Stiv Cinik
Stiv Cinik

Pišonja i žuga

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 22. srpnja 2016.

Jandroković i Vaso mi dođu kao melem na ranu. Netko ipak mora jamčiti kontinuitet politike… Oni su k'o ona dva lika iz pjesme, koji su maznuli autobus i pohitali na more, pa se strmopizdili na zavoju gdje ih je čekala policijska blokada. Kako ono bješe?

Nakon najnovijih promjena u HDZ-u sve je u meni puklo. Tri dana nisam se zaustavljao. Ovi oko meni kažu da sam toliko kukao i naricao da su me mislili priklat, samo da mi skrate muke. Onda sam čuo da će glavni tajnik stranke biti Jandroković i opet sam se smirio. Uz njega mi inspiracije neće faliti. A već sam se bio pobojao da ću sad, kada je Karamarko otišao, bez nje ostati.

Dobro je i što se Vaso ne da. Strah me i zamisliti kakav bi se pogrom na medijskoj sceni dogodio da takvi likovi nestanu. Recimo, kada se Vaso ne bi mjesec dana pojavljivao na televiziji, svi bi u Hrvatskoj zaboravili na Karamarka. Uskoro se nitko više ne bi sjećao Šukera i Domagoja Ivana Miloševića. Polako bi izblijedila slika Dilbera i Dražena Bošnjakovića. Čak bi i upečatljivi Mikulić i Jasen Mesić polako pali u zaborav. O Josipi Rimac i Tepešu da ne govorim. Pitam se tko bi u HDZ-u uopće ostao? Zato mi Jandroković i Vaso dođu kao melem na ranu. Netko ipak mora jamčiti kontinuitet politike, jer nije dobro da se baš sada, kad su izbori tako blizu, riskira s nekim novim facama. Što ako se pokaže da su pošteni? To bi, garant, zbunilo birače, nenavikle na takve pojave. Pa bi se okrenuli SDP-u. Tamo lopova ima koliko hoćeš!

Tako mu Jandroković i Vaso dođu k’o ona dva lika iz pjesme, koji su maznuli autobus i pohitali na more, pa se strmopizdili na zavoju gdje ih je čekala policijska blokada. Kako ono bješe? „Pišonja i Zuga, dva vjerna druga, krote opasne krivine, molim te, čuvaj ih, kraljice brzine“. Tko god mi od sada kaže da je onaj Plenković previše diplomatski zakopčan i da nije dovoljno hrabar, bolje da mi više ne prilazi. Jer ući u zavoj sa ovom dvojicom za volanom je odvažnije nego odraditi tri uzastopne misije u Afganistanu. Pogotovo što svi znamo kraj pjesme, samo je pitanje usudi li se itko u HDZ-u stvar otpjevati do kraja. Evo, ja pouzdano znam da je Oleg Butković spreman otvarati usta, a Mikulić udarati ritam. Ajde, i to je nešto. Kako ono bješe? „Strahovit tresak zapara zrak, čak i iskre poletješe u mrak, pričali su ujutro i kleli se u majku, da su auspuh i retrovizor našli čak pedeset metara dalje u jarku…“ Hm, hm, mrmlj…

A gdje li je SDP našao sve one koalicijske partnere, nije poznato. Zna se tek da su zaprijetili da će Hrvatsku vratiti tamo gdje je bila. Što je zanimljivo, jer im je još nedavno slogan bio „Nema povratka na staro“. Pa na što nas oni to namjeravaju vraćati? Na novo? I na što to Milanović misli kada kaže da se veseli kampanji u koju ulazi sa tipom koji je u svojim ranim tridesetim provaljivao u vozila i krao auto-kazetofone, sa Mesićem, koji bi se do sada vukao na trbušini da ima imalo istine u onoj kako su u laži kratke noge i s Vrdoljakom, čiji su poslovni pothvati takvi, da me ne bi čudilo da se Cvitan zbog njega ovih dana vozi u blindiranom automobilu. Tu je i onaj Hrelja, kojem bi trebalo dati motiku u ruke, a ne da nam već deset godina mrcina glumi umirovljenika. Ili će se ipak obistiniti ona Josipa Broza, koji je mislivši na Hrelju navodno rekao: „Uz ovakve umirovljenike ne treba nam omladina!“.

