Stiv Cinik

I nakon Tome – Karamarko!

Autor: Lupus Infabulović

Karamarko i Vaso uspjeli su HDZ pretvoriti u vojsku subordiniranih poslušnika. Sada, kad se lanac subordinacije raspao, najavljuju da će oni, koji su uveli taj idiotski sistem, „nastaviti raditi kao i do sada“. Jedino će na tri mjeseca staviti novog Karamarka…

„Što mislite, zašto je Karamarko dao ostavku?“, pokušali su saznati novinari proteklih dana od članova HDZ-ovog predsjedništva. Nitko nije znao odgovor. „Ne znam“, odgovorio je Vaso, „uvijek sam mislio da ćemo otići zajedno jer smo zajedno i došli, a sad ovako, ne vjerujem… ne mogu shvatiti“ govorio je čupajući kosu. „Sve mi još uvijek izgleda kao u snu“, ridao je Milinović, „najprije Sanader, sada on, ima li pravde na ovome svijetu? Zašto sam baš ja takav baksuz?“, naricao je dok je Karamarkov imenjak Tolušić udarao samog sebe u prsa zazivajući Svevišnjeg.

„Uzmi mene, uzmi mene, nemoj njega“ govorio je tri sekunde prije no što će zatražiti njegovu ostavku, gledajući u nebo iznad središnjice sve dok mu pogled nije zaklonio Šuker, koji se upravo vraćao iz pokrajnje prostorije. „Dečki, moramo biti čvrsti. Ne zbog sebe već zbog naroda i države!“ govorio je brišući masnu bradu papirom od bureka s mesom. „Mislite da je meni bilo lako ispratiti Pašalića, Sanadera i Jadranku Kosor? Evo, ne okusio se više svinjetine ako mi već nekoliko puta nije došlo da sve pošaljem k vragu i odem na dijetu. Ali mi na to nemamo pravo! Moramo izdržati! Zbog naše djece i unučadi! Zbog naših računa i crnih fondova…“ „Tako je“ javio se Domagoj Ivan Milošević, brišući suze ostacima popisa nikad ostvarene saborske većine. Voli sam ga ko brata, njegova impresivna želja za preslagivanjem potpuno me oborila s nogu, stalno mi je govorio – uspjet ćemo Ivane, uspjet ćemo. Ne smijemo sad odustati, moramo se praviti kao da se ništa nije dogodilo, inače će svi pomisliti da smo totalni idioti!

Na riječ „Idiot“ prenuo se Miro Kovač, koji čitavo vrijeme nije skidao pogled sa njemačko-hrvatskog rječnika kojega je držao u drhtavim rukama: „Evo, tu, tu mu se Merkelica potpisala kad ju je zadnji puta mutavo pogledao! Bio joj je simpatičan, rekla mu je da navrati kad idući put zaluta…“, jedva je promrsio kroz suze. Vođa utemeljitelja Milan Kovač prisjetio se, s romantičnom sjetom koja mu je izbijala iz zamućenog pogleda, svog posljednjeg razgovora s lovcem na Gotovinu u odlasku: „Bili smo sami, nas dvojica. On me uzeo za ruku, pogledao u oči i rekao: „Milane, ti si stijena na kojoj ću razbiti svaki pokušaj da oni koji su bili s Tuđmanom nešto kažu. Ti ćeš govoriti u njihovo ime, a tvoja će me usta hvaliti!“ Iskreno sam mu se divio, a on je u mene uvijek imao povjerenja, nastavio je tražeći pogledom Vasu: „Htjeli smo izgraditi svijet bez disonantnih tonova, priziva savjesti i protukandidata“, govorio je dok su mu se niz brk kotrljale suze. „Šteta, šteta…, a tako nam je malo falilo“.

Nakon izljeva odanosti najbližih mu suradnika, poslušao sam što je o svom životu kazao sam Karamarko. Jebote, pa on je zbilja ponosan na sve što je u životu napravio! A samo u zadnjih mjesec dana je, da bi spasio sebe, sjebao vlastitu vladu i stranku, srušio rejting državi i podigao kamate za sve građane. I to u trenutku kad mu je stranka vodila dva nula, kontrolirala teren i trebala završiti utakmicu pobjedom. Ali ne, nesretnik je morao ubaciti baklje na teren i izazvati totalnu pomutnju! Unaprijed skrivenim topovskim udarom pokositi vlastiti obrambeni red i obezglaviti vezne igrače. A sve da se ne bi glasalo o nepovjerenju u njega. Pa ako je bio uvjeren da ima 76 ruku zašto je pod svaku cijenu to izbjegavao? Zašto ga se njegovi „matematičati“ nisu to sjetili pitati? Mogli su izglasati što su htjeli. Donijeti zaključak da je u sukobu interesa onaj koji ga je optužio za sukob interesa. I da je INA samo profitirala od njegovih marifetluka s MOL-om.

Tek sad vidim da čovjek nije ništa kriv i da bi dobrano trebalo izdegeničiti tek one maloumnike koji su nesretniku dali stranku u ruke i onda ga slijepo i bespogovorno slijedili. Koji do kraja nisu željeli narušiti svoju dogmu o nepovredivosti vođe. I koji sada kažu da nisu ništa krivi jer su mu vjerovali. Pa što su oni, odgovorni političari ili vjerska sekta? Pa ako su sekta, kako ih nije sramota odricat se svog božanstva? Zašto su sada odjednom stali? Zar im do njihovih uvjerenja više nije stalo? Zašto su prestali ispovijedati svoju vjeru? Što jednostavno nisu nastavili svoj idiotski hod i za svojim neprikosnovenim vođom napravili još nekoliko koraka? Pa da i možemo malo odahnuti.

Karamarko je čovjek koji je stranci „vratio mišiće“ i oduzeo joj pamet. To najbolje znaju oni koji su zbog vlastite pameti i Vasinih mišića bili daleko od bilo kakvog odlučivanja. Njih su dvojica uspjela HDZ pretvoriti u vojsku subordiniranih poslušnika. Sada, kad se lanac subordinacije raspao, najavljuju da će oni, koji su uveli taj idiotski sistem, „nastaviti raditi kao i do sada“. Jedino će na tri mjeseca staviti novog Karamarka. Kad, ovakvi blesavi i iritantni popuše na izborima, natjerat će i tog novajliju da dadne ostavku. A oni će opet izabrati novog. Svaka čast! Pa ovakvog modela upravljanja strankom se ni Šeks ne bi sjetio! A on je izmislio ono: „identificirati, locirati, transferirati“. Pa, dođavola, ima li ovome kraja? Jednog se riješiš, a ostali odmah nastavljaju gdje su s njime stali. Karamarko je izjavio da je čak bilo i onih koji su ga pokušali spriječiti da ode. Htjeli su ga, navodno, zadržati. Ne znam…, razmišljam…, i nitko mi osim DORH-a i USKOK-a ne pada na pamet. Zbilja, Karamarka zadržati?!

Bivši šef HDZ-a priznaje da je imao političkih uspona i padova, ali zašto ne kaže što su bili usponi, a što padovi? Da vidimo: dolazak za šefa Manolićeva kabineta – uspon ili pad? Prelazak u Mesićevu službu – napredovanje ili nazadovanje? Rušenje Franje Tuđmana i Gojka Šuška – tuđmanizam ili antituđmanizam? Dolazak na vlast s Mesićem i provođenje detuđmanizacije – domoljublje ili izdaja? Uzimanje obavještajnih službi u svoje ruke, progon branitelja i zaštita kriminala – profesionalizacija ili kriminalizacija? Progon Gotovine – herojsko djelo ili zločin? Ubojstvo Ivane Hodak i preuzimanje MUP-a – prljava igra ili slučajnost? Pokoravanje ostataka HDZ-a – ponos ili sramota? Sunovrat vlastite vlade zbog vlastitog sukoba interesa – smišljen čin ili kompletni idiotizam?




Sada se žali da je žrtva „prekomjernog granatiranja“ i „lažnih optužbi“, ali dok to radi ne spominje „topničke dnevnike“. Za razliku od onih nepostojećih, s kojima je u dogovoru s Britancima zajebavao čitavu Hrvatsku, dokazujući da su u udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovali svi osim Mesića i njega, u njegovim i Jozinim dnevnicima bi se dalo svašta pročitati. Upućeni kažu da tu ima jako zanimljivog štiva i da je sreća što je Haaški tribunal završio s radom, pa će sve spasti na pleća domaćeg pravosuđa. Čekaj, jesu li to oni koje je Tomo upozoravao da paze što rade? Ne, to su bili DORH, USKOK, SOA i POA. Oni optužnice pripremaju. Znači, opet ništa.

Objasnio je Tomo i zašto je bio za povlačenje iz arbitraže. Zato, kaže, da smanji mogućnost da ju izgubimo. Kao iskusni borac, sa 1487 braniteljskih dana u borbenom sektoru, koje je stekao usred rova u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici, Karamarko hrvatskoj predlaže novu doktrinu. Onu po kojoj se treba na vrijeme povlačiti, jer tako nećemo izgubiti. Eh, da smo to znali na početku rata, gdje bi nam bio kraj? Vjerojatno u Hudoj jami ili Bleiburgu.

Zašto sam Karamarkovu tiskovnu konferenciju uopće gledao? Pa čovjek je najavio da će, nakon četiri i pol godine, pokušati izreći nekoliko suvislih rečenica. To bi i najvećeg skeptika prikovalo za stolac. Onda je rekao da podnosi ostavku. Dobro, to je suvislo, pomislio sam. Ali nije objasnio zašto je proteklih mjeseci slagao novu saborsku većinu pored one koju je imao? S kime ju je htio složiti i za čiji račun? I kakva je zadovoljština narodu to što se, nakon šest mjeseci teških sranja, ispričao vlastitoj stranci? I jel’ on to misli ozbiljno kada kaže da će HDZ i dalje pobjeđivati? S ljudima koji su njega priznavali za najpametnijeg, a pametne proglašavali glupima? Svašta!




Vaso kaže da je Tomislav Karamarko častan, moralan i odgovoran čovjek, košto je i sam. To najbolje može potvrditi general Sačić kojemu je Vaso, pozvavši ga na kavu, stavio lisice na ruke i sproveo ga u zatvor. Ili Gotovina, koji lisice nije dobio odmah samo zato što se sličnom Mesićevom pozivu nije odazvao. Pa mu ih je kasnije stavio Tomo. Njih su dvojica (Tomo i Vaso, a ne Sačić i Gotovina) sada uveli jedan novi standard na političkoj sceni u Hrvatskoj: kad politika koju vodiš, i za koju svi vide da je pogrešna, konačno doživi potpuni slom, zamijeniš prvog igrača, a svi oni koji su ga snažno podupirali i podržavali – nastave dalje. Taj aksiom treba zapamtiti i o njemu dobro razmisliti kako bi se, svaki put kad se to dogodi, sjetili da oko Pedra postoji čitava bulumenta onih kojih se nikada nećemo riješiti. Čak ni rijetki koji se rješavamo, ne prestaju prijetiti. Evo, sad Karamarko kaže da ne odustaje i da će naći načina kako će dalje služiti domovini. Dovraga!

Karamarko se zapravo ponio ko partizani iz Brezovice, koji su se borili za bolju Hrvatsku, pa su srušili jedinu državu koju su imali. Onda su, šezdesetak godina kasnije, rekli da su pogriješili i da im je žao, ali da su oni mislili sve najbolje. I da bi, kada bi mogli, opet sve ponovili, neovisno o žrtvama. Njihovo „preslagivanje“ nakon ’45-te životima je platili nekoliko stotina tisuća ljudi, kojima su punili tenkovske rovove i masovne grobnice, a Hrvatska je izgubila pola svog teritorija. Njezini su građani, koji su ostali živi i na „slobodi“ unutar zatvorenih granica komunističke diktature, pretvoreni u radne ljude, a demokracija je svedena na komunistički centralizam i samoupravni socijalizam. No, nakon što su priznali grešku i djelomično se ogradili od Aleksandra Rankovića, oni su se i dalje nastavili držali Titove doktrine, po kojoj nije bitno koje je boje šef HDZ-a – važno je da umanjuje šanse te stranke za pobjedom i ne dopušta tuđmanovcima da dođu do daha. U isto vrijeme njegov Sava Kovačević alias Brkić, svima daje do znanja da će prije Sava, Drava i Una poteći uzvodno nego on preuzme dio svoje odgovornosti. Pa dobro, ne mogu svi otići odjednom. Netko mora ostati i za kasnije.

Breaking gnjus

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Umjesto da razmotre potrebu za prisilnom hospitalizacijom novog luđaka na sceni, oni tjeraju svima poznatog Sinčića da dokaže vlastitu autentičnost. Toliko ih je zbunila pojava Gabrića za kojeg Kekez tvrdi da je zapravo Sinčić…

Pojavio se čovjek niotkuda i rekao da je on od sada predsjednik Živog zida, pa da postoci koje je Sinčić osvojio u posljednjim anketama, zajedno s jedanaest predvidivih zastupnika, zapravo pripadaju njemu. Novine su to uredno prenijele, a on je odmah dao osamnaest intervjua o svojim planovima za koaliranje s lijevima i desnima. Baš me zanima što bi se dogodilo da je dotični novinare obavijestio da je od jučer novi predsjednik HDZ-a? Bi li itko s njim radio intervjue i pitao ga s kime će koalirati? Kako bi reagirali na njegove najave velike koalicije i što bi rekli kad bi im dotični predstavio svoj najnoviji gospodarski program? Bi li ga slušali ili sklonili negdje između četiri čvrsta zida? Ne nužno živa. Mogu biti i armirano betonski.

Zanemarujući pamet i zdravu logiku, naša su se novinarska pera upustila u pisanje traktata o tome tko je tko u Živom zidu. Pa prenose da je Sinčić zapravo marioneta, da odluke donosi Palfi i da se tako kompenzira Pernarov nedostatak socijalnih vještina. Koje navodno ima stanoviti Hrvoje Kekez iz Splita, koji je do sada nikad viđenog Sinišu Gabrića iz Segeta Donjeg proglasio pravim Sinčićem. A pravog Sinčića lažnjakom. Umjesto da razmotre potrebu za prisilnom hospitalizacijom novog luđaka na sceni, oni tjeraju svima poznatog Sinčića da dokaže vlastitu autentičnost. Toliko ih je zbunila pojava Gabrića za kojeg Kekez tvrdi da je zapravo Sinčić, dok je Sinčić ustvari Palfi. Stvari su se zakomplicirale nakon što je tobože lažni Sinčić s pravom Palfijkom dobio malog Sinčića koji bi, da je pravi, njemu zapravo bio unučić, a ovaj njemu djed. Pa bi mediji mogli krenuti u akciju traženja lažnog tate.

Sinčić kaže da iza svega stoji Vaso. Ja u to jednostavno ne vjerujem. Ne bi Vaso nikada petljao nešto što nije po najvišim demokratskim standardima. Radi se o čovjeku koji je poznat po svom javnom i transparentnom djelovanju. Koji nije sklon spletkama i dogovorima ispod stola. Koji najviše drži do junaštva i čojstva. Koji pozdravlja s „Hvaljen Isus i Marija“ i prezire one koji su spremni nekoga zanijekati. Priča se da je samo zbog toga dao priklati sve pijevce u kvartu. Još mu samo treba da netko broji njihovo kukurikanje nakon svake njegove izjave.

Osim toga Vaso je čovjek koji je prije petnaest dana dao veliki intervju u kojem je objasnio kako su svi oni Karamarkov tim i da među njima nema nikakvih razlika. A on se uvijek drži onoga što kaže. Njegova je čvrsta kao stijena. On je orao. On je vuk. On je sav satkan od časti i dostojanstva. On nikada ne ostavlja prijatelje, naročito one koji su ranjeni, čak i ako ih sam rani, propuca im oba koljena pa ode po pomoć. On će radije poginuti nego prekršiti obećanje i zadanu riječ. I nikada neće odstupiti. Jer za njega je Kuharićeva izjava „Ima istina od kojih ne možete odstupati, ima granica na kojima morate stati i ima položaja sa kojih ne smijete uzmicati“, svetinja. Nije ju on uzalud stavio na facebook. Nek svi znaju da mu odstupiti ne pada na pamet. Sada, kad je došlo vrijeme da se pokaže tko se to u HDZ-u hrani lešinama. On sigurno ne. Taj više voli papati žive ljude. I zidove.

Osim toga, Vaso ne može napustiti položaj sad kad se stranku sprema preuzeti onaj ludi Plenković, briselska vucibatina na kojega je još jučer huškao mlado i staro, plašio sirote i udove, svaki put kada bi nesretnik htio nešto reći. Neće Vasi drugi govoriti što će i kako će. Osim toga, njemu je dosta unuka partizana. Jedva je podnio Kolindu koja je partizanska kćer, a Tuđmana, koji je bio partizan, nikada nije trpio. Mesića, Manolića i Gregurića donekle, ali samo na Karamarkovu preporuku. I to nakon obećanja da će na kraju drugog četverogodišnjeg mandata, negdje 2024. provesti temeljitu lustraciju. Može svak govoriti što hoće, ali Vasu se, za razliku od drugih, ne može dresirati i natjerati da skače kroz obruč. On obruč drži. A čitava stranka kroz njega skače. Ravno u provaliju. Mrmlj.

Kako je i na koji način Vaso stupio u kontakt s osobama koje fantaziraju o svojoj vodećoj ulozi u budućim „preslagivanjima“, pa glume da su šefovi Živog zida, nije poznato. Možda ga privlače osobe koje pate od halucinacija, gubitka tijeka misli i nesuvislosti, vrag će ga znati? Možda ga je u sfere druženja s lažnim vođama izmišljenih stranaka privukao gubitak vlastite motivacije i moći rasuđivanja, nakon posljednjih događaja u HDZ-u. Njima se, doduše, još uvijek nije javio nitko tko bi tvrdio da je Karamarko koji je dao ostavku, zapravo lažan, a da je pravi čitavo vrijeme bio zavezan u gepeku Vasina terenca. Sad, kad razmislim, to mi ima smisla: otupjele emocije, siromaštvo govora, manjak želje za stvaranjem veza s ljudima i motivacije… Sve se poklapa! Jer čovjek takvih karakteristika nikako ne bi mogao biti vođa Tuđmanove stranke. Možda tek nekog lažnog predsjedništva, koje se okupilo na temelju lažiranih glasova, u dvorani prepunoj lažnih izaslanika iz lažnih stranačkih predstavničkih tijela, u lažnom glasovanju nakon lažnog demokratskog postupka i lažnog izvještaja o lažnim rezultatima redom lažnih kandidata. Mrmlj.

Autor:Lupus Infabulović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.