TTIP – Hrvatska otvoreno podržava Novi svjetski poredak i korporatizam

Autor: Ratko Martinović

Lobiranja, zatvoreni sastanci i tajni dogovori američki su princip širenja korporacijske i interesne klike. Ne čudi što TTIP zovu 'trojanskim konjem'.

TTIP, TPP iliti Transatlansko trgovinsko i investicijsko partnerstvo je nakon 2014. godine kada je procurio u javnost predmet brojnih debata i kontroverzi. Zanimljivo, nakon toliko pregovaranja, EU parlament tek je sada omogućio da svi njegovi zastupnici dobiju pristup dokumentima.

S obzirom na proklamiranu transparentnost, prilično je čudno da je svega 30 zastupnika imalo pravo pristupa pa ne čudi da i nakon jedanaest rundi pregovora postoji veliki bunt prema čitavoj priči. Da je riječ o tihom prelasku s kapitalizma na korporatizam govori i činjenica da je monitoring na sporazum imao američki naftni gigant ExxonMobil, i to prije EU parlamentaraca, a kamoli naroda zemalja Europske unije.

IFO institut kao vodeći lobij TTIP-a

Službene stavke govore o ‘povećanju globalne trgovine za trećinu današnje vrijednosti’ te ‘stvaranju milijuna radnih mjesta’ Taj bi sporazum tako naznačio generator ekonomskog rasta koji je danas sve manji u najrazvijenijim zemljama. Po izračunima bi konkretno povećao budžet četveročlanog kućanstva u EU za čak 550 eura mjesečno. Kada sve zvuči ovako prekrasno u teoriji – pitate se zašto postoji tolika oporba koja je dosegnula aktivističke razmjere? Upravo to ćemo pokušati objasniti u ovom tekstu.

Nama prilično poznat IFO institut iz Minhena (HDZ-ov gospodarski program) procijenio je nastanak do 400.000 novih radnih mjesta u EU, no s time se ne slažu neki drugi ekonomski stručnjaci. Jeronim Capaldo sa Sveučilišta Tufts (Boston) smatra da bi ovaj sporazum ostvario gubitke u izvozu robe, neto pad BDP-a, gubitke poslova, te naposljetku – veliku financijsku nestabilnost u EU. Stefan Körzell iz Konfederacije njemačkih trgovinskih sindikata naznačuje da je istina da TTIP može generirati nova radna mjesta, ali je nejasno ‘koliko’ i ‘gdje’.

97% Europljana protiv sporazuma

Brojni ekonomski stručnjaci zabrinutost izražavaju i prevelikim fluktuacijama i razlikama u procjeni – od euforičnog optimizma do možebitnih katastrofalnih posljedica. Zanimljivo je i da SAD u cijeloj situaciji nije ratificirao prilagodbe prema europskim radničkim standardima niti je spreman za koordinaciju s europskim pravnim naslijeđem. Iz tog proizlazi da bi EU u konačnici trebala konsenzusno preuzeti neke američke smjernice, ukoliko želi da SAD prihvati europske. Ništa bolje nije sjela ni tajnovitost oko pregovora – da nije bilo curenja podataka sporazum bi možda bio ratificiran bez javne rasprave.




Aktivisti su se uhvatili upravo jedne takve deklaracije u kojoj zahtijevaju debate u američkom Kongresu, EU parlamentu, nacionalnim parlamentima i drugim transparentnim forumima. ‘Pregovori iza zatvorenih vrata daju privilegije korporativnim insajderima’ tvrde aktivisti. TAFTA i TTIP su po njima ništa drugo nego prilagođena ACTA oko koje je svojevremeno vladala slična kontroverza. Europska komisija je na ovaj način bila primorana otvoriti javnu raspravu – u njoj je čak 97% replika bilo u negativnom kontekstu, što nije zanemariv broj s obzirom na 150.000 objava. Inicijativa europskog građanstva prikupila je čak 3.2 milijuna potpisa protiv sporazuma.

ISDS korporacije diže iznad države

Kao naročito spornu točku aktivisti vide ISDS iliti ‘Investor-state dispute settlement’. Taj instrument omogućava otvaranje sudskog spora između investitora i države u kojoj investira, bez potrebne intervencije investitorove matične države. Problem je što pojedine interesne skupine koje lobiraju za određene sporazume o trgovini taj pravni alat koriste kao oružje protiv regularno izabranih vlada u državama, a ne kao proklamiranu zaštitu od nesigurnih despotija u koje ulažu (primjer – tužba Philipa Morrisa prema Urugvaju i Argentini). Sindikati, aktivisti i udruge za zaštitu potrošača upravo su taj sporazum ponajviše željeli isključiti iz TTIP-a jer bi na taj način korporacije nadmoćno utjecale na državne politike. U prijevodu, korporacije bi postale jače od država i svojim investicijskim utjecajem na proračun mogle bi voditi državnu politiku.




Martti Koskenniemi, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Helsinki, poentirao je kako bi ISDS i TTIP mogli ugroziti nezavisnost država potpisnica, pa bi ‘mali krug pravnih stručnjaka smješten u arbitražne sudove dobio nevjerojatnu moć pri interpretaciji legislacije’. Zemlje bi tako zadržale granice, ali bi ostale bez suverenosti čime bi se interesnim osovinama omogućio utjecaj na neke tipično europske odluke – poput ukidanja zabrane GMO-a, NSA špijuniranja i nadzora građana, uporabu opasnih pesticida u Europi, naftnu politiku SAD-a i sl. Skraćeno – Europska unija mogla bi i zakonski postati produžena ruka američkih interesa, korporacije bi postale snažnije od država, a fama zvana ‘Novi svjetski poredak’ postigla bi svoje teoretske osnove u praksi.

Despotizam otvoreno izgurao demokraciju

No, koji su onda stvarni i primarni problemi TTIP-a? Za početak, to je nedvojbeno eskivacija demokracije i europskih principa odluke i javne rasprave. Lobiranja, zatvoreni sastanci i tajni dogovori američki su princip širenja korporacijske i interesne klike. Ne čudi što TTIP zovu ‘trojanskim konjem’. Tu je i fama te slobodne trgovine, a ona najčešće stvara monopolističku moć korporacijskih kartela. Sigurno manji i srednji poduzetnici neće ostvariti uspon ka korporacijskom načinu poslovanja ako ne budu imali politički, aristokratski ili interesni poguranac. Tako će se nove vrijednosti gotovo do perfekcije regulirati i na vrh piramide moći će samo oni odabrani – ‘američki san’ postat će i teoretski gotovo nemoguća misija.

Zatim možemo spomenuti frakiranje, kao i uvoz kanadskog katrana – sve su to potencijalne okolišne prijetnje neviđenih razmjera. Očekuje se i ogroman ‘lobistički’ pritisak američkih farmaceutskih giganata koji će tražiti reformu europskog zdravstvenog sustava, odnosno njegovu privatizaciju. O hrani smo već pričali u pogledu GMO-a i štetnih pesticida, a tu su i kemijski hibridi, genetski modificirana stoka itd. Ukratko – očekuje nas potpuna korporatizacija i amerikanizacija europske legislative, kulturne baštine i prirodnih bogatstava. Krupni kapital mogao bi postati gigantski, korporacije iznad nacionalnih država, a vlada centralizirana globalna tvorevina. Kako se tomu suprotstaviti? Jedini način je upravo onaj kojeg vidimo na svakom koraku – prosvjedima, narodnim buntom i aktivizmom…

Autor:Ratko Martinović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.