U vrijeme kraja Prvog svjetskog rata sile Antante su namjeravale podijeli Osmansko Carstvo između sebe. Istovremeno Balfourova deklaracija je otvorila put stvaranju židovske države na području Palestine.

Međutim, Winston Churchill, tada osramoćeni poličar (zbog neuspješnog zauzimanja Istanbula) imao je druge ideje. Za vrijeme rata nije davao nikakve komentare o cionizmu, štoviše čak i nakon Balfourove deklaracije. S druge strane, u ožujku 1915. jasno je rekao da su Turci neučinkoviti i zastarjeli, pa bi bilo šteta ostaviti im njihovo carstvo.

Iako nije spomenuo Palestinu, u bilješci proslijeđenoj ministru vanjskih poslova Edwardu Greyu (koji je služio na tom mjestu od 1905. do 1916.) napisao je da se Palestina može dati "kršćanskoj, liberalnoj i sada plemenitoj Belgiji". I  za rata i nakon rata Palestinu nije smatrao vrijednom, već samo potencijalnim teretom. Palestina je koštala Britaniju šest milijuna funti godišnje, zionizam je ljutio Arape, a Francuzi (s kojima su odnosi zahladili nakon rata) su se također protivili zionizmu.