Ivo Cagalj/PIXSELL

Povratak ‘klasičnih’ ubojica istočnih obavještajnih službi, KGB-a i Udbe?

Autor: Boštjan Turk/7Dnevno

Tajanstvena smrt Roberta Rotara je  nestala iz središta glavnog zanimanja medija u Sloveniji (i Hrvatskoj), ali,   istina, dio po dio  i dalje dopire do ljudi.

Naime, postoji sumnja u  „spontanost“ takvog kardiovaskularnog događaja koji je presudio Rotaru – novinar Reportera, Nenad Glűks ovih dana objavio je nekoliko novih podataka. Njegov dobro upućeni izvor u Zadru kaže da je Rotar ubijen injekcijom, što je rezultiralo – srčanim zatajenjem. Uzrok je, dodaje, najvjerojatnije u tamošnjem lokalnom HDZ-u, koji je stalno – uz čudne, mafijske načine – na vlasti(!?) Čini se da je Rotar   naišao na neke nevidljive prepreke. Osim toga, postavlja se pitanje – zašto je obdukcija učinjena u šibenskoj, a ne zadarskoj bolnici, kao što je uobičajeno? Zanimljivo je, da su baš sada, slovenski mediji pod kontrolom tranzicijske financijske oligarhije (Pro plus), napali zadarsku bolnicu: tamo je, navodno, sve loše, manjkaju gotovo svi kapaciteti za liječenje i tako dalje. Valja pritom kazati, da zadarska bolnica nikada ranije u slovenskim medijima   nije bila spomenuta…

Da su Rotarev tijek bolesti i njegovo liječenje  ili potpuno neobični, izvijestili smo prije       dva tjedna za 7Dnevno. No,  sada je otkrivena još jedna iznenađujuća činjenica: Rotarev smrtni slučaj nije jedini! Jer, tko imalo prati rusku politiku, mogao je vidjeti da su njihovi strani predstavnici (diplomati) u posljednjih devet mjeseci, ne ranije,  izloženi neobičnom načinu umiranja…

Sumnjiva zatajenja srca…

Tako su nedavno  u Khartoumu, prijestolnici Sudana, pronašli mrtvog ruskog veleposlanika.  Uzrok je bio – zatajenje srca. To je već šesta smrt višeg ruskog diplomata u lošoj godini. The independend, koji je o tome pisao (http://www.independent.co.uk/news/world/europe/russia-diplomats-deaths-theories-putin-kremlin-a7602201.html), iskoristio je ovu priliku kako bi postavio pitanje – jesu li smrti ruskih diplomata dio urote, ili nesreće? Časopis navodi, da se smrću spomenutog veleposlanika, nastavlja niz neobičnih smrti ruskih diplomata u inozemstvu od studenog 2016. godine. Također su, na dan izbora, Sergeja Krivova pronašli na podu ruskog konzulata u New Yorku s ozljedama glave. Ruski su dužnosnici izvijestili da je preminuo od – srčanog udara.

Zatim je, u siječnju ove godine, ruski konzul u Ateni, 55-godišnji Andrew Malanina, pronađen mrtav na podu kupaonice u svom stanu. Umro je prirodnom smrću, izvijestila je policija. Nekoliko tjedana kasnije je, u Indiji, nakon kratke bolesti umro Aleksander Kadakin, u 68. godini života. U veljači se u svom uredu srušio i umro Vitalij Čurkin, ruski veleposlanik u Ujedinjenim narodima. Uzrok je bio srčani udar, izvijestili su. The Independent ističe da je većina smrti pripisana srčanom udaru, unatoč drugim pokazateljima.

I Rotareva je smrt pripisana srčanom udaru, unatoč nekim drugim pokazateljima. Svi umrli bili su jednake starosti, na početku pedesetih godina. Tih je godina bio i Rotar. Kod većine umrlih, ozlijede glave su povezane sa srčanim udarom. To se dogodilo i Rotaru.

Rotarevu smrt ne možemo povezati sa smrtima ruskih diplomata zbog uzroka. Ali, navodno, iznenadni kardiovaskularni događaji u ruskoj diplomaciji ne izgledaju slučajno. Previše ih je, previše su sistematični i dolaze u prekratkoj jedinici vremena. Te smrti podsjećaju na smrti novinara, političkih oporbenih aktivista i bivših oligarha koji su krenili „lošim“ putem. Njihova je zajednička osobina ta, što  Moskva tvrdi da su sve smrti slučajne (zbog različitih, slučajnih uzroka) i da imaju racionalno objašnjenje, što naravno ekskulpira krivnju Kremlja. Čovjek u to može vjerovati, ali i ne mora. Kao što možete (ili ne) vjerovati da su smrti ruskih diplomata samo – slučajne. No, trebali bismo vizualizirati važnu činjenicu: ubojite injekcije s iznimno malim iglama, tako malim da se ubod jedva može osjetiti, koje donose smrt uzrokovanu srčanim zatajenjem,  bile su klasično oružje istočnih obavještajnih službi, KGB-a i Udbe. Mnoge su žrtve umrle bez da bi osjetile ubod…

Sudar s najdugovječnijim HDZ-om…

Kako je umro Robert Rotar, vjerojatno nikada nećemo doznati. Čak i ako su oni koji su obavili obdukciju, znali „što rade“, radili su po nalogu. A to nas ne sprječava da ne vidimo tko je bio Robert Rotar i što je radio. On je, zapravo,  bio čudesni dječak prijelazne nomenklature od samostalnosti Hrvatske (Josip Manolić) i Slovenije (Milan Kučan i Janez Drnovšek). Kao i Todorić, zaradio je mnogo novca baveći se  politikom. Tako će ostati vječni spomenik činjenici  da je politika na području nekadašnje Jugoslavije (ima i iznimaka) bila povezana s kriminalom. Baš kao i u matičnoj zemlji svih komunističkih eksperimenata – u Rusiji.

Hrvatska i Slovenija nisu imale lustracije. To je omogućilo nekadašnjim komunistima glatko pristupanje demokratskim strankama tijekom prvih izbora 1990. godine. Danas znamo da se Udba samo pregrupirala, kako bi nastavila s radom na isti način. Slovenski Demos i hrvatski HDZ, premrežili  su  bivši dužnosnici partije.

 Rotar se očito sudario s najdugovječnijim HDZ-om, onim zadarskim, i to prema   izvorima Reportera, ne može biti slučajnost. Također, nije slučajno da Ivo Sanader ignorira sadržaj posljednjeg mojeg članka, tj. da ga je vrh EU-a, zbog korupcije primorao da odstupi s položaja u srpnju 2009. godine. E, pa sada, čovjek može vjerovati ili ne mora, da on za to nije znao i da nije kriv…

Vlasti je u svakom slučaju svejedno vjeruju li ljudi u to ili ne. Vlast je, naime – vlast…

Autor: Boštjan Turk/7Dnevno