Wikimedia Commons

Francuzi uklonili križ sa spomenika Ivanu Pavlu II., Hrvatska će morati onaj s Meštrovićeva Grgura!

Autor: Boštjan Turk

Zvijezda da, križ ne. Komunizam da, kršćanstvo ne – urasta u sve većoj mjeri u jezik i kulturu starog kontinenta

U Francuskoj i Europi odzvanja odluka francuskih sudskih vlasti da se sa spomenika Ivana Pavla II. u Ploërmelu ukloni križ. Odluka je sve kobnija jer bi uskoro postala norma za Francusku, ali i za Europu.

Sjetimo se da su njemačke tvrtke (Lidl, npr.) već obrisale križeve s fotografija koje koriste za ukrašavanje ambalaže grčkog jogurta. Zamjenjuju ih „kulturom“ titoizma: u Sloveniji se u istim trgovinama može kupiti pivo „Josip Broz“ s neizostavnim crvenim zvijezdama. Ljudi masovno prosvjeduju protiv toga, ali do vlasti to ne dopire. Zvijezda da, križ ne. Komunizam da, kršćanstvo ne – urasta u sve većoj mjeri u jezik i kulturu starog kontinenta.

Kampanju protiv kršćanstva i protiv grčko-rimsko-hebrejske kulture, na kojoj se temelji zapadnjačka civilizacija je potrebno razumjeti u njezinoj čitavoj grotesknosti. Naime, francuska pravosudna tijela upućuju na zakon o razdvajanju Crkve od države, što je zapravo protuustavno: ne odnosi se na cijelo državno područje. Naime: kada je usvojen 1905. godine, Alsace i dijelovi Lorene nisu pripadali Francuskoj, već Njemačkom Carstvu (t. zv.: „Deutsches Reich“ ili Drugi rajh). Danas, u cijeloj regiji Alsace i većini naseljenog dijela Lorraine (Moselle) ovaj zakon se ne primjenjuje. Još uvijek postoji izvorni konkordat iz vremena Napoleona (iz 1801.). To znači da, ako spomenik Ivana Pavla II. tamo stoji, nitko ne bi trebao ništa reći. Čak bi mu se mogao i dodati koji križ.

       Daljnja grotesknost odnosi se na sam spomenik. Uklanjanje križa kao temeljne karakteristike svetog kandidata Ivana Pavla II. znači njegovo oskrvnuće. Križ ovdje nije simbol vjere već simbol onoga koga predstavlja: a on je sam simbol vjere. Ta dijalektika je bitna. Zaboravit nju bi zapravo, bilo skrnavljenje šire dimenzije, što bi se moglo zakonski goniti. Nadalje: uništavanje vjerskih simbola kršćanstva podsjeća na lenjinističko-sovjetsku praksu iz vremena revolucije i njezine primjene. Podsjeća i na Pol Pota i barbarizme njegovih milicija. A ako se to dogodi, svi se spomenici u Francuskoj mogu biti oskrvnuti, počevši od bazilike Notre-Dame de Paris, najveće francuske katedrale, prepun znakova križa. Križeva – kao znak kršćanske prošlosti jedne od najkršćanskijih zemalja u Europi, u Francuskoj, na javnim ili polu-javnim površinama ima više od 100 000.

     S obzirom na to da takva politika ima punu podršku u Bruxellesu – od ljudi koji očito nisu pri zdravoj pameti (pogledajte samo ponašanje predsjednika Europske komisije Jean-Clauda Junkera), pitanje je kada će ta praksa postati obvezujuća za sve članice EU. I za Hrvatsku također. Dovoljno je da Europski parlament usvoji sličan zakon koji je usvojila Francuska. Nije upitno hoće li se to dogoditi. Jedino je pitanje kada će se dogoditi. Danas je EU, kada je u pitanju uništavanje kršćanstva, na prvom mjestu u svijetu. Kada takav zakon bude izglasan, Hrvatska će morati odgovoriti na to. Morat’ će ukloniti križeve iz spomenika na javnim mjestima. Zamislite sada da se ovaj zakon odnosi na Meštrovićevo monumentalno remek djelo – statuu Grgura Ninskog: simbol križa je dio njegove osobe, kao što je slučaj s Ivanom Pavlom II. I grafički je sličan križevima koje je Lidl izbrisao s reklama. Još je jedna sličnost između dvije skulpture: obje stoje na javnom trgu. Jedna u Ploërmelu, druga u Splitu.

      Uklanjanje križa ili cjelokupne skulpture Grgura Ninskog nije nevjerojatno, jer se jednom već dogodilo. Talijanski je fašizam 1941. godine bio odlučan u sklanjanju Meštrovićeve umjetnine s glavnog trga. Bio je uznemiren njezinom porukom. Naime, Grgur Ninski, simbol samostalnosti je bio hrvatski biskup koji je promovirao bogoslužje na hrvatskom jeziku, temeljeno na glagoljici. To je do drugog Vatikanskog koncila (1962. – 1965.) priznato kao potpuno legitiman oblik vjeroispovjesti. Nikome to nije smetalo, osim totalitarnom sustavu.

Sustav kojega križ – kao znak vjerske slobode – ugrožava, je, prema definiciji, totalitarni sustav. Drugačije ne može biti. Nasilje Bruxellesa (ili francuskih vlasti koje iz EU-ja crpe legitimitet) i talijanski fašizam imaju neosporan zajednički nazivnik: uplitanje u slobodu i identitet većinskog stanovništva Europe. S ove točke gledišta danas živimo vrijeme (mekog) totalitarizma koji sustavno uništava sve što je povezano s nacionalnim, vjerskim ili bilo kojim drugim identitetom europskog čovjeka. Kao zamjenu, eurobirokrati nam nude nove „Europljane“. Kakvi će oni biti možemo predvidjeti prema profilu troje ljudi koji danas vode Europu: Macron, Merkel i Junker. Neposredno prije mirovine svi su bez djece: jedan je oženio svoju „majku“, za drugoga je hrvatski premijer, nakon što ga je Junker lagano potapšao po stražnjici i slao mu poljubac, rekao televizijskim kamerama: „Ah, Jean – Claude! On se inače voli ljubiti i grliti stalno“. Bez komentara!

No, kao što je uvijek slučaj s totalitarizmom: ne smetaju oni koji ludost čine: smetaju oni koji na zlodjela ludosti upozoravaju.

Autor: Boštjan Turk