screenshot
screenshot

Tom&Jerry – junaci našeg vremena

Autor: Veselko Tenžera/7Dnevno/22. srpnja 2016.

Nema ničeg neodmjerenijeg od sporadičnih tvrdnji da je ta serija krcata nasiljem i da može negativno utjecati na djecu. Nasilje čovjek nije naučio iz knjiga ili iz filmova, to je malo starija rabota. Zar Biblija nije, na primjer, nepremašena knjiga o nasilju, a s njom su dva tisućljeća propovijedala ljubav?

Živimo u vremenu u kojem ljudi uglavnom sjede i žale se na užasno brz tempo života. Filozof i liječnik potpuno su se razišli na tome paradoksu: prvi tvrdi da se čovjek izgubio u vrtoglavim ubrzanjima progresa, a drugi odrješito preporučuje više – kretanja. Osobno pak držim da mit brzine u našem vremenu može dokazati jedino crtani film, gdje se u nekoliko minuta dogodi više stvari, negoli nekoć u kilometarskim epovima.

Nije zato čudo što se odrasli sve više guraju s djecom oko televizora, iz što boljeg položaja vidjeti kako se ruše sve granice brzine, u ludom sukobu snage i uma, lukavosti i pohlepe, snage i slabosti. Nađu se katkad po tri generacije pokraj televizora, od djeda do unuka, grčeći se od smijeha, svak zabavljen svojim dijelom skaske. U posljednje vrijeme pravi su kraljevi tih seansi Tom i Jerry, dva čudna svata, koji su neprijateljstvo pretvorili u najdublju koegzistenciju, žestoki kao i doba koje reflektiraju, inteligentni i neumorni u služenju imperativima svoje prirode.

Tom je prvi tragični junak tih storija, mačak koji voli sudjelovati u svojem dijelu svijeta, ali koji svaki puta pretrpi u tri minute više negoli što su sveci trpjeli desetljećima. On i najviše podsjeća na jednog mogućeg junaka našeg vremena, kojega se, čini se, jedino i moglo stvoriti u crtanom filmu i u obličju što nije ljudsko. Njemu je priroda obećala njegovog miša, ali stjecajem užasnih okolnosti on ne dobiva ništa, pa ni tu rutinsku prirodnu zadovoljštinu. I nije tu samo riječ o klasičnoj shemi, u kojoj se slabiji, to jest Jerry, mora izvući, nego o nečem drugom. Taj slabiji je jeziva prznica, kavgadžija od formata, lukavac i spadalo, siledžija skriven iza leđa rabijatnog psa, dostojan jednom riječju da ga Tom smaže. Ali Tom kao da je ispao iz modernog romana: želi živjeti normalno, a sve okolo njega sama je urota i užas. Voli mačke i glazbu, piće i igru, što je posve u skladu s prirodom: međutim, svaka ta želja vodi ga ravno na križ, na patronu dinamita, u stroj za mljevenje, pod nakovanj. On poput nekog modernog iskupitelja svaku večer pretrpi sve muke što postoje, da bi pastva mogla očišćena poći na večeru. I pritom su svi sretni što mačka nije pojela miša, tako da sada čovjek može početi jesti svinju ili govedo, fazana ili kokoši.

Gledao sam često novogradnje u prvome mraku, s plavičastim odsjevima prozora, nalik sablasnom svjetlu iz Zagorkinih romana, upravo u vrijeme crtića. Sve nekako zamre, od drndavih liftova do bučnih parkiranja automobila i iščekuje kad će izletjeti Tom. Onako kao munja, spreman na neki slavan pothvat, dok Jerry odnekud ne počne rogoboriti „dosta mi te je, prokleta mačketino“. Lijeni razbacani dan, koji još jedva pluta po našem sjećanju, naglo se zgusne u trominutni kovitlac, sa cijelim romanom o postojanju, u kojem mitovi izranjaju iz nape podsvijesti, uvijek s istim porukama. I za razliku od vas, pod kojim se nije srušio lift sumnjive kvalitete, koji ste izbjegli desetotonski kamion za dlaku, kojima nije vaza sa slonastim fikusom pala na glavu, Tom je kao gromobran pokupio sve vaše strahove i zorno ih proživio. Dobio je nakovanj u kralješnicu, gazdarica ga je bacila iz stana, ostao je bez krzna, bogataš mu je pokupio mačku (tu je Jerry bio fer i upleo se u kolektivno samoubojstvo), zaprljao je derle od onoga groznoga psa i pojeo batine, rušile su mu se kuće na glavu… I to je upravo Tom; slika svega onoga što ste izbjegli, barem u drastičnim oblicima. On je autentičan predstavnik aktivnog neuspjeha koji s razlogom većina ljudi može navesti u svojim životopisima.

