Miranda Cikotic/PIXSELL
Miranda Cikotic/PIXSELL

Kod nas su nogometaši najveća sporedna stvar u nogometu

Autor: Andrija Kačić Karlin

Možda nogomet i nije tako loš, samo smo kao društvo toliko zastranili da nam je sve bitnije gdje se može politizirati, svađati, nametati nego jedna obična, inače prekrasna igra, koja se zove nogomet

Teško je danas pratiti nogomet, kamoli pisati o njemu. Govorim iz naše, hrvatske perspektive. Svi, baš svi su bitniji od nogometaša i trenera.

Taj nogometni teatar u kojem nogometaši igraju sporednu ulogu, zapravo su čak statisti, umara i obeshrabruje i najzagriženije nogometne fanatike. Igraju se utakmice, kola, derbiji, a u prvome planu nisu akteri, nego oni unaokolo. Predsjednici klubova, disciplinski suci, navijači, huligani, policajci, istražitelji, novinari…

O svima njima se više piše nego o nogometašima na travnjau. Kud i kamo više…

Što to znači? Dvije su varijante odgovora. Ili nam je nogomet toliko loš i očajan da malo koga zanimaju zbivanja na terenu, pa se prirodno fokus okreće na stranu. Ili nogomet i nije tako loš, samo smo kao društvo toliko zastranili da nam je sve bitnije gdje se može politizirati, svađati, nametati nego jedna obična, inače prekrasna igra, koja se zove nogomet.

Skloniji sam ovome drugome odgovoru, zaključku. Bolest netrpeljivosti jedni prema drugima, nije tu bitna ni nacionalnost, ni klupska opredijeljenost, ni simpatija, nego jednostavno – biti protiv – i to pod svaku cijenu – poput epidemije zarazila je većinu i teško je cijelu situaciju oko nogometa vratiti na poželjno, nazovimo ga normalno stanje.

Kakav Futacs, kakav Andrijašević, koga zanima Ćorić, bitniji je navijač koji je utrčao sa palicom na terenu, bitniji su predsjednici klubova, a najbitniji postaje disciplinski sudac. Valja sve to pokažnjavati i otrpjeti pritom sve silne uvrede i optužbe. Nogomet je samo kulisa našoj nesposobnosti da uživamo u jednoj igri koja se zove nogomet.

Evo, igra nam reprezentacija za nekoliko dana, protiv Ukrajine u Zagrebu, nakon dvije godine pred domaćom publikom. I nisu u prvome planu nogometaši, nego oni koji će biti na tribinama, potom redarska služba i policijska vlast. Znamo čega se bojimo. Novih incidenata koji bi mogli zaprijetiti čak i izbacivanjem Hrvatske iz kvalifikacija za svjetsku smotru u Rusiji dogodine.

Jasno je što nam slijedi, nije bitan Modrić, kamoli Rakitić, bitan je onaj koji bi s vrha tribina mogao nešto ubaciti, a kad je on bitan još je bitniji onaj koji bi to mogao spriječiti.

Stanje je to koje nam je postalo stalno, predsjednici klubova, navijači, direktori, tajnici, menedžeri,
u našem učmalom i jadnom nogometnom okružju su odavno veće zvijezde nego bilo koji nogometaš Prve HNL, oni žare i pale, igrači su tu samo da popune formu. Danas i svako dijete zna ime ovih drugih, a ne nogometaša.

Kod nas zaista vrijedi parafrazirati. Zato završavamo sa ovom – Kod nas su nogometaši najveća sporedna stvar u nogometu.

Autor: Andrija Kačić Karlin

ZADNJE VIJESTI