Na kritike da su, slažući koaliciju trgovali funkcijama, Milanović je kazao da su samo „podijelili odgovornost“. Tako je Beljak preuzeo odgovornost za pet stolica u Saboru, jednu u vladi i zasad neutvrđeni broj u dotičnom ministarstvu i pripadajućim agencijama. Baš me zanima kakvi će biti rezultati inventure, ako se to preuzimanje zbilja dogodi. Zadnji put kad su HSS-ovci bili u koaliciji s komunjarama nestalo je sve što nije bilo zašvajsano za pod, a vodio ih je čovjek koji nije suđen za krađu. Sada su, uz Zokijevu pomoć, ljestvicu pravde i poštenja podigli više. Tako da svaki krimos ispod nje može proći. Pa će biti potrebni malo jači osigurači, nešto alarma i protuprovalnih brava. Šta, Beljak će dobiti ključ? E hebaji ga!

Vrdoljaka će, kaže Zoki, nakon izbora baciti u vatru. To je donekle u skladu sa pričama o tome što su tipovima poput njega, koji su kriminalom stekli nadnaravne moći, radili u srednjem vijeku. Radilo se o sljedbenicima starih poganskih vjerovanja kako lopov čini priliku, a prilika se ne propušta. Otkako je papa Inocent IV. 1252 godine odobrio mučenje kao metodu iznude priznanja, lopovluk u energetskom sektoru bio se značajno smanjio, a tipovi poput Vrdoljaka manje su se smucali po zračnom prostoru. No kasnije se, kad je stega popustila, pošast ponovo razmahala, do te mjere da su tipovi poput Vrdoljaka počeli donositi sušu, nerodicu na poljima, pomor stoke i smrt djece i dojenčadi. Dobro informirani izvori bliski belzubu kažu da je Vrdoljak u okviru svog resora, počeo obožavati đavla i stupati u osobne kontakt s njim. Čak je nedavno s njim potpisao i ugovor kojim i jedan i drugi preuzimaju određene obveze. Vrdoljak će ponovo vladati energetskim sektorom. A đavo? Ne znam, kad sretnem Mesića pitat ću ga.

Kad je sotona u pitanju, nešto o njenim namjerama mogao bi znati i Josipović. On je, nakon blistave karijere, odlučio na izbore izaći s Laburistima, koje ovom prilikom vodi stanoviti Končevski. Tog pak nitko nikada nije vidio pa kruži priča da zapravo i ne postoji. Zato sam na Internetu provjerio ima li što o tom tipu. Tamo piše stoji da prezime Končevski nose Hrvati, većim djelom iz Lepoglave. Sad mi je jasno zašto ga je Zoki onako grubo odbio! Zato što u svoju „Narodnu frontu“ uzima samo one koji će u Lepoglavi završiti. Pa mu zbilja ne trebaju oni koji su tamo rođeni.

Gdje je rođen onaj Osrat Miljanić nije poznato. Zna se tek da je sjebao čitavo hrvatsko pravosuđe, a sad priča kako vrh JNA mora odgovarati za ratne zločine. Pa tko mu je branio da ih procesuira? Nije li njegov pajdaš Bajić zadužen za ratne zločine? Da je bradonja uložio deset posto energije na progon četnika i vrha JNA, koliko je bio zapeo za hrvatske branitelje, danas Srbija uopće ne bi pregovarala s Europom. Jer bi i Nikolić i Vučić bili na robiji, Dačić u ekstradicijskom pritvoru, a ona nesreća od Vulina u koloni ISIL-ovaca na putu za Norvešku. Ovako nam se čak i smrtno bolestan Šešelj prešetava oko granice. Dovraga, zar nije Kolinda u kampanji rekla da će pisati pismo UN-u, Americi i Europi da se to hitno riješi? Je, je, dobro se sjećam! Pa što im je, pobogu, napisala?

Bit će da je na sadržaj pisama bitno utjecao Granić, koji, čitam, utječe i na Plenkovića. Još malo Matina utjecaja i jadni će Andrej skroz zaspati, a ionako jedva oči drži otvorene od živahnih i otvorenih demokratskih rasprava unutar HDZ-a. Vidim da su novine pune anonimnih komentara iz vrha stranke koji škrguću zubima jer je postavio Jandrokovića za novog Miloševića. I to petnaest minuta nakon što je na sjednici odluka usvojena jednoglasno. A tako će se usvojiti i u ponedjeljak na središnjem odboru. Pa ispada da su ovi što su nezadovoljni, ali ne žele to pred šefom reći – gori Jandrokovići od Jandrokovića. Taman kad sam pomislio da je to nemoguće, ispostavilo se da je Gordan puno manji Jandroković no što će to ikada biti Vaso, Butković, Tolušić, Čuljak, Horvat, Bilaver, Reiner, Šuker, oba Kovača, Filipović, Maroević, Mikulić, Hasanbegović, Kliman, Milinović, Ževrnja, Longin, Anušić, Čosić, Križanić, Tušek, Turk i Sesvečanin. Jebote, kol’ko Jandrokovića!?! A samo jedan Gordan. Mrmlj.