Osim toga, Tom je simbol srednjaka, bića koje je izgubilo povlastice mladosti (to je Jerry) i koje ne posjeduju snagu starog psa. Stiješnjen između Jerryjeve mladenačke lukavosti i neumoljive represije starog psa, on je praktički osuđen da udara o zidove, bez prijatelja, sumnjiv svima, pa čak i onda kad nudi idilu. Istodobno, ta družina postaje širom metaforom svijeta, ali reduciranom na spojeve najopćenitijih crta. To je pokusna drama, lišena svake literature, svih intervencija od emocionalnih do meditativnih, napravljena kao čista akcija, oko nekoliko temeljnih situacija postojanja: hrana, ljubav, igra, borba, uživanje… Jednom riječju, onih situacija koje je naša tradicionalna kultura beskrajno iskomplicirala, koje je pretvorila u prašumu obzira, zakona, zabrana, diktata, da bi se sada evo pojavljivale usred televizijskoga rituala u svojoj mitskoj jasnoći, brutalne metodom izvedbe, ali oslobađajuće humorom poruke.

Prisjetimo li se, recimo, „Bijesnog Orlanda“ koji je epska formula renesansnog čovjeka, sjetimo li se onih čudnih šuma u kojima za svaki grmom čuči vitez ili ljepotica traži pomoć hrabrog srca, doživjet ćemo to sve danas kao crtić. I upravo u rasponu tog prisjećanja uspjet ćemo pojmiti ubrzanje o kojem govori filozof i nedostatak kretanja o kojem govori liječnik. To ubrzanje života, naime, nije vanjske, fizičke naravi, nego nutarnje, duhovne, neurotske ako hoćete. Moderni su romanopisci rastvarali sekunde u desetke stranica, čime su katalogizirali događaj, ali se izgubila njegova jezgrovitost i komunikativnost. Tko ne zna za trenutke kad mu je u hipu tisuće misli ili stravičnih slika projurilo glavom, u grču briga i neuzora, i to su za sve tradicionalne jezike izgubljene misli, izgubljene slike, osim, naravno, za crtani film. Otud i fascinacija jednim Tomom i Jerryjem, koji u ritmu mitraljeskog rafala odašilju slike i poruke, spleću događaje i mijenjaju vremena i prostore. Stoga nema ničeg neodmjerenijeg od sporadičnih tvrdnji da je ta serija krcata nasiljem i da može negativno utjecati na djecu. Nasilje čovjek nije naučio iz knjiga ili iz filmova, to je malo starija rabota. Zar Biblija nije, na primjer, nepremašena knjiga o nasilju, a s njom su dva tisućljeća propovijedala ljubav? Crtani film je naprosto jezik onih neuhvatljivih brzina što struje kroz prividno trom život, raznoseći uvijek iste priče o čovjeku i mitova njegova postojanja. A kako su se životinje oduvijek poistovjećivale s pojedinim čovjekovim karakternim osobinama, to je i nesretni Tom simbol onog uvijek pomalo skrivenog sna o uspjehu i potisnutom neuspjehu.

Ovaj pomalo sentimentalan napis o našim dragim prijateljima Tomu i Jerryju (opraštamo mu na kraju) ne želi samo podsjetiti na naše televizijske goste, nego i na novi vid kulture masovnih odjeka, koja je duboko pustila korijenje, ali o kojoj se premalo govori izvan usko stručnih krugova.

Autor: Veselko Tenžera/7Dnevno/22. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI