Hvala Bogu napokon smo dočekali snijeg. Već smo pomalo zaboravili romantične snježne radosti, prekrasni božićni bijeli ugođaj, veselje djece itd. Vraćamo se u djetinjstvo pa djetinjasto tvrdimo kako nam je srce ispunjeno radošću što smo eto napokon doživjeli pravu, uzbudljivu i tradicionalnu hrvatsku zimu. Tradicionalna hrvatska zima trenutno je svoj vrhunac doživjela u Dalmaciji. Splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader (onaj drugi, ne onaj u zatvoru) želi tu prekrasnu bijelu atrakciju podijeliti s vojskom koju je pozvao u pomoć kako bi pomogla u kaosu koji se sručio na južnu Hrvatsku. Opet je na djelu “jedinstvo armije i naroda” kao i u idilična stara vremena. U Imotskom je nastalo opće oduševljenje. 90% stanovništva je odsječeno i blokirano. U Europi se skoro 300 oduševljenih ljubitelja zimskih radosti smrzlo i otišlo na onaj svijet.

Sputani genije

Međutim, sve to nije ništa prema onome kako smo se mi smrzli kad smo čuli da su na Jahorini snježnim nanosima blokirani Predsjednici Hrvatske i Srbije i članovi Predsjedništva BiH. Naročito su se smrzli bosanski Hrvati već na samu pomisao da se članovi njihovog Predsjedništva ne bi vratili s Jahorine. Tko bi bez Komšića čvrsto i beskompromisno štitio interese Hrvata u BiH? Ne mogu ni pretpostaviti bi li nastala neka posebna žalost u Srbiji da snijeg na Jahorini trajno zamete Borisa Tadića. Siguran sam ipak da bi u Hrvatskoj od tuge svisnulo bar milijun ljudi. To su oni koji su oduševljeno slavili kad nas je napustio dr. Franjo Tuđman, ali nestanak lepog Bore ne bi od žalosti preživjeli. Kako je u tom visokom društvu bio i naš Predsjednik, bilo bi nam žao iz više razloga, a naročito jer se ovih dana javio i bivši predsjednik Mesić, tako da bi sama usporedba bivšeg i sadašnjeg Predsjednika povećala simpatije svih nas za sadašnjeg.

Sputani genij Stipe Mesića opet se objavio Hrvatima. Tlak mu je digao sadašnji Predsjednik tvrdnjom da dok je toliko nezaposlenih i dok ljudi gladuju nije u redu trošiti ozbiljne novce na skupu rezidenciju bivšeg Predsjednika, inače uspješnog predsjednika NO Ingre. Naš genijalni Stipe, stari partijaš transformirao se odjednom u monarha pa kaže kako će sve do smrti neumorno raditi za dobrobit svojih podanika. Tobože je u obvezi prema svojoj bivšoj funkciji Predsjednika (kao da nije to prestao biti) te mora čuvati dignitet te funkcije. Mora misliti na svoje vjerne birače i uglavnom troši ozbiljnu državnu lovu na svoje ekshibicije vjerujući i dalje kako on Hrvatima svojim postupcima donosi neku korist. Tako je Mesić osoba koja smatra da može trošiti na svoju rezidenciju, a kad ga se pita od kuda mu oko dva milijuna kuna za kupnju stana u elitnom dijelu Zagreba, kaže kako je to njegova privatna stvar koja se nikoga ne tiče. Tako naša bradata institucija ne misli polagati račune nama plebejcima oko trošenja novaca ni za rezidenciju ni za stan. Kad ga se upita kako to da se ekipa koja je skupljala novac za podmićivanje sudaca u slučaju Glavaš našla u njegovoj rezidenciji kako bi s njim razradila sve nijanse transakcije, on ni o tome ne želi ništa konkretnog reći svojim podanicima jer si je valjda umislio da on, kao i svaki monarh, nije odgovoran javnosti i narodu za ono što čini. Nervira ga sadašnji Predsjednik za kojeg smatra kako se služi otrcanom demagogijom o potrebi štednje (jer ljudi gladuju i skupljaju boce iz kontejnera). Našem bivšem Predsjedniku se stvarno mora priznati da je u doba svog mandata napravio nekoliko velikih, dobrih i mudrih poteza kao npr.: podrška Gadafiju i Fidel Castru. Zanimljivo je kako su u sadašnjoj polemici između bivšeg i aktualnog Predsjednika gotovo svi mediji stali na stranu Josipovića. Oni malobrojni disonantni su Silvana Perica iz Večernjeg lista. U njenoj kolumni Silvana nas uvjerava kako smo zapravo svi mi nepravedni prema našem dragom, voljenom Stipi. Perica kaže da je ušteda koju bi dobili ukidanjem rezidencije Stipe Mesića ravna uštedi koju je Jadranka Kosor postigla ukidanjem aromatizirane vode u hrvatskoj Vladi. Uspoređuje ga s Clintonom koji također puno putuje, drži razna predavanja i skuplja novac za zakladu “Globalna inicijativa” koja pomaže oboljelima od side. Jedino predavanje koje je vrijedno pažnje, a koje je održao bivši Predsjednik je ono održano u HAZU. Pozvaše ga naime jednom mudri naši akademici da kao osobiti ekonomski stručnjak održi u HAZU predavanje o gospodarskim problemima Hrvatske. Vidi se da su ti i takvi akademici bili izabrani još u JAZU kad stručnjake traže među političarima da im oni objasne zašto su Hrvatsku ekonomski doveli u “bananu”. Mogli su ga odmah priupitati i kako se sastavlja atomska ili hidrogenska bomba jer on o tome zna sigurno bar toliko koliko zna o makroekonomskim problemima Hrvatske. Međutim, Stipe se neda maknuti sa scene. Želi i dalje vladati, makar iz sjene i to do zadnjeg daha. Ali ne njegovoga nego njegovih podanika. Eto, zato bi mi bilo žao da je snijeg zatrpao Ivu Josipovića. Smrznuo sam se na samu pomisao da bi Josipovića, Predsjednika s dobrim i slabim stranama, mogao zamijeniti opet neki lik poput Stipe Mesića. Oscar Wilde je napisao: “Da biste bili popularni morate biti osrednji.” Stipe je očiti dokaz da i ispodprosječnost donosi popularnost.

Željezni demokrat Vlado

Jadranka Kosor ima isti problem kao i Stipe Mesić. Iskreno je zaprepaštena da postoje neki likovi koji joj žele uzeti njezino mjesto Predsjednice HDZ-a. Ona naime misli da je HDZ njezino zakonsko nasljedstvo. Sad se javljaju nekakvi kandidati koji ne znaju da su barake u kojima je HDZ osnovan bile na Jarunu, a restoran u Savskoj cesti. Ili tako nekako! Ona zna da je ostavštinu dobila u “Areni” pred 10.000 svjedoka i da je ostavinski sudac Ivan Jarnjak proglasio Jadrankicu jedinom i univerzalnom nasljednicom iza pokojnog Ive Sanadera. Bez obzira na toliki broj svjedoka, sad se eto javljaju neki pojedinci koji joj osporavaju trajno vlasništvo HDZ-a. Međutim, zna ona staru zagorsku poslovicu “Ak’ je do svedoka, krava je naša!” Neki je dan na TV-u, sva zelena u licu, rekla kako postoje pojedinci koji je žele eliminirati s mjesta Predsjednice Stranke. Isti sindrom kao i kod Stipe Mesića. Hoće mu ukinuti rezidenciju u kojoj krvari od posla za Hrvatsku. Oboje ne shvaćaju da im je vrijeme isteklo!

I sad se skupila ekipa doktora-diverzanata: dr. Milošević, dr. Prgomet, dr. Milinović, dr. Kujundžić, a možda i dr. Pašalić. Fali im još samo dr. Granić pa da je plejada reprezentativna. Karamarko nije doktor medicine, ali je doktor za tajne službe i akcije. Nervira ju što su joj se suprotstavili sami doktori, a ona ima tek neku sumnjivu diplomu Pravnog faksa, ali izluđuje ju činjenica da svi oni govore engleski, a ona i dalje samo natuca.

Ipak, moja je procjena da ta cijela doktorska falanga, potpomognuta Karamarkom, neće uspjeti. Šeks je jako dobro upoznat s tehnologijom “dobivanja” izbora u HDZ-u. Isprobao je on to dva puta na Saborima HDZ-a 2000. i 2003. na izboru dragog Ive. Jadranka je i tada profitirala od njegove umješnosti pripreme i provođenja izbora, pa uz dopunske lekcije koje je dobila od Glavaša, borbaševaca i samog Sanadera i sama je sad već postala majstoricom tog zanata.

Kako je od vremena ponosa i slave prošlo već dvanaest godina tako se tek ovih dana Večernji list ohrabrio donijeti članak pod naslovom “Kako je Šeks postavio Sanadera”. Čitajući članak vidimo da je tehnika vrlo jednostavna i efikasna. Kaže Večernji da su predizbori pokazali da će pobijediti omraženi Pašalić što je onda značilo da od detuđmanizacije neće biti ništa. Glavaš i Šeks su povukli genijalni potez i doveli iz Osijeka Borbaševce. Dan prije izbora od tajnika HDZ-a Jose Škare silom su oduzeli akreditacije za ulazak i glasovanje izaslanika na Saboru, izbacili 300 Pašalićevih i ubacili tri stotine Sanaderovih glasača. Tako su riješili dio izborne pobjede. Drugi dio odigrao se na samom Saboru, kad su vreće glasova za Pašalića bačene, a nadomještene vrećama glasova za Sanadera. Nije bilo novinara u Hrvatskoj koji nije znao ovo što sada donosi Večernji list. Međutim, cilj je bio jasan: treba eliminirati pašalićevce protiv kojeg je lijeva novinarska falanga, na čelu sa pok. Pukanićem, vodila pravu nesmiljenu harangu. Optuživalo ga se da je peti ortak u aferi Dubrovačke banke, a to je javno u novinama iznosio Neven Barać (inače prijatelj pok. Slobodana Miloševića). Smatralo se kako će ta tvrdnja Pašalića odvesti ravno u Remetinec. Usput rečeno Pašalić je tužio Barača zbog klevete, održano je pet ročišta, a istinoljubivi prijatelj Miloševića nije se pojavio ni na jednom. Imao je toliko jake dokaze za svoju tvrdnju da je procijenio kako je najbolje ne pojaviti se na sudu. Postupak je pao u zastaru. Tako je krenula detuđmanizacija. Dragi Ivo i Jaca bili su garancija novog demokratskog HDZ-a. Sve su odluke donosili jednoglasno i to jednim jedinim glasom Ive Sanadera, a kasnije Jadranke Kosor. Davor Butković, Slavenka Drakulić, Silvana Perica, Mladen Pleše i ostala lijeva falanga bili su ushićeni. Demokracija je napokon zavladala u HDZ-u, a Stranka je napokon počela voditi europsku politiku. Kako je završila ta antička drama na hrvatski način, svima je ipak danas jasno i znano!

Hitna pomoć za Karamarka

Sada će, na opet jednim novim, sudbonosnim izborima za predsjednika HDZ-a trebati opet pronaći novu, spasonosnu formulu. Kartaški rečeno: na štihu je opet stari, oprobani, željezni demokrat – Vlado Šeks! Za početak je kao šef izborne parade izabran Valentin Rajković, ali kako nešto nije bilo u redu s njegovim izvodom iz kaznene evidencije, zamijenio ga je navodno poznati maneken koji će svojom pojavom, figurom i estetskim stilom natjerati oponente Jadranke Kosor da napokon progledaju i na vrijeme se povuku. Zauzvrat ona obećava da će, kad pobijedi, biti milostiva (kakvu ju je već sam Bog stvorio) i jamčit će protukandidatima da ih neće izbaciti iz Stranke odmah nego tek kad proslavi pobjedu. To je uostalom naučila od dragog Ive u kojeg se toliko često klela! A HDZ će se i dalje kititi pridjevom “demokratska”! Dobro je jednom rekao Jadrankin dugogodišnji uzor, nikada prežaljeni drug Tito: “Demokratija da, ali ne za klasne neprijatelje!”

A četiri doktora, nakon što popuše na izborima, moći će pružiti hitnu pomoć Karamarku – za to su se napokon i školovali, a ne za politiku! Oscar Wilde je napisao: “Iskustvo je samo ime kojim su ljudi nazvali svoje greške.” Nadam se samo da HDZ-ovi doktori i Karamarko u svibanjskim izborima neće steći to novo iskustvo!