Netom nakon početka prvog mandata predsjednika Franklina Delanoa Roosevelta, među američkim biznismeni vladala je panika. Novi predsjednik mogao bi uvesti socijalizam. Američka industrija propadala je jer nitko nije kupovao američke proizvode zbog dolara presnažnog u odnosu na druge valute. S druge strane FDR je u kampanji obećavao posao svakom nezaposlenom i povećanje uloge vlade.

FDR je ukinuo tzv. članke o zlatu koji su garantirali isplatu dugova u zlatu iz državnih i privatnih ugovora. On je trebao štiti dugove od inflacije no ujedno je značio da su banke mogle prebaciti vrijednost duga na vrijednost duga u zlatu, što je značilo povećanje vrijednosnog iznosa i do 70%. Ovaj potez užasavao je konzervativce i prozvali su ga komunistom koji želi uništiti privatno vlasništvo.

Koktelski puč

Prema nekim svjedočanstvima, čelnici Chase Banke, General Motorsa, Goodyeara, Standarda Oila, utjecajna obitelj DuPont i senator Prescott Bush (otac Georgea Busha starijeg i djed George W. Busha). Umirovljeni zapovjednik marinaca Smedley Butler kontaktiran je da povede fašističku organizaciju veterana koja bi zapravo bila vojska od 500 000 vojnika koji bi krenuli u marš na Washington i instalirali fašističku diktaturu po uzoru na Italiju.

Obećana mu je financijska potpora, a povod za puč bila bi tvrdnja da je FDR teško bolestan i nesposoban braniti zemlju od opasnosti revolucije. Butler bi postao "tajnik generalnih poslova" i preuzeo svu moć u državi, a zapravo bi ga kontrolirali čelnici velikih korporacija. Samuel Butler je bio prilično ugledan, no kritizirao je goli kapitalizam i podržao je FDR u izborima. Također je bio uvjeren u vrijednosti demokracije. Stoga je sve informacije koje je imao dao Kongresu, izdavši sve moguće suradnike.

Laž ili ne?

Kongresna istraga kasnije je odbacila Butlerove tvrdnje jer su se svodile na glasine bez fizičkih dokaza. Sve implicirane osobe su porekle ikakve veze, a samo jedna je od njih svjedočila pred Kongresom. Velik dio njih nije niti pozvan da svjedoči.

Zaključak odbora je bio da je možda postojala urota, ali ona svakako nije bila ozbiljna i možda se svodila na lude priče koji su biznismeni jedni drugima prepričavali na zabavama. Dokaza o ozbiljnoj pripremi nije bilo. Zanimljivo je primjetiti da su mnogi implicirani urotnici održavali financijske veze s nacističkom Njemačkom sve do njene objave rata SAD-u.