Screenshot Youtube

SUDIONIK ‘OPERACIJE UNA’: Nije to bio samo neuspjeh, srpske ‘junačine’ na kanalu Mlječanica smo totalno razbili

Autor: Dnevno.hr

Pročitajte sjećanje dragovoljca Domovinskog rata, zapovjednika Izv. divr. Voda Sunja Ive Vranića-Buve na operaciju "Una".

Na današnji dan 19. rujna, 1995 odvila se operacija “Una”. Ove akcije prisjećamo se kao jedine operacije HV-a tijekom 1995. godine koja nije završila pobjedom Hrvatskih snaga. Odvijala se od 18. rujna do 19. rujna 1995., svega 1 dan. Dan nakon početka operacije 19. rujna 1995. donesena je zapovijed za prekidom akcije.

U operaciji “Una” se hrvatska vojska suočila s organiziranim i vrlo odlučnim otporom snaga bosanskih Srba, te je zbog objektivnog neuspjeha da se probije neprijateljsku obranu i zbog znatnih hrvatskih žrtava, neki je ubrajaju među najtragičnije vojne akcija HV-a.

Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog sjećanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situaciji doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. Sisak je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade (26 poginulih) stacionirane u tom gradu, od kojih su mnogi bili Siščani. Danas je se uglavnom sjećaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika.

Postrojba koja je značajnije stradala jest 1. bojna 2. gardijske brigade, udarna postrojba zvana “Crne Mambe” (13 poginulih).

Osim velike cijene koje su u neuspješnoj operaciji platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, posljedice je trpio i general Vinko Vrbanac, koji je predložio prekid akcije i koji navodno o akciji nije izvještavao načelnika Glavnog stožera generala Červenka: protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na političke i vojne odluke tadašnjeg hrvatskog državnog vrha, prije svega Marijan Mareković, zapovjednik IZM-a (izmještenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general Damir Goršeta, te Jozo Miličević i Zvonko Peternel kao zapovjednici gardijskih brigada.

General Željko Mareković (ratni zapovjednik 1. gardijske brigada, koji je i nakon Domovinskog rata bio među nekolicionom najvažnijih hrvatskih vojnih zapovjednika), koji je na terenu upravljao akcijama hrvatskih snaga, u intervjuu za “Jutarnji list“ 2006. godine iznosi detalje koji se donekle razlikuju od uobičajenih pogleda na operaciju: “Kad su 1. i 2. gardijska brigada napravile mostobran na Uni i kad je trebalo ubrati plodove jednodnevne borbe na rijeci, došla je zapovijed da se sve naše postrojbe povuku. Malo je ljudi tada znalo zašto. Tek sam prije nekoliko mjeseci pročitao da su se američki avioni u Avianu već zagrijavali da tuku naše snage na Uni. Očito da ta operacija nekome nije politički odgovarala. Hrvatske snage su, uz pomoć Armije BiH, zauzele to područje i kretale se prema Banja Luci. U toj operacji uništili bismo Banja Luku, odnosno Republiku Srpsku, a Miloševiću bi, nekoliko mjeseci nakon 250 tisuća izbjeglica iz tzv. Krajine, u Beograd stiglo još pola milijuna iz Republike Srpske”.

Bilo je i uspjeha

Da akcija Una nije samo neuspjeh za naš portal posvjedočio je sudionik te akcije, dragovoljac Domovinskog rata, zapovjednik Izv. divr. Voda Sunja Ivo Vranić-Buva. Ispričao nam je kako je zajedno sa svojim suborcima iz Srbe natjerao na bijeg.




“Tog dana ja i dio mojih izvidnika imamo zapovijed forsirati rijeku Unu, koja je u tim trenutcima bila nabujala i nosila sve pred sobom. Uspješno prelazimo rijeku Unu u jednom čamcu, kod mjesta Baćin tzv. skelski prijelaz. Zadatak nam je uspostaviti mostobran za prelazak borbene skupine oko 100 ljudi 17. dp.
Prilikom prelaska otvara se sa položaja neprijatelja paljba po nama. Na sreću nitko nije ranjen, uspješno uzvraćamo vatru i gledamo kako neprijatelji bježe iz svojih rovova uz kanal Mlječanica, prema jednoj uzvisini s druge strane ceste”, prepričava Vrnić.

14383481_1227610297289495_917160582_n-1
Ivo Vranić

“Borbena skupina ostaje na našoj obali u Baćinu dok ja sa svojim izvidnicima izlazim iz čamca i umalo završavam u minskom polju. Spasio me moj izvidnik diverzant kazavši mi “stani Buva!. Zadaća mene i zadani pravac mog djelovanja je Hrvatska Dubica-Topići-Prijedor. Uz sami kanal Mlječanica ulazim u dubinu neprijatelja, a radi se o nekih 400 m od Une. Dolazimo do mosta na tom kanalu Mlječanica, a ti hrabri srpski ratnici tzv.Kozarčani bježe pred nama, ostavljaju opremu, a i one sporije koje smo mi uspjeli zarobiti. Ujedno ispitujemo te zarobljene zašto su bježali iz svojih rovova dok smo mi bili još u čamcu, a spomenuo sam već i pucanje po nama”, prisjeća se Vranić te dodaje kako mu odmah nešto nije bilo jasno “zar se nisu nadali da bi im netko na tom dijelu Une mogao proći?”.

