FaH

SUZE OD OLOVA I KRVAVO PLAĆENA SLOBODA: Gdje god bio, zastani na trenutak, pomoli se i zapali svijeću!

Autor: Josipa Kovač

Čujete li kako se vukovarske ulice utapaju u molitvama?

Hladno mi je.

U rukama držim svijeću ali ne osjećam njenu toplinu.

Studeni vjetar me udara po licu i suze su mi još teže, kao da su od olova. Simbolično. U pozadini se prolomi molitva, tako jaka i posebna. Tisuće glasova kao jedno, s velikim ponosom. A maglovitu noć osvijetljava tisuće i tisuće svijeća. Mnoga lica ne poznajem ali srca nam se znaju. Svi smo ovdje zbog jednog razloga. Simbola otpora i herojstva. Sjećate li se grada koji je pao ne trepnuvši? Grada koji je pao mučeničkom smrću?

Sjećate li se 18. studenoga 1991.? Sjećate li se Vukovara? Napadnut je sa zemlje, iz zraka i s Dunava. 87 dana pod krvavom opsadom agresora a protiv 30 tisuća vojnika JNA tek 2500 hrvatskih branitelja. Čujete li kako se vukovarske ulice utapaju u molitvama? Pitate li se kako je bilo predati se u krvnikove ruke? Odložiti oružje i staviti ruke iza glave? Okrenuti se prema zidu i čekati? Smrt ili logor? Ovčara ili Mitrovica? Slabo naoružani sa zadnjim atomom snage pružali su otpor nadmoćnijem agresoru braneći Vukovar do zadnjeg otkucaja srca. Zlatne slavonske ravnice, Trpinjska cesta i svaki dio Vukovara natopljen je krvlju junaka koji su zaspali.

Vukovar je značajan simbol Hrvatske. Simbol svake majke koja tuguje za svojim sinovima. I nakon toliko godina kad se spusti noć, majke svoje kapije zatvaraju da ne dođe ono zlo što im je sve njihovo milo i drago od života rastavilo. Kad sklopi oči eto opet rata na vrata. Eto opet krvnika i oružja pod kojim umiru njena djeca. Junaci su zaspali. Svoje oči su zaklopili da bi mi danas svoje mirno jutrom otvarali. Spavajte junaci. Anđeli moji. Braćo moja. Pogledajte u nebo. Gledaju s druge strane. Zamislite im poglede. Jesu li ponosni dok nas gledaju ili od njih moramo skrivati poglede? Je li njihov Vukovar i Hrvatska onakva kakvu su je sanjali? Da li nad Hrvatskom i dalje pada kiša političkih granata? Gore iza sunca, gdje se ne čuju granate ni bombe gledaju svoju djecu koja idu na neku drugu bojišnicu. Onom trbuhom za kruhom, jer njihova Hrvatska nije onakva kakvu su željeli za svoju djecu. Hvala vam junaci moji..hrvatska djeca vam neće zaboraviti nikada na žrtvu za svoju domovinu. A ti čovječe prije nego usneš večeras, sjeti se ovog. Gdje god bio, zastani na trenutak, pomoli se i zapali svijeću.

Za sve one koji su svoj život dali. Krvavo je plaćena moja i tvoja sloboda. Koja god ti zastava kruh sad daje ne zaboravi ni onu satkanu od krvi i ljubavi. Znaš ona crven-bijeli-plavi? I dok s vodotornja vijori trobojnica hrvatska djeca ponavljaju da ne želimo tuđe, samo želimo svoje i u tome leži naša snaga. Još jednom veliko hvala hrvatskim braniteljima, kojih se sjećamo s velikim pijetetom, ponosom, s velikom radošću i suzama u očima. Jer ja sam Hrvat. Ti si Hrvat. Sinovi i kćeri Hrvata.

Dio tisućljetne loze čuvara i junaka Hrvatske i Hrvata.

Vjera, ljubav i domovina.

Autor: Josipa Kovač