Stiv Cinik
Stiv Cinik

Utrka života

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 8. srpnja 2016.

I što sad? Smrdi za popizdit, nitko prozor ne otvara, a unutra sve puno tipova s konveksnim oblikom glave, koji žive u stadima od po petsto jedinki i misle de im nitko ništa ne može. A zapravo nitko s njima ne želi imati posla

U Hrvatskoj danas živi preko tri tisuća osoba koje se zovu Andrej. Što je za Vasu prava sreća, jer dok on pronađe pravog i preda mu financijska izvješća o lovi koju su on i Karamarko namicali nakon Sanadera, stvar će otići u zastaru. Svjedoci će poumirati, prvo, drugo i treće plinarsko društvo će mrknut još desetak milijardi od kojih će, u skladu s dobrom poslovnom praksom i logikom velikih brojeva, nekoliko postotaka isposuđivat strankama. One će im zauzvrat olakšati poslovanje s državom i institucijama koje se bave onima kojima stranke olakšavaju poslovanje s državom. Stignu još i frknut par milja na obnovu fasade Vrhovnog suda, ali ne puno, jer tamo sjedi Hrvatin, koji je svojedobno uzimao mito za Glavaša i koji se već u takve transakcije jako dobro kuži, pa je već izjavio da u Vasinim ne vidi ništa sporno.

Ništa sporno u onome što se događa ne vide ni ostale institucije. To je zato što je kod nas svaki kriminalac svjestan da je ulaganje u pravosuđe, najbolje ulaganje. S nešto siće uloženih u osiguravanja boljih uvjeta rada kriminalaca u Ustavnom sudu ne moraš se bojati za svoja ljudska prava i ustavne slobode. Pogotovo otkako se oko njegovog novog sastava nedavno, bez ikakvih problema, složila velika kriminalna koalicija, a da nitko nije ni trepnuo. Ako stvari baš zaguste, nešto prirodnog plina može se svrnuti i Cvitanu i ekipi iz Gajeve. To i inače nije loše napraviti, jer u ovoj lopovskoj državi nikad ne znaš kad ćeš se, onako pošten i naivan, početi grijati o njihovom trošku, i to samo zato što si ljudima htio pomoći. Kud baš tebe, unatoč svim dobročinstvima kojima već godinama obasipaš posrnule šefove tajnih službi i stranke koje ovaj nesretni narod tako uporno bira i onda ostavlja da nemilice provode pljačku?!? To su trenuci u kojima se s pravom zapitaš ima li pravde na ovom svijetu, koji je smisao života i ima li smisla sudjelovati u izborima jedan čovjek jedan glas?

Kako su razmjeri dosadašnjih pljački takvi da Velika pljačka vlaka, pljačka Brazilske i Iračke centralne banke, koje se smatraju najvećim kriminalnim pothvatima ikada, ispadaju prava pizdarija, narod je potpuno promijenio ploču. Počeo je birati tipove na najodgovornije dužnosti samo zato da vidi koliko su sposobni pronaći i opljačkati nešto što još nije opljačkano. Kada takve nađe onda ih do besvijesti podržava i bira. Ne da im da siđu s vlasti. Divi im se i obožava ih. A oni delaju, delaju… Nekada i po dva i pol radna vremena dnevno. I to kad su na godišnjem. Mrmlj.

Andrej, kojeg Vaso mora naći kako bi mu podnio račune, ima ime, čije značenje dolazi od grčkog Andreas, što znači „onaj koji je hrabar“. Izgleda da je značenje dobro pogođeno, s obzirom na podatak da se čovjek kandidirao za predsjednika stranke u kojoj je Vaso drugi čovjek, Domagoj Ivan Milošević glavni tajnik, Šuker šef svih zastupnika, Milinović prototip prosječnog člana, Mikulić primjer političke širine i demokratičnosti, a Hasanbegović, čije je „ustašovanje“ devedesetih bilo usmjereno protiv Tuđmana i Šuška, a kojega sada najviše vole Hercegovci koji su nekada najviše voljeli njih, mjera njihove demokršćanske orijentacije.

Vasinu potragu za Andrejem, kojih u Hrvatskoj ima oko tri tisuće, donekle olakšava to što je Plenkovića deset puta manje. Razmjerno najviše ih je u Svirču na otoku Hvaru, gdje se tako preziva svaki sedmi stanovnik. Plenkovići su, osim toga, prisutni u osam hrvatskih županija, u ukupno 17 općina i 22 naselja, pretežito u urbanim sredinama. Najviše ih živi u Splitu (50), u Jelsi (45) i Starom Gradu (30), u Zagrebu (25), te u Vrbnju na otoku Hvaru (20).

