Ovako bolestan hrvatski nogomet ima malo šanse u Hrvatskoj zadržati svoju dosad vjernu publiku. Trenutak kada se trebalo reagirati davno je prošao i sve što će se u neposrednoj budućnosti promijeniti u našem nogometu neće biti dostatno za brzi oporavak bolesnika.

Dugo, predugo traje agonija i bit će zanimljivo kako će reagirati navijači i oni koji vole nogomet. Za mjesec dana počinje nastavak hrvatskog prvenstva, klubovi su sada po pripremama, jedva su sakupili svoje mahom neplaćene igrače, a nitko da se upita - tko će njihove utakmice gledati...

Pad gledanosti prvoligaških utakmica već u jesenskom dijelu bio je zapanjujuć, pa neke su se utakmice igrale pred nekoliko desetaka gledatelja. Nakon svih afera, malverzacija i uhićenja, koga nogomet uopće još zanima?

Posve je jasno da je i ovo prvenstvo pod sumnjom namještanja što će imati utjecaj na navijače da jednostavno zaobiđu tribine trošnih stadiona. Bojim se da će stadioni zjapiti prazni tijekom prvoligaških utakmica.

I to u Savezu da nekoga brine? Ni slučajno. Predsjednik Saveza Vlatko Marković obračunavat će se s novinarima, spominjati dobru reprezentaciju, bježati od istine, a što ostaje navijačima, onima koji vole nogomet?

Jednostavno – ništa! Ostalo im je „uživanje“ u aferama i hapšenjima, ostale su im prazne, ruševne tribine, ostalo im je sjećanje na nogomet kakav je nekad davno bio...

Da, ostale su im priče kako će „Hrvatsku Uefa možda izbaciti s Eura ako se društvo i dalje bude trudilo napraviti promjene u našem nogometu“. Naslušali smo se sličnih priča ovih dana. Priča koje nemaju nikakve veze s istinom!

Čelnici Hrvatskog nogometnog saveza igraju igru koja nalikuje ucjenjivanju. Svaku želju za promjenama u Savezu ocjenjuju kao politički pritisak ili udar. Time žele nametnuti sliku da je u Hrvatskoj za promjene u našem nogometu samo visoka politika, a ne dobar, većinski dio i nogometnih radnika i cijelog društva. Štoviše, HNS želi kapitalizirati pred Uefom svaki glas koji bi imalo nalikovao političkom pritisku...

Tako je i sa svježim izjavama ministra obrazovanja, znanosti i sporta Željka Jovanovića. Tek što je izjavio da očekuje da čelnici Saveza snose odgovornost, a što je mogao drugo reći, podigla se buka i prašina, uslijedile su reakcije poput one bivšeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Antuna Vrdoljaka.

Rečenice Antuna Vrdoljaka poput „Hrvatska će zbog političkog pritiska na HNS biti izbačena s Eura“ nisu ništa drugo doli nastavak pritiska ili ucjenjivanja, traženja zaštitničkog statusa kod Uefa, iako je to sve nepotrebno.

Kod nas, našeg nogometa i navodnog političkog pritiska situacija je daleko jednostavnija nego što je to bilo nedavno u Poljskoj, Bosni i Hercegovini i još nekim zemljama gdje je Uefa reagirala zbog istinskih političkih pritisaka.

U Hrvatskoj politika još nije pokušala smijeniti vodstvo Saveza, no sve što se događalo da se Savez osjeća ugrožen jesu istrage oko malverzacija i korupcije u našem nogometu. A tu politika ne vodi glavnu riječ, u demokratskim društvima sudstvo je odvojeno od politike.

Zar bi sudstvo, istražni organi kraj toliko dokaza o korupciji trebalo sjediti skrštenih ruku? Ni govora.

Novi ministar sporta Željko Jovanović s pravom je ogorčen na stanje u našem nogometu, najbolje da bi bio još zadovoljan, oduševljen kako nam izgleda nogomet. Izrekao je svoje misli o stanju „nogometne močvare koju treba isušiti“ i to nije politički pritisak nego obična konstatacija. To nije (politički) pritisak kakvim ga predstavljaju u Savezu!

S druge strane, ministar sporta Željko Jovanović ne bi trebao imati problema, s obzirom na značenje svoje dužnosti, zatražiti primanje u Uefi i predočiti stanje u našem nogometu i na taj način pronaći put do rješenja. I pokazati da je barem našem društvu koje ipak vodi politika, stalo do nogometa u kojem nema korupcije, namještanja, prevara. Uostalom, to je i Uefin prvi cilj u sadašnjem trenutku!