Wikimedia Commons

BOŠTJAN MARKO TURK: Veliki kreću na vlast!

Autor: Boštjan Marko Turk, profesor na sveučilištu u Ljubljani, člana Hazuda / 7Dnevno / 16. ožujka 2018.

Doktrina današnjeg vremena je očigledna: pored predvidljivih predsjednika i kandidata (Bush, Clinton), uspjelo je čovjeku koji je bio potpuno sam protiv sustava: Donaldu Trumpu. U tom su se kontekstu, u vrijeme njegova izbora pojavile različite teze kao ona da neće preživjeti mandat. Trump, naime, bio je greška u planiranom sustavu unutar jedne od imperijalnih velesila, čak i ako je ona najpozitivnija, pa čak i više: nužna je za opstanak svijeta.

Svijet se prošlog tjedna prisjetio osamdesete obljetnice tzv. Anschlussa, kojim je Adolf Hitler Republiku Austriju pridružio Trećem Reichu. Obljetnica je održana u vrijeme novog uspostavljanju totalitarnih načina i metoda vladanja koje se pojavljuju širom svijeta. U istom je tjednu Kineski narodni kongres usvojio dodatak ustavu kojim se ukida broj predsjedničkih mandata. Na našem planetu kineski jezik ima najviše govornika: Xi Jinping je time postao jedna od najmoćnijih figura na planetu, ako ne i najmoćnija. Na vlasti će ostati na neograničen period ili sve dok mu to bude dopustila biološka moć.

Kina raste! Ne mora to biti povezano s logikom komunizma, ali činjenica je da raste. U vrijeme Deng Xiaopinga su se Kinezi dijelili prvo na siromašne i one koji su iznad njih, u razmjeru jedan prema deset. Ako je 1980. godine svaki deveti Kinez bio ispod praga siromaštva, danas je samo jedan od deset u takvoj situaciji. Kina bilježi nevjerojatne pomake u medicini: jer komunističko – konfucijevski model etike koji vlada, ne predstavlja prepreke koje vežu „kršćansku“ Europu, u trenutku kada su istraživanja genetskog koda Homo sapiensa otišla toliko daleko da je određivanje granice smrti (starenja) i dizajniranje embrija prema željama para – ne pitanje tehnike, već moralno – pravne izvedivosti.

Trovanjem Sergija Skripala s novim, posebnim, dvokomponentnim otrovom, Putin je najavio svoj pohod na novi – ne znamo više ni koji – mandat. Poruka, koju je dao narodu u Rusiji je jasna: kao pri ubojstvu Litvinenka (2006.), ruska unutarnja i vanjska politika svoje ciljeve ostvaruju samo nasiljem. To je ujedno i jedini element u Putinovoj retorici kojom želi postići isti cilj kao i Kineski narodni kongres: postati imperijalna super sila, kao nekoć SSSR.

Međutim, oko 70 posto Rusa ga se boji: to ukazuje na isti refleks koji se manifestirao u tisućama i tisućama obožavatelja Josifa Visarionoviča Staljina. Kao da neki narodi nisu dovoljno zreli za demokraciju, već samo za totalitarizam. Nešto južnije, u arapskim zemljama, je „proljeće“ 2011. godine pokazalo isto stanje.

SAD je pored razvijenih zemalja zapadne demokracije (Japan, Australija, Švicarska) primjer gdje totalitarni uzorak nije uspio uroditi plodom. Lobiji su se izmjenjivali na vlasti, razne važne obitelji: kada ih više nisu trebali ili kada je netko od njih učinio nešto krivo, uklonjeni su ili zamijenjeni novima. Najveće iznenađenje nedavnih arhivskih otkrića je objava kompletnog zapisnika Zapruderove snimke atentata na J.F. Kennedya. Abraham Zapruder (1905.- 1970.) bio je čovjek koji je u cjelini snimio atentat. Na snimci se jasno vidi da je predsjednik upucan s prednje strane.

Vidi se da je metak probio vjetrobransko staklo limuzine Lincoln, što je u skladu sa svjedočanstvima svjedoka, da je pucano s prednje strane. Zatim se vidi da je metak udario u prednji dio lica (lubanje) nesretnog predsjednika. Službena verzija CIA-e, koja je odmah nakon atentata zaplijenila Zapruderovu snimku je da je metak došao straga, iz zgrade knjižnice iz koje je pucao L.H. Oswald.




Doktrina današnjeg vremena je očigledna: pored predvidljivih predsjednika i kandidata (Bush, Clinton), uspjelo je čovjeku koji je bio potpuno sam protiv sustava: Donaldu Trumpu. U tom su se kontekstu, u vrijeme njegova izbora pojavile različite teze kao ona da neće preživjeti mandat. Trump, naime, bio je greška u planiranom sustavu unutar jedne od imperijalnih velesila, čak i ako je ona najpozitivnija, pa čak i više: nužna je za opstanak svijeta (Rusija i Kina to nisu). Istodobno kažemo, da je SAD uvijek bio, kao što je i danas, uzor demokratskog razmišljanja, bez obzira na predsjednika koji je na čelu.

A kako napreduje prihvaćanje imperijalizma i totalitarizma u Europskoj uniji? Bruxelles postaje imperijalna sila, ali istodobno inicira multikulturalni imperijalizam (pretežno islamsku agresiju) koja će ga pokopati. Zbog miganata počeo se dijeliti na istočni i zapadni dio. Carstvo koje doživljava unutarnji kolaps u isto vrijeme kada se imperijalno širi na van, još u povijesti nismo imali prilike vidjeti. Posljednja ideja je predsjedništvo Andreja Plenkovića, kada 2019. godine Junckera neće više biti. Ova je ideja zanimljiva, a na neki način i realna. EU želi integrirati Balkan i hrvatski je premijer za to potreban. Ali kako smo kazali: što više EU teži prema van, više se gubi u unutarnjim krizama. Ovdje su Juncker i Plenković jednaki. Niti jedan od njih nema odgovor na to kako zaustaviti proces unutarnjeg raspada EU. Još bolje: imaju niz odgovora, baš kao i europska diplomacija, ali su svi pogrešni.

Europa je 2004. godine imala veliku priliku postati imperijalna sila, u pozitivnom smislu svojih osnivača. Spomenik Charlesu De Gaulleu na Champs Ellysée nosi natpis: „Postoji savez, dug dvadeset stoljeća, između veličine Francuske i slobode svijeta. Zamijenite ovdje Francusku s Europom („postoji savez dug dvadeset stoljeća između veličine Europe i slobode svijeta“), i shvatit ćete koliko smo nisko pali. Za razliku od Kineza, Rusa i nezavisnog Donalda Trumpa.




 

Autor:Boštjan Marko Turk, profesor na sveučilištu u Ljubljani, člana Hazuda / 7Dnevno / 16. ožujka 2018.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.