Službena povijest i većina biografija Tita navodi kako Tito nikad nije bio  u Španjolskoj. Istina jest da je organizirao dobrovoljce (uglavnom Srbe) pri čemu je proveo nešto vremena u Parizu (koji je bio Kominternina baza u tom dijelu Europe). Naime, posjećivanje Svjetske izložbe u Parizu mnogi građani Jugoslavije koristili su za bijeg u druge zemlje. Međutim, nekoliko boraca koji su se borili u Španjolskom građanskom ratu je zapisalo kako su sreli Josipa Broza Šapajeva u Španjolskoj.

Howard Fast: Pisao sam o Josipu Brozu u Španjolskoj, ali to su pogreške

Howard Fast slavni je autor romana Spartak po kojemu su kasnije snimljeni filmovi i miniserije. On je bio i bivši član Komunističke partije (1944.-1957.) je u svojoj biografiji iz 1990. Being Red napisao da su njegove bilješke o Titovom sudjelovanju u Građanskom ratu vjerojatno bile pune grešaka. Već je u svom svjedočenju pred američkim Kongresom morao objašnjavati da Josip Broz iz njegovih bilješki nije bio jugoslavenski Tito, ali nije mogao niti podastrijeti objašnjenje zašto je  u dokumentima do kojih je došao naišao na spomen Tita u Španjolskoj.

Fred Copeman: Ne razumijem zašto sada pod imenom Tito poriče da je bio u Španjolskoj

Fred Copeman, sindikalist i ratni dobrovoljac, u svojoj autobiografiji Reason in Revolt objavljenoj 1948. jasno je opisao kako je susreo Josipa Broza u Parizu 193. i kasnije u Španjolskoj gdje je zapovijedao bataljunom dobrovoljaca s Balkana Dimitrov. Njegova tvrdnja je usamljena, a teoretičari zavjere pretpostavljaju da su njegovi suborci ucijenjeni životom da ne govore o njegovom angažmanu u Španjolskoj. Međutim Copeman podastire dokaz na kojemu Josip Broz, u Španjolskoj poznat kao Šapajev, izgleda prilično drugačije od uobičajenih Titovih slika.

Gologuzi Tito

Publicist Željko ZIrojević naišao je na sliku u Zborniku španjolskh boraca 1961. za koju smatra da prikazuje nagog Josipa Broza Tita iz 1939. Zirojević piše: "U vreme građanskog rata u Španiji, Tito je sve vreme radio u Parizu. Sekretar KPJ je tada bio Milan Gorkić. Tamo je često boravio i Stevo Krajačić, enigma Jugoslavije i čitave obavještajne službe. Zna se da je Tito boravio u Španiji i tamo se sreo sa Krajačićem. I po podacima ljudi iz OZNa, odnosno UDBa, Broz je u Španiji boravio baš u vreme pogibije Blagoja Parovića."

No, ovaj Tito se razlikuje od slike Šapajeva koju je pokazao Fred Copeman. Također, Tito je u siječnju postao čelnik KPJ, a nije izvjesno da je posjetio Španjolsku kada je u ljeto pozvan u Moskvu na konzultacije jer je Španjolski građanski rat završio u travnju. Zirojević ne navodi koji to podaci OZNA-e i UDBA-e govore o Titovom boravku u Španjolskoj makar bi bili senzacija.

Pero Simić: Josip Broz, bio je Krvavi Jozef, NKVD-ov likvidator nepoćudnih komunista

Publicist i novinar Pero Simić tvrdi da je u Arhivu Slovenije naišao na neobjavljeni rukopis Vladimira Dedijera. To je opisao u knjizi Tito - skrivnost stoljetja. On je navodno u razgovoru s predratnim slovenskim komunistom Josipom Kopinićem (obavještajcem koji je igrao značajnu ulogu u dovođenju Tita na čelo KPJ) došao do priznanja da je TIto bio zadužen za rad zloglasnog IV. odjela NKVD-a koji je likvidirao neprijatelje u inozemstvu - trockiste.

Isto mu je navodno potvrdio i hrvatski komunist Leo Matesa u čijoj je kući Tito ilegalno boravio : "Činio je prljave usluge u Španjolskoj, koja je bila važan poligon za Sovjetski Savez - vojnički, strateški, ali i kadrovski." Navodno je prilikom jednog druženja s njim i Ankom Butorac (članica CK KPH i narodna herojkinja) izjavio iznenada "Da, ja sam tvojega 'druga' poslao u Španjolsku u smrt." Pri tome je mislio na Blagoja Parovića, njenog supruga i rivala. U tome se Simić slaže sa Zirojevićem.

Simić tvrdi i da se podaci o Titovoj ulozi pojavljuju u arhivima Morisa Toressa, generalnog tajnika Komunističke partije Francuske koja je imala zadaću prenositi povjerljive odluke iz Moskve u Španjolsku. U njoj navodno piše da je Tito bio "šef štaba za likvidaciju u Španjolskoj", a članovi tog štaba bili su i Ivan Stevo Krajalić, Ivan Anton Srebrnjak, Talijan Vitorio Vidali i bosanski Srbin Vlajko Begović (namjesnik šefa NKVD-a u međunarodnim brigadama u Španjolskoj i šef Operativnog centra za likvidacije). Taj dokument Dedijeru je pokazao Toressov biograf Alber Sobul.

Također je navodno 1937. preporučio Moskvi Ivana Stevu Krajačića "na specijalizaciju 'njegove profesije' u Moskvu" jer vrlo dobro "obavlja svoj posao" iz čega Simić zaključuje da je Tito imao ovlasti upravljati i unapređivati članove štaba. Time je Tito zapravo usmjerio Krajačića za desetljeća upravljanja tajnom policijom. Vlajko Begović kasnije je u Jugoslaviji imao karijeru u upravljanju gospodarskim resursima i znanstvenim institucijama.

Ivan Srerenjak Antonov navodno je kasnije po povratku iz Španjolske postavljen iz Moskve za šefa balkanskog obavještajnog centra. Tito ga je ubrzo proglasio ustašom i preuzeo njegov centar, bez znanja Moskve. Vidali, posljednji član štaba, postao je legendarni član talijanske KPJ i član CK KPI. U samoj SFRJ proglašena je dogma - Tito nikad nije bio u Španjolskoj za građanskog rata.