Samo jedna i Jadranka, iako neki podaci govore da ih u Hrvatskoj ima preko deset tisuća. Jadranka, koja sada govori da su trenutno u HDZ-u sve „njezini dečki“, vjerojatno misli na Šeksa, jer koliko ja znam svi su ostali mirni obiteljski ljudi neskloni avanturama. Ona je pak dugo vremena bila Sanaderova cura, pa su se zbog toga Šeki i Sani vjerojatno i posvađali. Prije toga su svi vrlo usklađeno djelovali na progonu Gotovine i provedbi Bajićeva i Karamarkova akcijskog plana. Sada bi se Jadranka vjerojatno rado preko Plenkija identificirala, Jandrokovića transferirala, i onda fino locirala u HDZ-u.

Iako nije bilo baš sasvim džentlemenski od Karamarka što ju je izbacio iz stranke u koju ga je primila, zanimljivo je što njega ne zove „svojim dečkom“. Pa upravo ona ga je posadila posred HDZ-a i ostavila tamo da četiri godine buja k’o halucigena gljiva poslije kiše. No, njemu odnos prema Jaci nije za zamjeriti, jer je ionako pokazao da ne zna baš sa ženama. Zato je prava sreća što je naišao na jednu koja zna s njim. S druge strane ni njoj nije lako. Posljednjih nekoliko godina nisu joj baš cvjetale ruže. Niko ju nakon Šeksa, Sanadera i Karamarka nije htio za curu. Probala je i s Josipovićem pa nije išlo, nudila se prvom, drugom i trećem putu, koketirala s Čačićem i stioički podnosila Gabrića, nabacivala Prgometu – i ništa.

Zašto sada Jaca, kad je na čelo stranke došao Plenki, želi napakostiti Božinoviću i Stieru, izjavama da su i oni sudjelovali u prodaji hrvatskog teritorija Slovencima, nije jasno. Niti otkud je sad i Krstičević, koji se već dobrano naratovao kad se ona učlanila u HDZ, „njezin momak“? I kako mu je to ona vraćala vojničko i ljudsko dostojanstvo, nakon što je progonila Gotovinu, privodila njegove odvjetnike i bjesomučno tragala za nepostojećim topničkim dnevnicima? Dobro, kaže da joj je bio veza s Gotovinom i to je u redu. Ona je ionako izjavila da ga ne bi prepoznala kad bi ga srela, pa joj je bio potreban netko tko će ju na Antu na vrijeme upozoriti. Jer ne znam bi li nju itko prepoznao nakon susreta s njim. Šeks je ionako neprepoznatljiv pa se to na njega ne odnosi.

Ne znam zašto se Plenković od HDZ-ovaca brani da nikada nije sjedio u istoj sobi s Milanovićem i još to ide objašnjavati onima koji su spavali u istom krevetu sa Sanaderom, brisali se istim ručnikom s Kosoricom i držali se za ruke s Karamarkom. To je trajalo sve dok Vaso nije odlučio zaigrati „lanca probijanca“, al’ se previše zaletio pa je sve otišlo u paramparčad. Stisak ručica je popustio, pogledi su se načas sreli, a onda je drugarstvo zauvijek nestalo. Sad je vrijeme za kovanje novih prijateljstava i uspostavljanje novih veza u kojima treba biti strpljiv i pričekati rezultate izbora. A onda? Eh, sad bi vi da vam sve napišem.

Breaking gnjus

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Osam milja eura vrijednu dokumentaciju koja je Srbiji potrebna za EU platili su porezni obveznici, a otvaranje poglavlja platit će branitelji. To je tzv. hrvatska glavarina, osobni porez za izlazak iz ropstva

Čudno je to s ovom našom tehničkom vladom. Ne može dovršiti započeti natječaj za nabavu WC papira, ali može potpisati otvaranje dvaju predpristupnih poglavlja za ulazak Srbije u EU. Za koja im je Kosorica već ranije, kada je Slovencima davala more, dala osam milja eura vrijednu dokumentaciju da se oni ne moraju trošiti. Tako su dokumentaciju, koja je Srbiji potrebna, platili naši porezni obveznici, a otvaranje poglavlja platit će branitelji. To je tzv. hrvatska glavarina, svojevrstan harač, osobni porez, koji se u Otomanskom carstvu naplaćivao od svake muške nemuslimanske glave, kao vrsta otkupa od ropstva. Baciš niz Beogradski Kalemegdan dvjestotinjak braniteljskih glava i dobiješ pravo na osobnu i imovinsku sigurnost, ugled i status u europskoj obitelji. Hm.

