Assad i ISIL kao NWO marionete: Putin i Rothschild ‘balkaniziraju’ zbog nafte i plina!

Autor: Ratko Martinović

Konačni ruski plan bi zasigurno bio zadržavanje Assadove vlasti, potpuno uništenje Islamske države, rušenje dominacije petrodolara te kontrola plinovoda/naftovoda u Zaljevu i Sueskog kanala.

Iako gotovo cijeli svijet Vladimira Putina smatra kao izravnog oponenta zapadnjačkoj dominaciji i prevlasti te jedinu sponu ka etabliranju Novog Svjetskog Poretka – možda je u pitanju samo interes koji je trenutno suprotan od onog zapadnjačkog, kao i ‘balkanizacija’ istih tih interesnih komponenti.

Siriju čeka podjela, opasnost od ISIL-ove imigracije

Klasični argument Putinovih protivnika ‘Ako ga preferiraš, onda biraj život u Rusiji naspram onog na Zapadu’ možda je populistički i promašuje poantu, no s druge strane navodi na priličan oprez. Na prvi pogled njegova podrška Assadu u Siriji tvori svojevrsno preživljavanje nezavisne Sirije, ali paralelno prijeti i njezinim razbijanjem na Kurdistan (iako su Amerikanci zbog Turaka Kurde gotovo ostavili na cjedilu), te na oporbene pokrajine – koje mogu biti dijelovi Islamske Države ili pak marionetske provincije tzv. ‘oporbe’ podrivane od strane Zapada.

Bilo kako bilo – granice će se prekrojavati (što je uostalom i ranija povijesna praksa), bilo zakonski ili okupacijom. Izrael će ilegalno držati kontrolu nad naftnim potencijalom Golanske visoravni dok će eventualni raspad ISIL-a rezultirati masovnim odljevom terorista u EU putem izbjegličko-emigrantskih tokova ili povratkom u islamske regije Ruske Federacije. Zato ne čudi optužba nekih nezavisnih analitičara da je Putinu definitivno stalo do potpunog kraha i istrebljenja terorističke tvorevine. Ukoliko pak Assad nekim čudom izgubi, to će Siriju pretvoriti u već viđeni libijski scenarij.

Turci vole naftu, plin i granice više nego što mrze Ruse

Kada bismo pratili ‘trag nafte’ vrlo brzo bismo shvatili da Rusija ima Assadovu sirovinu, no isto tako nema prevelikih problema s bombardiranjem ISIL-ovih naftnih polja koja su ‘nekim čudom’ do ruske intervencije bila netaknuta. Čak bi ih se moglo i vrlo lako iscrtati čime bi uvidjeli njihovu podudarnost s granicama kalifata, kao i teritorijima nad kojima je zabranjen let i bombardiranje. Ruska supremacija na Sredozemlju proteklih tjedana često je isticana od strane prozapadnih medija, no prava je istina kako Rusi trenutno pod kontrolom drže samo jednu mornaričku bazu, onu u Tartusu – iz tog razloga bi im tursko zatvaranje Bospora bilo potpuno odsjecanje veza. Logično pitanje koje se postavlja je – zašto Turci koji su u ‘sukobu’ s Rusima to odavno nisu i učinili?

Ti isti mediji apostrofiraju turski strah od rusko-sirijskog aerodroma u Hemejminu koji bi hipotetski mogao urušiti i Bospor i Suez, iako to nije realan argument. Druga mogućnost je potajna turska nada u rusku pomoć integritetu sirijskog teritorija što bi u prijevodu značilo da Putin i Assad neće dozvoliti stvaranje neovisnog ili autonomnog Kurdistana. Treća i najvjerojatnija mogućnost je to da Turci imaju neku skrivenu korist od cijele situacije, bilo od nafte, bilo od droge, bilo od trgovine plinom koja pak posebno ‘svrbi’ Katar i Saudijsku Arabiju – najvjerojatnije sponzore ISIL-a i ‘oporbe’. Assad predstavlja svojevrsni ‘gromobran’ unatoč činjenici da nema apsolutnu podršku vlastitog stanovništva (no koji predsjednik u demokratskom sustavu ima?).




Sirija – mala bara za puno krokodila

Zašto? Sirija možda nije najbogatija naftom niti plinom, barem ne u mjeri da bi zbog toga bio organiziran desant ili korporatistički upad. No, njezina geostrateška lokacija čini je idealnom tranzitnom državom za naftovode i plinovode. Sirija je svojevremeno odbila Katar i Saudijsku Arabiju (čitaj: SAD i Izrael) da bi prihvatili savez s Irakom i Iranom (čitaj: Rusija i Kina) – a ove nedemokratske despotske tvorevine odlučile su se na ‘nužnost demokratizacije’ Sirije pod paravanom oporbenih plemena (priča se o čak 33 frakcije), ISIL-a i Al-Nusre (ex-Al Qaede). S druge strane, u cijeloj priči je i politička strana priče, pa je osim radikalnog islama u jednadžbu nužno ubaciti međunarodni pokret ‘Muslimanskog bratstva’ koji se ideološki provlači od Turske do Sjeverne Afrike.

Jedna od država koja je odbila takav način djelovanja bio je Egipat koji je u međuvremenu ključne proračunske stavke prebacio u obnovu, pogađate, Sueskog kanala. Kako je Sirija u sendviču kojeg tvore Libanon (masovna proizvodnja ‘Captagona’, tzv. terorističke droge), Turska, Jordan (saudijska paravan država), jedino su savezništvo mogli potražiti u nekome tko dolazi s Istoka. Stoga ne čudi da su se Rusi drznuli boriti ne samo protiv ISIL-a već i protiv svih navedenih ‘oporbenih’ frakcija. Konačni plan bi zasigurno bio zadržavanje Assadove vlasti, potpuno uništenje Islamske Države, rušenje dominacije petrodolara te kontrola plinovoda/naftovoda u Zaljevu. Kako je egipatski lider Sisi nakon inauguracije prvi službeni posjet zakazao u Rusiji, a Putina je pozvao na otvaranje Novog Sueza – jasno je i kuda cijela priča stremi. Kada bi još i Trump postao američki predsjednik – cijela priča bi dobila jasne ‘NWO’ konture…




Autor:Ratko Martinović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.