wikimedia
wikimedia

Europa se mora promijeniti – ili je više neće biti!

Autor: Boštjan Turk

Vjetar će najesen 2017., ako ne i prije, pomesti Angelu Merkel, autoricu najveće izdaje europskog kontinenta u njegovoj povijesti. Stvari u Njemačkoj sada su stavljene na laganu vatru. Otišla je Velika Britanija, stigao je Trump, na put se priprema i Francuska…

U Europi se stvari odvijaju nevjerojatnim ritmom. U Francuskoj su na predsjedničkim predizborima (la première) – sami izbori održat će se u svibnju 2017. godine – birači mogli izabrati između triju kandidata: Alaina Juppéa, Françoisa Fillona i Nicolasa Sarkozyja. Sve su to imena bez kojih je nemoguće zamisliti Petu Republiku.

Nicolas Sarkozy, koji je bio jedan od glavnih favorita, se tijekom velikog izbornog finala zalagao da se na jelovnik u francuskim školama uz svinjsko meso, koje muslimani ne uživaju, kao zamjena uvrsti prženi krumpir („fried potatos“ à la McDonalds). A to je napad na francuski i europski identitet. Izgubio je i sad su u drugi krug predizbora ušli Fillon i Juppé.

Izgon svinjetine u korist halal kuhinje

Svakome tko nešto zna o Francuzima poznata je i činjenica da je svinjetina (osobito u tzv. charcuterie, paštetama, salamama i ostalom) jedan od najvažnijih prehrambenih izvora za građane. Postoji cijelo umijeće pripreme ovih jela, koja se razlikuju od jednog do drugog francuskog departmana. Francuska, koja je jedna od najvažnijih kulinarskih regija svijeta, smatra to dijelom svojega identiteta. Urednik Crne knjige komunizma, Stéphane Courtois, mi je prije dvije godine kada sam ga posjetio u Parizu istaknuo da tradicionalne mesnice, koje se smatraju dijelom francuskog kulturnog krajobraza, sustavno nestaju, i to ne samo u gradovima, već i u najudaljenijim dijelovima Republike, u provincijama. To se događa vrlo brzo, jer u gradove pristižu muslimani i počinju izgoniti svinjetinu u korist halal kuhinje.

Uzimajući ovo u obzir, ljudi osjećaju da su ugroženi temelji njihove kulture na tom području. A ta je francuska, kršćanska, zapadna, a ne muslimanska. U prvom redu govori se o poštovanju stranih kultura: kada bi Europljanin stigao u bilo koju arapsku zemlju razumljivo je da ne bi tražio svinjetinu i alkohol, i ne bi se žalio ako s minareta odjekuje pjesma. To je element tolerancije, koji je integriran u zapadnu civilizaciju. Tako se odaje počast stranoj kulturi.

Zauzimanje za multikulturalnost na takvom osjetljivom području kao što je jelovnik francuske djece, Sarkozyja je stajalo predsjedničke nominacije. On nije bio prvi koji je Francusku izdao u ime multikulturalizma, ali je među posljednjima.

Marine Le Pen diktira tempo, a Fillon ju kopira!

Po prvi puta u povijesti Pete Republike se dogodilo da je kandidatkinja realne desnice Marine Le Pen veliki favorit izbora, ali ne samo to: u drugom će krugu biti dva kandidata desnice, jer Marine Le Pen diktira tempo.

To je moguće jer ljudi osjećaju da je vlast birokrata u Bruxellesu i Parizu podmukla, i da služi samo njihovim vlastitim interesima. Marine Le Pen je priznata kao nasljednica vrednota Charlesa De Gaulla, utemeljitelja stranke u kojoj su se formirali Juppé, Sarkozy i Fillon, tzv. Skupštine za Republiku (Rassemblement pour la République). Ali oni su te vrednote izdali.

Na nedjeljnoj konvenciji (27.11.) francuski će republikanci izabrati svojega kandidata. Najvjerojatnije će to biti nekadašnji Sarkozyjev predsjednik vlade – François Fillon.

On si je osigurao prednost jer od Marine Le Pen kopira vrednote Charlesa De Gaulla, izvorne vrednote Francuske Republike. Ideje izvornog degolizma preživljavaju zimu u Nacionalnoj fronti. Dokle smo došli…

Diljem Europe dolazi do revolta protiv izopačene političke elite. Problem predstavlja upravo to kakvu će ulogu u tome odigrati Vladimir Putin. Opasno je što je baš proteklih dana počeo podupirati Françosa Fillona. Nije pitanje hoće li Putin intervenirati u francusku predizbornu kampanju, pitanje je kada i kako.

U Njemačkoj samo Angela ‘kuži’ znakove vremena!

Vjetar će u jesen 2017. godine (ako ne i prije) pomesti Angelu Merkel, autoricu najveće izdaje europskog kontinenta u njegovoj povijesti. Sada si je vjerojatno uzurpirala četvrti mandat (započela je 2005. godine): kako to da Njemačka, koja ima 80 milijuna stanovnika, nema nikoga tko bi znakove vremena – signa temporis – od nje bolje razumio?

Otišla je Velika Britanija, stigao je Trump, na put se priprema i Francuska, stvari su stavljene na laganu vatru u Njemačkoj. Europa se mora promijeniti, ili je više neće biti.

U Hrvatskoj je HDZ samo u deset mjeseci (11.2015. – 9.2016.) izgubio 70.000 glasova. Pobijedio je jer većina ljudi nije izašla na izbore. To je Pirova pobjeda. HDZ je počeo ponovno koalirati s Mostom, koji ga je već jednom izdao. Plenkovića su instalirali oni koji su se upravo oprostili sa svjetskom pozornicom (Hillary Clinton) ili oni čije je uhljebljivanje prešlo svaku mjeru dostojnog ponašanja (Jean-Claude Junker). Ti isti su i HDZ poslali Mostu.

Ali Most se urušava sam od sebe: skupina malih lopuža, koji su htjeli biti veliki zlodusi, kao što smo i upozoravali prije izbora. Nije im to za sada baš uspjelo. Anđelko Dundić, desna ruka Ante Šprlje, prijavljen je da je albanskom zatvoreniku ukrao televizor dok je kao pravosudni policajac radio u zatvoru u Dubrovniku! Odlična metafora za Most i njihov moral: u Sloveniji smo to vidjeli od 2011. do 2014. godine, a ljetos smo pisali da su Gregor Virant i članovi njegove Državne liste ušli u sitne kriminalne radnje kada su došli – u ime morala i etike – na vlast.

Zaključno istaknimo kako se stranice knjige koja piše povijest okreću u Europi, u Sloveniji i Hrvatskoj. Tu knjigu nitko više ne može zatvoriti.

Dr. Boštjan Marko Turk, autor članka, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Autor: Boštjan Turk

ZADNJE VIJESTI