Ivica Galovic/ PIXSELL

Hrvatska emigracija – stvarno ime hrvatske države

Autor: Dr. Boštjan Marko Turk, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda

Definitivno, hrvatsku je samostalnost u velikoj mjeri omogućila baš hrvatska emigracija. Je li je današnja Republika Hrvatska njoj zahvalna?

Povijest se ponavlja i to na način da bi ovo mogao postati najveći problem moderne povijesti hrvatske diplomacije (i unutarnje politike RH). Naime, Srbija se pridružuje pregovorima za ulazak u Europsku uniju. Istodobno, na njezinu su čelu, prvi put u 25 godina, ljudi koji su imali aktivnu ulogu u agresiji na nekadašnje republike SFRJ, a posebno na Hrvatsku i BiH. Ne smijemo zaboraviti slavnu izjavu Vojislava Šešelja kada se ne tako davno davno vratio iz Haga. Rekao je da ga je Haški tribunal ispljunuo i da je njegova bolest (karcinom jetra) uvjetovana s dva tumora na istom organu, jedan – navodno! – glasi na ime Nikolića, a drugi na ime Vučića.

Nikolić i Vučić, bivši i sadašnji predsjednik Srbije, bili su Šešeljevi „ratnici“ obožavatelji ideje o ‘velikoj Srbiji’ i ratu koji je nužan za njezino utemeljenje. Nikolića je fotografski materijal izravno povezao s Ratkom Mladićem kada je prošao topničke pozicije nad Sarajevom. U očima Šešelja su obojica postali izdajnici: no, to je samo Šešeljeva optika. U stvarnosti se danas događa revizija povijesti: srbijanske vlasti žele uvjeriti Europu da je riječ o građanskom ratu čija je žrtva bila Srbija. I da je Vukovar bio dio izazvane agresije Zagreba! To je, izvorno, Miloševićeva retorika, koju je, tijekom najgorih agresija na Sloveniju i Hrvatsku (1991.), koristila i JNA. Njezini generali (Andrija Rašeta, na primjer) uvijek su govorili da se brane od „agresije“.

Hrvatska mora napraviti sve, kako bi spriječila takvu reviziju povijesti. Europska unija bi trebala, na osnovi fotografskog materijala koji nesumnjivo kompromitira Nikolića, prepričati političarima da su se događaji s početka 90-ih godina dvadesetog stoljeća dogodili upravo onako kao što i jesu. U Hrvatskoj nije postojao građanski rat, nego agresija na suverenu i autonomnu državu koju je izvršila druga država, Srbija, uz pomoć JNA. U suprotnom će se Slobodan Milošević, zajedno s idejom velike Srbije ustati iz groba, na način koji za Hrvatsku integraciju u EU neće biti ni najmanje ugodan.

O tim, i drugim dilemama, bila je riječ na jednom od najvećih intelektualnih događaja za Hrvatsku, u subotu 14. listopada. Bio je to kolokvij kojeg su organizirali Marc Gjidara, Joseph Kruljić i Vlatko Marić, na najprestižnijem pravnom fakultetu u Francuskoj, na Université de Panthéon, Paris II, Asssas. Tom je događaju prisustvovao i nekadašnji ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, Miro Kovač. Sveučilište se nalazi pedeset metara od središta Francuske Republike, Pantheonova hrama, kojega krasi natpis: velikim ljudima u Francuskoj – zahvalna domovina.

O veličini intelektualnog događaja govori tema kolokvija: Hrvatska diplomacija od 8. stoljeća nadalje – a osobno sam sudjelovao na temi: bilateralni odnosi između Slovenije i Hrvatske – potkrijepljeni intelektualnim analizama koje su se većinom temeljile na dubokim i promišljenim pravnim refleksijama.

Profesor Marc Gjidara je mišljenje novodobnoga racionalizma, kojega je utemeljio René Descartes aktualizirao s briljantnom jezičnom analizom koja pravnom rječniku daje vitalnu moć. Zapravo sam prof. Gjidara upoznao u proljeće ove godine, a iznenadio me preciznim zakonskim formulacijama s kojima je tražio potvrdu za najteža pitanja njegove znanosti. Nesebično je podijelio sve s Hrvatskom: autor je dvojezičnog rječnika u kojemu prevodi klasične francuske pravne riječi na hrvatski jezik. U tom se smislu bori za prihvaćanje hrvatskih sveučilišta (u Zagrebu i Splitu) te kako bi mogla odgovoriti na poziv velikog svijeta.

Zaključujemo s dvostrukom mišlju: problem Hrvatske nije Slovenija: većina se govornika složila da je Jernej Sekolec nepovratno oštetio arbitražni sporazum (što sam i sam zaključio i to se može videti i čuti na vrpcima sa Paris II Assas-ovog dana). Problem Hrvatske će biti srpski revizionizam à la Milošević, a ne Slovenija. I druga: hrvatsku je samostalnost u velikoj mjeri omogućila baš hrvatska emigracija. Je li je današnja Republika Hrvatska njoj zahvalna?

Odgovor na to je put ka budućnosti. Uvijek će Hrvatsku spašavati njena emigracija. Možemo se kladiti. Neka razumije u Zagrebu (sjedištu današnje vlasti) ovo tko može.

Autor: Dr. Boštjan Marko Turk, profesor na Sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda