screenshot

GLOBUS I JNA

Autor: Dr. Boštjan Marko Turk, profesor na sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda / 7Dnevno / 16. veljače 2018.

Slovenija je uključena u sukob s većinom svojih susjeda, a sve se temelji na tome da slovenski postkomunisti ne mogu prihvatiti činjenicu da Jugoslavija više ne postoji, te da je Hrvatska orijentirana desnom centru.

Ulje na oganj odnosa dolijevaju oni koji nikada nisu bili u stanju zaboraviti da Beograd više nije prijestolnica SFRJ. Zagrebački Globus – koji nije naklonjen hrvatskoj desnici – je došao na ideju da su se Kučan i Milošević dogovorili za povlačenje JNA iz Slovenije u zamjenu za prešutno priznanje okupacije Hrvatske u nastajanju. Ovaj je članak napisan kao ozbiljna polemika o tezama Mirjane Kasparović, koje su lažne. Činjenica je da Milan Kučan nije imao nikakav utjecaj na srpskog čelnika. Isti je uvijek učinio kako se nemu sviđalo: razumio je samo jezik sile. Nije ni Billu Clintonu dopustio da mu zapovijeda, a kako bi onda imao Kučan bilo kakav utjecaj na Miloševića.

Jedina je istina da se JNA iz Slovenije povukla jer je bila vojno poražena. Prije svega Slovenci su (s ministrom odbrane RH, Špegeljem) shvatili pravu taktiku: napravljene su blokade vode i struje u kasarnama. Za takvu strategiju, vojska, koja je bila „ljudska“, nije bila spremna. Kako se ljudi mogu obračunati s vojskom koja bi trebala biti njihova? Ali to također nije bilo dovoljno. Vojna situacija se promijenila, kada je nastajuća slovenska država došla do oružja, do istoga koje je Kučan poklonio JNA dopuštajući pražnjenje skladišta teritorijalne obrane. Isti tip skladišta (u proljeće 1990.) praznio se i u Hrvatskoj.

Prijelomni je trenutak u slovenskom ratu za osamostaljenje bio zauzimanje skladišta u Borovnici, naselju u blizini talijanske granice. Kako je najveća količina oružja dobivena u ratu za neovisnost, bilanca snage je prebačena na slovensku stranu. Milošević se opustio. Uskoro je uslijedila i Brijunska deklaracija. Riječ je o junaštvu jedne divovske dimenzije. Priča je zaboravljena pa ju ovdje donosimo sažetu za hrvatsku publiku. Kada bi se ona razumjela koliko bi manje žrtava bilo u Domovinskom ratu, samo da su Slovenci i Hrvati utemeljili jedinstvenu strategiju.

Dakle, tri su dana teritorijalci uz ekstremnu konspiraciju odvozili uglavnom anti-tenkovsku i anti-zrakoplovnu tehniku najveće snage iz skladišta JNA, koje je bilo zakopano duboko u živu stijenu planina pored vojarne. Važno je napomenuti sljedeće. Borovica je bio glavno skladište za obranu strateški najvažnijeg područja u povijesti hladnog rata u ovom prostorijama, za tzv. Postojnska vrata. JNA je ocijenila da će u slučaju napada NATO pakt pokušati s tenkovima i zrakoplovima iz Italije prijeći granicu prema Postojni i produžiti do Bosne. Teren je bio najprikladniji za kombinirani napad. Zato su se tamo maksimalno ukopali.

Tijekom rata za osamostaljenje Slovenije zvali su ih iz glavnog stožera JNA u Borovnicu tri puta dnevno, putem šifrirane poruke, kako bi provjerili je li u skladištu sve uredu. Tri su puta dnevno dobili odgovor da. Slovenska teritorijalna obrana je naime prodrla u kodove JNA i spriječila bilo kakvu opasnost. Također, nitko od JNA obavještajaca nije posumnjao da u malim kamionima koji noću voze iz skladišta oružja, nisu turisti, koji su se tijekom dana šetali po planinama Borovnice! To je bilo neobično jer je JNA bila u ratu i imala je vojno skladište najveće dimenzije. A u tome trenutku, nitko nije mislio da se skladište prazni.  

Da je Franjo Tuđman tada slušao svojega ministra obrane Špegelja i kombiniranom taktikom blokirao vojne objekte JNA uz oružani otpor, Hrvatska bi iz Domovinskog rata izašla s manje žrtava. No, kada je jednom organizirano – a Slovenija je pomogla s oružjem, što je uvijek cijenjeno – JNA se povukla. Nakon toga se „ljudska“ armada, kojom je već zapovijedao Milošević, do kraja skrasila u Bosni i Hercegovini. Detalje užasa znamo. Isto se ponovilo 1999. godine na Kosovu. Kada su satelitske snimke pokazale masovne grobnice Albanaca, srpski je vožd dobio NATO bombe u svoje dvorište. Kosovo je za Srbiju bilo izgubljeno. No, sve do kraja nije ništa razumio. Kamere su ga u posljednjem trenutku pokazale zapanjenog i arogantnog u helikopteru koji ga je odvezao u isto mjesto,  koje se smatralo prijestolnicom pale srpske „elite“, u Haag. Zaključak: Kučan nije nikada bio u poziciji da bi sa Miloševićem dogovarao bilo kakve rošade. Sve se to naime dogodilo u bitno širem kontekstu.

Tekst Mirjane Kasparović tako svjedoči o tome da pojedinci nikada nisu preboljeli Jugoslaviju. I da su danas na vlasti i u medijama. Najjači udarac njezinu raspadu su zadali oni koji su se prvi odlučili odijeliti: Slovenci i Hrvati. Tada su grosso modo imali zajednički interes. Velika lekcija za političku budućnost!

Autor: Dr. Boštjan Marko Turk, profesor na sveučilištu u Ljubljani, član Hazuda / 7Dnevno / 16. veljače 2018.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.