Španjolci, jel vam jasno; U nas je opasnije baciti opušak na travu nego ne platiti porez!

Autor: Andrija Kačić Karlin

"Utaja poreza je najveća greška u mom životu" (predsjednik Bayerna Ulli Hoeness nakon izricanja kazne od tri i pol godine zatvora)

Baš svako društvo koje drži barem malo do sebe pomno prati tko plaća kao i tko ne plaća porez. S time da se ove druge ne libi oštro kazniti bez obzira bila riječ o znanom ili neznanom pojedincu, uglednom ili neuglednom, sportašu ili kulturnom radniku, bogatom ili siromašnom…

Od poreza država i red u njoj egzistiraju i svako izbjegavanje poreza shvaća se kao podrivanje sustava koji bi morao čuvati i one koji zarađuju, i od svoje zarade plaćaju taj porez da bi uživali i sigurnosti svog imetka i života.

Ajde, ajde, kod nas se to malo drugačije shvaća. Ne platiti porez mnogi doživljavaju kao potez života, već se uvriježilo razmišljanje da porez plaćaju samo maloumni i budale. No, u razvijenim društvima oni koji ne plate porez ispadnu maloumni i budale.

Njemački nogometni stručnjak, bivši proslavljeni nogometaš i u tom trenutku predsjednik Bayerna Ulli Hoeness utajio je porez, otkriven je relativno lako i sud nije imao milosti. Bez olakotnih okolnosti, jer Hoeness nije u Njemačkoj tkogod – dobio je tri i pol godine zatvora i ostao pritom bez predsjedničkog mjesta u Bayernu, navukavši bijes milijunske armije navijača nogometnog giganta iz Bavarske.

U njemačkom društvu osude Hoenessa potakla je mnoge pozitivne pojave. Slučaj Ulija Hoenessa i drugih poznatih osoba koje su utajile porez njemačkim vlastima, ponukao je 55.000 osoba u posljednje četiri godine da se same prijave poreznoj upravi i plate čak 3,5 milijarde eura poreza.

Sličnu golgotu kao i Hoeness prolazila je i tenisačia Steffi Graf i njen otac, Boris Becker, pa Leon Messi, Ronaldo, Hiddink, Neymar. Ozbiljna država zna što je ozbiljan posao.

Hrvatska? E, Hrvatska baš po tom pitanju pokazuje koliko je neozbiljna i koliko je blagonaklona prema jednima i oštra prema drugima. Selektivni pristup najjači je temelj nepravde i kada se u nas dokuči da je sportaš ili sportski djelatnik izbjegavao uplaćivati porez na te se slučajeve gleda kao na bacanje opuška u parku. Ništa strašno, kažemo mi, a sudstvo okreće glavu. Iskrivivši vrat odavno…




Recentna priča s Lukom Modrićem koji je sam priznao kako je podizao gotovinu sa svog računa da bi uplatio na račun Zdravka Mamića priča je o kojoj bruje i mala djeca. To se zgodilo u nas i nikoga to nije uzrujalo. No, sad su Španjolci došli do saznanja da se na Modrićevu zaradu ne plaća porez i stvar je poprimila ozbiljne razmjere. Da, tu je razlika između ozbiljnog i neozbiljnog društva. Osnovna razlika!

Ako su Španjolci zbog neplaćanja poreza mogli stisnuti Messija, Neymara, Ronalda, što bi Modrić bio iznimka? Njima to nije smiješno kao nama.

Sve ono s čime se mi ponosimo i što nam je zgodno u sređenim društvima je nemoralno, kažnjivo i osuđujuće. Čime se budala ponosi pametan se srami.




I dok u Hrvatskoj revno naplaćuju porez od igrača koji uopće ne dobivaju primanja, oni koji zgrnu milijune imaju načina da se izmaknu od poreznih škara. Prebacuju se novci s računa na račun, zamračuju, tvrtki po poreznim oazama ima na stotine, nema inspektora koji ne bi prilikom istrage zadobio dioptriju na očima, toliko je sve zamaskirano. A zaslužne nije zgodno dirati, nikad ne znaš…

Što nego zaključiti, do kada će nam na pravdu ukazivati netko drugi, a ne mi sami?

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.