Prezime Brkić, s druge strane, nose gotovo u potpunosti Hrvati, većim dijelom iz Obrovca, a rjeđe i Srbi (iz okolice Knina) te Bošnjaci (iz Bosanske Posavine). U Hrvatskoj se broj Brkića u zadnje vrijeme strašno povećao, pa ih je danas više od šesnaest tisuća, organiziranih u više od dvije tisuće HDZ-ovih ogranaka. Uglavnom su predsjednici ili tajnici, vole raditi i subordinirati s ovima ispod sebe. To im nije teško jer su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 294 općine i 538 naselja. Glavni među njima je čovjek koji nosi muško ime Milijan, koje u Hrvatskoj češće nalazimo među Hrvatima te rjeđe među Slovencima i Rusinima. Ime je nastalo kao izvedenica od „milja“, jer se radi o neobično mirnim, dobroćudnim i umiljatim bićima. Najčešći horoskopski znak ovog imena je jarac, a u kineskom horoskopu zmija. Sad, zašto jarac…?

A zašto zmija zna najbolje Karamarko, kojem je Brkić stalno govorio da je čovjek čovjeku vuk pa ga je mrtav hladan, dok je ovaj gledao u Domagoja Ivana Miloševića, zmijski ugrizao za ruku. I to unatoč tome što je najviše Karamarkovih rođeno u Kruševu kraj Obrovca, gdje ima dosta i Brkića, pa nije isključeno da su nešto u rodu. U Hrvatskoj danas ima oko četiristo Karamarkovaca, koji žive u oko stopedeset domaćinstava. Navodno ih ima i više, ali se neki kriju pod kodnim imenima: Miro i Milan Kovač, Šuker, Dilber, Reiner, Bošnjaković… Od Mesićeva i Manolićeva državnog udara protiv Tuđmana do nedavnog rušenja HDZ-ove vlade njihov se broj gotovo udvostručio, ali im je zbog stalnih eskivaža, seljenja i mijenjanja bračnih partnera teško ući svima u trag.

Karamarkovi su prisutni u HAC-u, ONC-u, Centru za vozila, INA-i i Prvom plinarskom društvu, Luci Ploče i LNG terminalu. Tradicionalno su vezani uz tajne službe, prisluškivanja i praćenja. Strašno vole represivni aparat, a nisu neskloni ni društvima nad kojima bi se represija trebala provoditi. Navodno će Tomo, sad kad ima vremena, napisati knjigu o svemu što je radio, koju će objaviti kada bude imao 97 godina, k’o Manolić. To će biti 2056.. Manolić će tada imati 147 godina, Mesić 122, Bandić 101, a Domagoj Ivan Milošević bit će živahni devedesetogodišnjak. Za očekivati je da Gregurić više neće biti među živima, da će Nijemci završiti postupak protiv Perkovića i da će Bandić odraditi barem dva-tri mandata u državnim institucijama. Za svaki slučaj bit će to roman s ključem. A šifrarnik će biti kod Vase. Tako da će jedini on znati da je lik koji se u romanu spominje kao „NOGOMETAŠ“ zapravo Mamić, da Karamarko više nije „GARAVI“ nego „MRKI“, da je „HAKLER“ Manolić, „BRADONJA“ Bajić, „ŠTRKLJAVI“ Luković, „DEBELI“ Hanžeković, „ŽDERONJA“ Šuker, „LIJEPA PLAVKA“ Carla Del Ponte, „GAZDA“ Sanader, „PREVEJANI“ Milošević, „PRESLAGIVAČ“ Bandić, „MECENA“ Jarnjak, „VICMAHER“ Mesić, „PREMAZANI“ Kalmeta… Jedino je kod Vase napravio iznimku, pa mu je umjesto kodnog imena kojeg ovaj inače koristi dao novo, jer se taj inače koristi kodnim pa ga nazivati Vasom u romanu s ključem ne bi imalo smisla. Tako je Vaso, zbog svoje sklonosti transcendentalnoj meditaciji, koncentraciji i kontemplaciji dobio naziv „BOG“.

Iz izvora bliskih Prvom plinarskom društvu i poštenjačina oko njega dobili smo prvih par rečenica ovog djela koje će nesumnjivo postati bestseller jer će ga čitati svi istražni organi između Save, Drave i Jadranskog mora. Tomo je pažljivo, koncentracijom čovjeka koji je prije par tjedana preslagivao vladu, sabor i čitavu državu, birao izraze, redao imenice, pridjeve i glagole. Jedino se mučio malo s vremenima, ali ona su ionako k’o i moral – relativna, pa to i nije tako važno.

Knjiga počinje riječima: „BRADONJA me probudio usred noći, taman kad sam sanjao da sam predriblao HAKLERA i da mi NOGOMETAŠ nabacuje loptu na volej. Poziv me iznenadio, jer se nismo družili još otkako smo uz pomoć ŽDERONJE spašavali GAZDU iz govana“. „Slušaj MRKI“, rekao je glasom kojim je LIJEPOJ PLAVKI tepao kad smo progonili Gotovinu,“MECENA mi je poručio da PREMAZANI neće više šutjeti, pa taman ti VICMAHER stoput bio sponzor. „Što ti misliš da si uhvatio BOGA za bradu?“, odgovorio sam mu misleći kako ću čim poklopim slušalicu nazvati PRESLAGIVAČA, koji mi se nedavno hvalio da ga je BRADONJA na koljenima molio da u iskazima ne spominje ŠTRKLJAVOG i DEBELOG….“ Bit će sve u redu, rekao mi je PREVEJANI, koji mi je obećao da će iz taktičkih razloga govoriti da imamo dovoljno potpisa da ih sve strpamo u zatvor. „Možda sve skupa ispadne dobro“, pomislio sam kad sam nešto osjetio. „Čekaj, šta to smrdi? Da nije plin, majku mu…!?! BOŽE, BOŽE, zašto si me ostavio?“

Tomislav je muško i gotovo u potpunosti hrvatsko ime. Značenje imena dolazi od staroga imperativa tomi, tomiti – mučiti, zlostavljati. Sad, zašto je Tomislav jedno od najpopularnijih imena i ubraja se među deset najčešćih muških imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko dvadeset tisuća ovakvih imenjaka, vrag će ga znati. Nije valjda da toliko uživamo kad se netko nad nama bestijalno iživljava, pravi nas idiotima i viče za sve što nam sa tijela strši? Ne zna se ni zašto je najčešći horoskopski znak ovog imena strijelac, kada svi znamo da je Tomo iz naše priče fulao sve što se fulati moglo, a nije da nije tukao iz svih oružja: i detuđmanizacijom i retuđmanizacijom, i udbizacijom i lustracijom, registrima branitelja i izdajnika, popisima suradnika i suradnjom potpisnika…

Malo ga vadi to što je u kineskom horoskopu koza, vrsta vrlo slična ovcama, poznata po buljookim očima, karakterističnom tupom pogledu i nagonskom porivu da brsti gdje god stigne. Radi svojih sposobnosti penjanja preko leševa, dobro se snalazio tamo gdje normalan čovjek ne bi mogao izdržati. Bio je neko vrijeme čak na samom vrhu, od kuda je HDZ-u zatro svaku klicu demokracije, zajedno s korijenjem, pa stranka ni danas nema ljudi koji bi u toj igri sudjelovali. Osjetivši šansu, Vaso je u Tominoj hladovini ubrzo uzgojio vrlo veliki broj različitih podvrsta subordiniranih brabonjaka, u skladu sa specifičnim datostima područja i potrebama stranačkog vodstva. I što sad? Smrdi za popizdit, nitko prozor ne otvara, a unutra sve puno tipova s konveksnim oblikom glave, koji žive u stadima od po petsto jedinki i misle de im nitko ništa ne može. A zapravo nitko s njima ne želi imati posla.

Većina osoba koje se zovu Tomislav žitelji su Zagreba, Splita i Osijeka dočim, recimo, prezime Hasanbegović vjerojatno dolazi iz Cazinske Krajine i rijetko ga nalazimo na našim stranama. Zato mu je ime ZLATKO vrlo često. Kemijski simbol za zlato je AU, pa otuda povici „AU, HASANBEGOVIĆ!“ koji tako često dolazi uz dotično prezime. Zlatko je, dakle, vrlo popularno i gotovo u potpunosti hrvatsko muško ime, čije značenje dolazi od imenice Zlato. U skladu s tim naš junak se drži one kako „šutnja je zlato“, pa vrlo malo i škrto govori. Zbog toga su ljudi pomislili da se čovjek premišlja o kandidaturi za predsjednika stranke. A on je, zapravo, samo mali duže izgovarao rečenice svoje izjave, koju je započeo tamo negdje sredinom prošlog mjeseca, a završio neki dan. A koja je glasila otprilike ovako: „”Ljudi….. trebaju……………biti hmmmmmmmm strpljivi. Za nekoliko dana……., točnije za petnaest……., mrmmmlj, znat će se sve. I tko je……… kandidat ili kandidati………….. za predsjednika HDZ-a, zzzzzzzzzzzzzzzz, i tko nije. Ja ne odustajem…………. od kandidature, hrrrrr, brrrrr, šnjoffff, zzzzzzzzzzzzzzzz, jer se nisam ni kandidirao…….. pa nemam od čega ni odustat. A kad bih……………… odustao onda bih, ufffffffffffff, vam rekao. Ali nisam……………. Ne želim destabilizirati……………. kršćansku raju. Ispričavam se, ungh, mrmlj, kof kof, svima onima………………… koji to nisu znali pa su se već osunutili. Zato kažem: treba biti strpljiv pa saslušati izjavu do kraja. Za obrezivanje i klanjanje…………………………. uvijek ima vremena“.

Tako je naš junak svojom odmjerenošću, važući svaku riječ, objasnio zašto je odlučio da ništa neće odlučiti i zašto će demantirati sve one koji smatraju da je od nečega odustao kad ništa nije ni htio. To je toliko razgalilo SDP-ovce da su mu počeli tepati i davati razne nadimke: Zlatan, Zlaja, Zlajo, Zlatkota, Laja, Lajo, Zaka, Zaki, Zako, Zlata, Zlate, Zlato, Zlatkan, Zlatkec, Zlatketa, Zlatkica, Zlatimil, Zlatimir, Zlatoljub, Zlatislav, Zlatoje, Zlatok, Zlatibor, Zlatuško, Zlaitvoje…. On se na njih ne obazire, jer misli da oni to zovu Butkovića, koji je isto zlatan dečko. Oleg je počeo sjajiti još u vrijeme Sanadera, pa i danas blješti, Ivom obasjana, čudesna raskoš njegovih grana. Al’ kad se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije. Butković je opet kao prvo, obično, jadno, malo drvo“.

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Breaking gnjus

Vaso Plenkiju jamči sigurnost sve dok se drži podalje od financijskih izvješća i interesnih krugova njegove burne prošlosti. Izreku „Ne diraj moje krugove„pripisuju Arhimedu, ali krivo, Vaso je smislio krugove

Izgleda da će, nakon svega, novi nasljednik nasljednika Sanaderove nasljednice biti Andrej Plenković. Koji ovih dana trči utrku svog života. Trka nipošto nije mrtva, ali mnogi u HDZ-ovu vodstvu bi voljeli da trkač umre što prije. Zapravo, nije im bilo u planu ni da ovoliko poživi. Nadali su se da će mu, nakon izbivanja, prisjesti svježi hrvatski zrak obogaćen primjesama prirodnog plina kojim su Vaso i Tomo preko PPD-a kompenzirali mjesta u prošloj vladi. Kada to nije pomoglo, Vaso je odlučio budućeg šefa pretvoriti u „prvog među jednakima“, a uz njega stalno imati najmanje dvojicu svojih. Koji će mu garantirati da nakon demokratskog procesa niti jedna odluka neće biti Plenkijeva.

Prednost ovakvog načina vođenja stranke je u tome da uvijek kada treba nešto odlučiti utrči netko jednak Plenkoviću i u ime Vasinog minulog rada, Karamarkovog sukoba interesa i krvavih žuljeva Darka Milinovića, odluči umjesto njega. Recimo, Plenki odluči na čelo zagrebačkog ogranka konačno dovesti nekoga tko ima svoju glavu. Na Predsjedništvo dođe Mikulić i iz svoje mu se glave suprotstavi. Kako su njih dvojica po svemu jednaki, Plenki se mora povući, ući u izbore s tim idiotom na čelu najvažnijeg ogranka u državi i još jednom popušiti izbore. Nakon izbora Mikulić, kao jedan od Plenkoviću jednakih, zatraži njegovu smjenu. Tu je dovoljno da ga podrži bilo tko od ostalih krivaca za poraz: Butković, Tolušić, Čuljak, Milan Kovač, pa čak i Ivana Maletić. Džabe ti je što si među takvima prvi. Ako si im jednak. Mrmlj.

Vaso nakon toga ponovno može uzeti uzde u svoje ruke i postati šef, baviti se naizmjenično subordinacijom i demokratizacijom HDZ-a, u dokolici malo detuđmanizirati i retuđmanizirati, uživati u saborskoj plaći u okruženju prijatelja koje je tamo sklonio onomad kada je, kao drugi među jednakima, njihovim imenima nakrcao Plenkovićeve izborne liste. Pa velikodušno izjaviti da on nije za izbacivanje Plenkija iz stranke i da mu jamči sigurnost sve dok se drži podalje od financijskih izvješća, aktualne politike i interesnih krugova njegove burne prošlosti.

To nas dovodi do povijesne zablude po kojoj se izreka „Ne diraj moje krugove„ posve nepravedno pripisuje Arhimedu. Dobro, možda je on rekao nešto slično, ali je danas potpuno jasno da je Vaso taj koji je smislio krugove. Smatrajući kako ove riječi vrijeđaju moć pobjednika neki je neupućeni rimski vojnik navodno odsjekao glavu koja je to rekla i Arhimedova krv poprskala je njegov znanstveni rad. To kod nas nije moguće, jer neupućenih nema. A samo netko krajnje neupućen može zamahnuti sabljom. Čekaj malo, pa zar nije Plenki u posljednje vrijeme dosta izbivao? Hm. Možda ipak ima neke šanse.

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 8. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI