista lako mogla ući u zonu političkog kaosa. S obzirom da svaka hrvatska stranka danas može samo sanjati orbanovsku dvotrećinsku izbornu pobjedu, nastave li se politički procesi u ovom smjeru, sve te stranke morat će se kad-tad susresti upravo sa Živim zidom i Ivanom Pernarom. A on je svoj politički uspon svojedobno lucidno opisao: „Pitanje za sve koji misle da su oni pametni, a ja glup – zašto oni nisu u Saboru, a ja jesam?“. Dobro pitanje, Ivane.

MESIĆ O UVOĐENJU FAŠIZACIJE I USTAŠIZACIJE, A ZABORAVLJA SVOJE USTAŠOVANJE

Iz dobro nam poznatih povijesnih razloga, proljeće postaje sve opasnije godišnje doba za zdravlje nacije. Upravo nekako s proljeća, bez obzira što je današnja Hrvatska nastala padom komunističkog režima, na prvim demokratskim izborima i pobjedom u Domovinskom ratu, otvaraju se sporna mjesta burne hrvatske povijesti oko nastanka i nestanka Nezavisne Države Hrvatske. Međutim, neovisno o izjavama onih koji zastupaju “pobjedničku” povijest ili o zagovornicima znanstvene nužnosti njezine revizije, prijepori ne posustaju. Na društvenim se mrežama ovih dana ideološke debate samo rasplamsavaju. Naravno, vatrice po običaju potpiruju oni koji se predstavljaju kao političari, a zapravo djeluju politikantski. Jer tog 10. travnja Ivo Josipović kao ugledni pravnik nije se sjetio prve godišnjice aktiviranja lex Agrokora, nego je rano ujutro uz prigodne pjesme “po šumama i gorama”, prvi krenuo u (ne)prijateljsku internetsku ofenzivu, a za njim Bojan Glavašević te im se na kraju u jurišu priključio i Krešo Beljak . Tako je bivši predsjednik, što su prenijeli gotovo svi mediji, zaobilazeći ustaljenu političko – pravnu doktrinu razlikovanja države od režima, u svojoj ranojutarnjoj objavi na Twitteru objavio da se “Danas treba sjetiti najveće izdaje u povijesti Hrvatske. Ustaše su osnovale tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku, kvislinšku tvorevinu koja je služila Hitleru i Musoliniju, počinila brojne zločine i poklonila Istru i dobar dio Dalmacije Italiji.” U sličnom tonu, na tragu lovca na ustaške guje priključio se i ostatak sljedbe. Zašto im je tog ranog jutra prvo na um pala NDH? Vjerojatno zato što ova vrsta političara još u Hrvatskoj od nje vrlo dobro živi. Jer kad ne bi bilo fašista, ovakvi antifašisti bili bi nepotrebni. Otuda i velika briga za konzerviranjem povijesti, zapečaćenoj u još uvijek dobro zatvorenim državnim arhivima. I bivši predsjednik Stjepan Mesić, autor pogovora knjizi dobro nam znanog Efraima Zuroffa  „Operacija posljednja prilika – Potjera za nacističkim zločinima”, koja je ovih dana bila predstavljena na zagrebačkom Festivalu tolerancije –  ustvrdio je da se povijest ne može promijeniti. A to je prema Mesiću posebno važno za naše društvo, jer mi, istaknuo je, “živimo u jednom vremenu uvođenja fašizacije ili ustašizacije”. Ne zna se je li pod time mislio i na svoje „ustašovanje“ po Australiji, Švicarskoj i Slavoniji, koje je zabilježeno na snimkama pa možda zbog toga Mesić ovaj put nije spominjao Franju Tuđmana u negativnom kontekstu, kao što je prije objavljivanja tih snimki često znao činiti. No, današnji revni samoproglašeni čuvari povijesnih dogmi u strahu od pokojnog, ali još i te kako živog Tuđmana ponašaju se u skladu s onom, već izlizanom, Orwellovom izrekom da “onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira sadašnjost. Onaj tko kontrolira sadašnjost kontrolira povijest“. A upravo su u toj misiji danas i ti kontrolori na čelu s Mesićem i Josipovićem.

Autor: Hloverka Novak Srzić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.