Obitelj je osnovna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije. Obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. Mogu ju sačinjavati i članovi koji nisu nužno u krvnom srodstvu, primjerice prilikom usvajanja. Sad, kakva smo mi to obitelj i tko je tko u europsko-hrvatskom biološko-reproduktivnom odnosu, nije teško zaključiti. Jer je već sada potpuno razvidno da će se kao rezultat europsko-hrvatskog snošaja roditi nova članica familije – četnička i velikosrpska Srbija. Bez obzira na svoj ambivalentni odnos prema braku, izgledno je i da će za dobrobit i prava ovog razmaženog i drskog derišta, koje je već nekoliko puta razbijalo sve po kući i do besvijesti maltretiralo sve ukućane, biti zadužena oba roditelja. Hrvatska malko više, jer ima iskustva, a i pokazalo se da joj nimalo ne smeta pojava tako opasne i složene socijalno-patološke pojave u vlastitom dvorištu.

Naprotiv, otkad smo se riješili domaćih četnika kao da nam fali jedan takav kriminološki, pravni, ekonomski i sociološki, pedagoški, medicinski i općedruštveni problem, pa mu jednostavno hrlimo u susret i predajemo mu se u ruke. Dobro ne baš svi i ne odjednom. Prvi će, kao i uvijek po tamburi dobiti branitelji, preko njih političko vodstvo koje je kreiralo obranu, onda oni koji su ih iz pozadine pomagali, pa oni koji nisu imali ništa protiv da se Hrvatska stvori i obrani. Tko zna, možda na kraju stvari dođu i do Mesića, Bude Lončara, Teršeličke, Pusića, Pupovca i kompanije. Oni su, izgleda, prerano počeli uništavati dokaze svoje izdajničke prošlosti, pa će im na koncu manjkati kad se pred beogradskim istražnim organima budu morali braniti. Šta? Dokaze imaju oni u Beogradu? Onda ni u Srbiji neće imati problema. Iako čujem da im se ne ide. I da će protiv branitelja svjedočiti video linkom.

Neki su ipak, za svaki slučaj, poduzeli nužne preventivne radnje. Tako je Karamarko dao zahtjev da se njegovih 1.987 borbenih dana koje je proveo u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici, pretvori u neborbene. Šuker već skuplja one koji će posvjedočiti da je čitavo vrijeme rata oslobađao samo prijatelje od poreza i da ni s Petrinjom, ni s Petrinjskom, a kamoli s Karamarkom, nema nikakve veze. Žarko Domljan ima, doduše, veze s Petrinjom, i to preko Gavrilovića, ali to već obrađuju hrvatski istražni organi pa se oko toga ne treba brinuti. Nobilo, za kojeg čujem da ga je Perković spašavao od nekih vucibatina koje su ga htjele ubiti, može mirno spavati. Osim ako su vucibatine u Beogradu. U što čisto sumnjam. Od tamo mu nikada nije nitko prijetio. Mrmlj.

Zato ovi HSP-ovci starčevićanske provenijencije – Tepeš i Ćoravi, koji su prošli tjedan željeli izaći iz Europske unije i otići za Englezima, prijete HDZ-u. Kažu da će, ne uzmu li oni njih, oni odvesti čitavu Domoljubnu koaliciju sebi, jer da su joj oni tako i tako dali ime, pa imaju sva autorska prava. Autorsko pravo uživaju stvaratelji književnih, znanstvenih i umjetničkih djela, a na Tepešu i Ćoriću se odmah vidi da su stvaralački i umjetnički nastrojeni za popizdit. Svako djelo, koje je izražaj njihovog uma, bez obzira na vrstu ili kvalitetu izražaja, treba odmah zaštititi. Jer ne bi bilo u redu da se njihovim idejama počne služiti netko drugi. A ako zbilja požele radit koaliciju sa strankom zadnjeg šefa socijalističke omladine, slobodno im bilo. I njima i Kosoru. E moj Ante Starčeviću!

Autor: Lupus Infabulović / 7Dnevno / 22. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI