Čađava mehana

Autor: Lupus Infabulović/ 7 Dnevno/ 2. listopada 2015.

Ovo u zadnje vrijeme je zbilja za poluditi. Više čovjek ne zna šta je desno, a šta lijevo. Jer je ljevica toliko otišla ulijevo da je Karamarku izbila s desne strane. Dok je desnica potpuno poudbašila i napala ljevicu koja joj je prišla s desna. Prošla pored HSP-ovaca, a da ju nitko nije primijetio. Uvukla se među dezorijentirane HSS-ovce, rastjeravši pritom omanju grupicu navrat-nanos skupljenih liberala. Pa počela ustašovat pod Vasinim nosom. Pjevat' mu bećarce. Čijem da Zoki najviše voli onu: "Ja ustaša, ćaća komunista, ubit ću ga, Isusa mi Krista!". Pa ti sad pjevaj borbene! Lijevo, desno, nigdje partizana, oj Hrvatska, alaj si pijana!

Karamarko je oštro kritizirao Vladu. Preko Facebooka! Kaže da više ne može trpjeti nekontrolirane ulaske migranata u Hrvatsku. Koji istog dana iz Hrvatske izlaze. Nije mi jasno što bi on s njima? Bi li im zabranio da dođu ili da odu? Ili bi ih potpuno ignorirao? Što mu ne bi trebalo biti teško. Samo zamisli da su ovi iz Sirije, Iraka, Jordana i Afganistana članovi njegove stranke koji traže unutarstranačke izbore. On im obeća da će to napraviti odmah, ali nikako da nađe vremena. Uvijek neka preča tema iskoči u prvi plan. Hm.

Da u tumačenju stavova HDZ-a ne bi bilo greške, intervju je dao i Davorin Mlakar. Koji kaže da oni nikada nisu bili za stalno zatvaranje granica, nego za privremeno. Koje bi već prestalo biti potrebno da ju je Zoki na vrijeme zatvorio za stalno. I ostavio sve izbjeglice Srbima. Pa bi, kaže Mlakar, s njima odnosi bili bolji. Srbi bi stotinjak tisuća tako nakupljenih Sirijaca zaposlili u svojoj autoindustriji, koristili ih kao pontone u projektu Beograd na vodi, radili od njih sapune i liferovali robu po svijetu. Što je idealna kombinacija. Karamarko bi bio na vlasti, Vučić zadovoljan, a Orban na broju.

Prokleti Manolić! Otkako se otkrilo da je Karamarko bio suradnik UDBE, svi SDP-ovci počeli su bacati svoje UDBAŠKE i KOSOVSKE knjižice. Odrekli se Tita i partije. Po kuloarima otvoreno psuju Rankovića i Jovanku. Pale Tomčeve knjige. Odbacuju svoju komunističku prošlost. Još kad su čuli da je Tomo rovario protiv Tuđmana, skroz su poludjeli. Prigrlili prvog hrvatskog predsjednika kao svog. Počeli slaviti Gojka Šuška. Jer tek sada shvaćaju o kakvim se veličinama radilo. Kad su s takvom žgadijom uspjeli napraviti državu.

HDZ je odmah osudio mahanje hrvatskim zastavama. Usprotivio se imenovanju Markova trga Tuđmanovim. Zgrozio nad držanjem ruke na srcu za vrijeme intoniranja himne. Napade na Vučića proglasio nedopustivima. Ponudio Orbanu kontrolni paket hrvatskih dionica, a Slovencima otvoreno more do Prevlake. SDP proglasio strankom opasnih namjera. I zatražio od MUP-a da mu zabrane rad. Šteta što tamo više nije Boljkovac. Koji bi to odmah prihvatio. Samo da pomogne Karamarku da dođe na vlast. Pa da narod vidi kog je izabrao. Mrmlj.

Izgleda da ovi oko Tome imaju i puno UDBAŠKE love na računima kada su tako zabrinuti za bankarsku stabilnost. I kad nude Lukoviću da preuzme resor financija. SDP istovremeno proziva HDZ da nema gospodarski program. Oni su svoj proglasili mrtvim, pa nije red da se o tome razgovara. Dakle, vođa ljevice je opasni radikal i ulični kavgađija. Vođa desnice kukavica i trtaroš. A svi oko njih banda lopova. Poštenjačina tu nema. Za njih ne bi bilo mjesta na izbornim listama, ni da Ustavni sud to zatraži. I uvede obvezatnu kvotu. To je zato što ih ima malo i što ih u strankama jednostavno nema dovoljno. I što se svi pokvare čim u stranke uđu. Osim toga, pošteni ljudi jednostavno se svjetonazorski ne uklapaju u Karamarkov i Zokijev svjetonazor. Čujem da će ih se izbaciti i sa popisa stanovništva. Jer nema rezona da takvi imaju pravo glasa. Kad ionako s Hrvatskom nemaju nikakve veze.

U nedostatku pravih, nema druge nego da se u politiku upetljaju hinjene poštenjačine. Recimo ovi iz Josipovićeve i Čačićeve koalicije. Pa gospodarski stratezi iz HSP-a dr. Ante Starčević i domoljubi Bandićeva kalibra. Koji Hrvatsku vole 365 dana u godini. Da na granicu postavimo Živi zid, a obranu slavonske ravnice povjerimo Gorskoj službi spašavanja. A brigu o proračunu Mati Graniću. Koji bi to znao lijepo podijeliti. Pola njemu, pola Hebrangu, pola Bagi. Šta ostane, sirotinji. Koja bi s tom lovom mogla platiti njegove lobističke usluge. Koje od neki dan moraju plaćati i Sirijci. Jer bi vraga oni u Hrvatsku ulazili da nije Granićeva iskustva i Hebrangove humanosti. Koju pokazuje svaki put kad se uspije svladati.

Nakupilo se svega u SDP-u. Lavica, lavova, sokolova, jastrebova i divovskih mravojeda. Koji imaju tanko tijelo prekriveno dugim krznom oštrih dlaka, pa se čine većima nego što jesu. I tako izgledom eliminiraju pola svojih neprijatelja. Na prednjim nogama imaju velike, srpasto svinute pandže kojima otvaraju mravinjake i termitnjake u potrazi za Karamarkom. Koji se zavukao u mišju rupu. Što je SDP-ove mravojede skroz izbezumilo. Njihov hrapav jezik prekriven bodljikama i natopljen ljepljivom domoljubnom slinom tu ne pomaže. Dugo rilo na neprirodno maloj glavi postaje neupotrebljivo oružje. Osim ako ga ne uhvate za rep. Koji je kod ove vrste dugačak kao i tijelo. Pa mu ne bi trebao biti problem na njega stati.




Nije ni čudo što je HDZ-ovo članstvo zahvatila “mišja groznica”. To je rezultat Karamarkova aktivnog bavljenja strankom protekle tri godine. Stanje se manifestira vrućicom, krvarenjima i oštećenjem rada bubrega, a nerijetko zahtijeva i bolničko liječenje. Na svijetu od ovog sindroma oboli dvjesto tisuća ljudi. Ove godine svi oboljeli su u Hrvatskoj. Analitičari očekuju nastavak tendencije porasta tog broja. Ako Karamarko na izborima pobijedi. Pa svi na ispovijed moradnemo ići k njemu. U rupu.

Kad god Karamarko iz rupe izađe, naiđe na neku brklju. K’o nekidan na Prevlaci. Šef HDZ-ja zadržao se kratko, onjušio teren i odmah zaključio da se iza nje nešto skriva. To su mu potvrdili i njegovi doušnici s terena. Znanstveno dokazali stručnjaci iz IFO instituta. Analitički potvrdili eksperti za britansku nacionalnu sigurnost. Isto je reagirao i kad je s Mesićem ušao na Pantovčak. Pa tamo zatekao sef u Tuđmanovom uredu. Koji je bio zaključan. To mu je odmah bilo sumnjivo, jer je normalno da ljudi sefove ne zaključavaju. Pa je fotografiju poslao Nacionalu. Koji je istu objavio na naslovnici. I zaključio da su u njemu silni iseljenički milijuni. U međuvremenu su Karamarko i Mesić otišli s Pantovčaka. Svaki na svoju stranu. Mesić u novu rezidenciju, Karamarko u HDZ. Tuđmanov sef je i dalje na Pantovčaku. Prazan. Tko li je odnio tu mišju crkavicu?

Ovo u zadnje vrijeme je zbilja za poluditi. Više čovjek ne zna šta je desno, a šta lijevo. Jer je ljevica toliko otišla ulijevo da je Karamarku izbila s desne strane. Dok je desnica potpuno poudbašila i napala ljevicu koja joj je prišla s desna. Prošla pored HSP-ovaca, a da ju nitko nije primijetio. Uvukla se među dezorijentirane HSS-ovce, rastjeravši pritom omanju grupicu navrat-nanos skupljenih liberala. Pa počela ustašovat pod Vasinim nosom. Pjevat’ mu bećarce. Čijem da Zoki najviše voli onu: “Ja ustaša, ćaća komunista, ubit ću ga, Isusa mi Krista!”. Pa ti sad pjevaj borbene! Lijevo, desno, nigdje partizana, oj Hrvatska, alaj si pijana!




Hebrang je svjedočio. Na sudu. Pod prisegom. Zakleo se na Sanadera, Kosoricu i pokojnog Titu da će govoriti istinu. I onda kazao da na terenu nikada nije sreo Merčepa. Izgleda da taj Merčep nikada nije ratovao i da su ga se četnici bez razloga bojali. Jer da je, valjda bi Hebrang to znao. Ipak on ima 2897 borbenih dana. Neki dan se kleo da je samo devedeset druge na ratištu proveo 756 dana. I da je jednog dana u rovu bio nekoliko tjedana. Tom je prilikom bio i ranjen. Jedan ga je metak pogodio na dvadeset šest mjesta. Život mu je visio o koncu. Da nije sam sebi dao umjetno disanje, tko zna kako bi stvar završila. No Hebrang se ne da. Izgleda da još uvijek brani Vukovar i pruža otpor u opkoljenoj Škabrnji. I neće prestati. Sve dok sanitet ne dođe po njega. I na silu ga odvede.

Konačno ćemo ugledati program HDZ-a! Izbori će biti za tridesetak dana. Karamarkov gospodarski program ima 1846 stranice. Ispada da će prosječni birač morati proučiti šezdesetak stranica dnevno. Svaki dan obraditi oko tisuću dvjesto brojčanih pokazatelja i memorirati stotinjak grafikona. To bi moglo zbuniti biračko tijelo, koje jednostavno neće stići sve to procesualizirati. Pa bi im Vaso i Karamarko trebali izaći u susret. I objasniti im stvari verbalno. Obzirom da Karamarko izgovara tri rečenice dnevno, za jednu stranicu bi mu trebalo nešto više od pet radnih dana i posebna emisija na svim nacionalnim programima. Koja bi se emitirala izravnim prijenosom – umrtvo. Prvo bi poglavlje mogao prezentirati do idućeg Božića, a cijeli program do 2045-e. Ako ne bude koristio godišnji odmor i slobodne dane. Do ovih izbora bi nacija mogla saznati naslov izvornika, tko je izdavač, u kojoj nakladi se program tiskao i po kojoj cijeni će se prodavati na kioscima. Ako požuri. Pa ga usred čitanja ne zatekne izborna šutnja.

Milanovićev program, kojega im je napisao Anton Vujić, mogao bi u jednosatnim emisijama prije dnevnika čitati Maras. Jer čovjek ima dobre kotačiće, naočit je, elokventan i ideološki potkovan. Pripada krugu radikalnih SDP-ovih mislilaca. O čemu je snimio i reklamu. Koja je na HTV-u dobro pozicionirana. Negdje između oglašavanja literature za samopomoć i lijekova protiv mučnine i nadutosti. Na bazi morskih algi koje omekšavaju stolicu i olakšavaju njezino izlučivanje. Na Marasu se odmah vidi da je čovjek fit. I da koristi pripravke na bazi pivskog kvasca, koji potiče rad crijeva i sadrži tvari blago laksativnog učinka. Ne bi me začudilo da mu reklame financira farmaceutska industrija.

Nije čudo što je u Hrvatskoj potrošnja cjepiva porasla za dvjesto posto. I što svaki stanovnik tijekom dana uzme bar jednu dozu lijekova. U predizborno vrijeme dvije. Prilikom sučeljavanja Zokija i Tome desetak. Od lijekova se jedino apstinira kada se Predsjednica pojavi na ekranu. Ona mu dođe nešto kao narodni iscjelitelj. Psihoterapeut, koji za svakoga ima toplu riječ i smiješak. I za izbjeglice koji u Hrvatsku dolaze. I za vojsku koju bi poslala da ih zaustave. I uopće ne djeluje kao „žena-koju-se-mora-slušati“. Trebalo bi pitati Jakova i Tomu o kakvom to lupanju šakom po stolu oni trabunjaju? Prije bi šakom udario Mate Granić. Koji je i otprije poznat kao nagao i odrješit čovjek.

Svi govore da je u Hrvatskoj premali broj zaposlenih. Znači li to da ona šaka zaposlenih previše radi pa nam otimaju posao, koji bi se mogao fino rasporediti na sve nas kad bi se samo malo bolje organizirao. Kao kod ovih političara. Tu, brat bratu, ima posla za njih desetak. A u Hrvatskoj ih ima nekoliko desetaka tisuća. Što predsjednika, što potpredsjednika, ministara i zamjenika, pomoćnika i savjetnika. A gdje su još šefovi kabineta i glasnogovornici, vanjski i unutarnji suradnici… Evo recimo, Milanović i ovi iz njegove „koalicije rasta“. Znade li itko tko od njih šta radi? Ova Tirelica je u šest mjeseci dala jedan intervju. Šef umirovljenika Hrelja ne radi da ga se ne bi optužilo da fuša u mirovini. Pusićka se natječe za šoping kraljicu u New Yorku. Lorencin potapa brodove. Autohtoni seljaci traže izgubljeni identitet.

Ovi Karamarkovi su tobože skroz zaokupirani poslom. Ne dižu glavu od silnog rada. Kosor ponovo zakopava partijsku knjižicu jer se boji da bi mogla isplivati na površinu ako bude lustracije. Hrg je zadnji puta viđen na nekom seoskom gospodarstvu kako jede slavonske delicije i govori da ga se ništa ne prima. Onaj mali iz HSP-a napravio konverziju i prodao jednog Ante Starčevića za dvije Vasine bjanko priznanice koje može upotrijebiti ako završi gdje ne treba. Jedino se Blok umirovljenici zajedno ponaša aktivno. Čuo sam sa su se uputili prema Slavoniji. Gdje će ih oko granice raspoređivati Hebrang. Jer su ionako nepokretni, pa dobro dođu kao prirodna, biorazgradiva barijera. Ako najezda izbjeglica uskoro završi, vratit će ih kućama. Ako ne, sami će se razgraditi za par godina. Efikasno, a ekološki! Mrmlj!

Stiv Cinik
Stiv Cinik

Breaking gnjus

Nakon što SDP i HDZ objave svoje programe i ja ću objaviti svoj. I ponuditi više. Ako HDZ nudi sto, a SDP sto dvadeset tisuća novih radnih mjesta, ja nudim tristo! Obećavam gospodarski rast koji će biti zbroj onoga što obećavaju HDZ i SDP, puta dva. Dakle, negdje oko šesnaest posto. Ako oni to obećavaju postići za četiri godine, ja obećavam za dvije. Dok oni nude zaustavljanje daljnjeg rasta zaduživanja, ja nudim kvitanje cjelokupnog duga i samo me referendum može spriječiti da ikada više i jednom bankaru platimo i jednu ratu kredita. Pa ti narode biraj. Hoćeš li da ti lažu k’o i do sada ili si spreman na nešto novo? Ni oni ni ja nećemo ništa ostvariti. Ali moj program ipak ljepše zvuči. Osim toga, ja se kunem Apolonom, Asklepijem, Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ništa od ovoga neću ostvariti. I po tome pokazujem da sam spreman preuzeti odgovornost za svoja nedjela. Može glas?

Papa je u Američkom kongresu doživio pedeset sedam aplauza i šesnaest ovacija, a nekima su krenule i suze na oči. Prve ovacije je dobio kada je američkim tajkunima govorio kako novac ne smije biti ispred morala. Drugi, kada je kazao da je rat, kojih Amerika trenutno vodi dvadesetak, negacija svih prava. Poziv na socijalnu pravdu izazvao je živi urnebes. Zahtjev za pravednijom raspodjelom bogatstava, suze na oči. Kad je spomenuo siromašne, nekolicina se bacila s balkona. Na spomen zabrane oružja, pola si je kongresnika propucalo glavu. Njih su odmah pokupili ovi koji su reagirali na pozive za zaštitu okoliša. Na kraju ih je Papa pozvao da umjesto oružjem ISILOVCE gađaju kruhom. Jer da su tako od početka radili, kalifata ne bi bilo. Rusi bi se bakćali Ukrajinom. Ukrajinci Europom. Kinezi bi nosače zrakoplova držali u Južnom kineskom moru. A nafta bi tekla potocima.

Ljudi, treba zaboraviti ove stranke i hitno se početi učlanjivati u sindikate. Bili su tri mjeseca na ferijama. Vratili se i odradili dva radna dana. Spojili produženi vikend, pa otišli u štrajk do ispunjenja zahtjeva. Koje im treba ispuniti država. Koja je svake sekunde dužnija 443 kune. Svake minute 26.580. Pa ispada da im veće plaće treba dati država koja se zadužuje milju i pol na sat. Trideset šest milijuna dnevno. Milijardu i sto milijuna mjesečno. Pa se nekoliko stotina milja koje bi trebalo prebaciti, Ribić neće ni osjetiti.

Izgleda da sindikati stoje bolje od države. Imaju više para, daju bolje plaće i bave se ozbiljnijim biznisom. Evo, ovaj Ribićev. Koji na računu ima preko sto milja kuna. Daje privatne pozajmice po kamati od 0,028 posto. Na prvi glas da je BDP nešto porastao, traže da se proračunska lova prebaci njima. Možda bi to trebalo i napraviti, jer ljudi očito znaju s lovom. A imaju i stabilno vodstvo. Šef im je promijenio devetnaest ministara znanosti, trinaest vlada, četiri predsjednika i dva glavna državna odvjetnika. A samo su on i silazni trendovi ostali isti. Svih mu neprosvijećenih prosvjetara!

Budala se ponosi s onim čega se pametan srami. Tako se i Ribić ponosi svojim drukanjem za Sanadera. Kada je davao plaćene oglase u kojima je pozivao narod da glasuje za njega. Jer mu je obećao lovu. Čim je došao na vlast, Sany boy je prosvjetarima smanjio plaće za deset posto. Ribić zbog toga nije ponudio ostavku. Jer za njega je svako smanjenje poticaj. Zato je danas jači nego ikada. A i njegovom članstvu nije loše. Stoje lošije nego jučer, ali bolje nego što će stajati sutra. Svih mu statistika lijepe naše!

Nakon što SDP i HDZ objave svoje programe i ja ću objaviti svoj. I ponuditi više. Ako HDZ nudi sto, a SDP sto dvadeset tisuća novih radnih mjesta, ja nudim tristo! Obećavam gospodarski rast koji će biti zbroj onoga što obećavaju HDZ i SDP, puta dva. Dakle, negdje oko šesnaest posto. Ako oni to obećavaju postići za četiri godine, ja obećavam za dvije. Dok oni nude zaustavljanje daljnjeg rasta zaduživanja, ja nudim kvitanje cjelokupnog duga i samo me referendum može spriječiti da ikada više i jednom bankaru platimo i jednu ratu kredita. Pa ti narode biraj. Hoćeš li da ti lažu k’o i do sada ili si spreman na nešto novo? Ni oni ni ja nećemo ništa ostvariti. Ali moj program ipak ljepše zvuči. Osim toga, ja se kunem Apolonom, Asklepijem, Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ništa od ovoga neću ostvariti. I po tome pokazujem da sam spreman preuzeti odgovornost za svoja nedjela. Može glas?

 

Autor:Lupus Infabulović/ 7 Dnevno/ 2. listopada 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.