“Nedugo zatim čujem preko veze da je lijevo od mene došlo do zastoja kod Dubice, a na tom pravcu djelovale su Crne Mambe 2.gbr,a na pravcu desno od mene jedan dio Tigrova 1.gbr i drugih postrojbi od Dvora. Čekajuci kod tog mosta na kanalu Mlječanica čekam dalje zapovijedi, nitko ništa ne javlja te odlučujem u dogovoru sa svojim izvidnicima da jedan od izvidnika krene nazad prema Uni i vidi što se događa, da provjeri dali je borbena skupina prešla rijeku Unu. Nakon nekog vremena moj izvidnik se vraća sa Une i govori da je borbena skupina nama iza leđa, a zapovjednik borbene skupine mu govori da ja i izvidnici ostanemo gdje jesmo i čekamo daljnje zapovijedi.
Sve to se odvijalo u podnevnim satima, još uvijek se čuje jaka pucnjava iz pravca Bosanske Dubice i Dvora na Uni, a preko veze čujem da na tim pravcima ima ranjenih i poginulih”, prisjeća se Vranić.




Oko 18 sati, govori nam, odlučuje se sa svojim izvidnicima vratiti na obalu Une.
“Vraćamo se istim putem pregledavajući teren da nam ne bi lijevo i desno prišao neprijatelj”.
Došavši do Une pripadnici borbene skupine, sjeća se dobro Vranić, začuđeno su gledali u njih i u zarobljene neprijateljske vojnike. “Netko im je javio da su Buva i izvidnici izginuli na kanalu Mlječanica”.

“Zapovjednik borbene skupine po nadimku Šnac mi govori da nije vjerovao mom izvidniku da smo živi, govori mi o ranjenima u Dubici i Dvoru. Pitam da krenem sa izvidnicima ispred borbene skupine lijevo prema pucnjavi, ne zna šta da mi odgovori, a meni i dalje nije jasno sto se događa…”, prepričava situaciju u kojoj nitko nije znao što se točno događa oko njih.
“Upozoravam zapovjednika borbene skupine da svoje ljude ne šalje u njihove rovove nego da zalegnu pod samu obalu. Tek što smo to učinili, sa uzvisine ispred nas otvara se paljba po nama iz sveg naoružanja što su imali”.
“Sve se to odvijalo do 19 sati toga dana, tada mi je postalo jasnije što nam je sve spremano. Kod našeg prelaska Une na njihovu stranu pucali su po nama i ujedno bježeći pokušavali su nas uvući u klopku, a nisu računali da ću ostaviti borbenu skupinu na obali Une da nam štiti bokove a sam sa izvidnicima krenuti za njima”.

Priča nadalje Vranić kako su neprijatelji, shvativši da im klopka nije uspjela, otvorili paljbu na njih sa uzvisine ali da su ostali u prednosti jer se neprijatelji zbog čistine nisu mogli vratiti na Unu, a ni oklop nisu mogli poslati zbog močvarnog područja.
“Ovdje naglašavam da u toj pucnjavi nitko od mojih izvidnika i pripadnika borbene skupine nije ranjen niti poginuo, a tu je i par zarobljenih”.

U dogovoru sa zapovjednikom borbene skupine, kaže Vranić, odlučili su ljude vratiti unazad, na početni položaj u Baćin i izvući se do Hrvatske Dubice.

“U selu Baćin kod tog skelskog prelaza ostavio sam svoja dva izvdinika da budu uz čamce i na sreću bio sam u pravu. Zovem ih i govorim da čim se dovoljno smrači sa čamcima krenu po nas. Oko 21 sat prvi pripadnici čamcima se vraćaju na početne položaje, a mi ostali pazimo da nam se ipak netko ne privuče. Zadnji koji se izvlačimo sam ja i moji izviđači, negdje oko 2 sata ujutro”.

Mokri i blatnjavi pojavili su se u zapovjedništvu u Hrvatskoj Dubici gdje su predali i sve zarobljene. Poneki su ih gledali u čudu jer su vjerovali da su izginuli.

“Ovdje moram istaknuti svoje duboko žaljenje za poginulim Crnim Mambama, Tigrovima i pripadnicima drugih postrojbi, ali ovdje ću istaknuti i svoje izvidnike koji su bili skupa sa mnom u toj akciji Una”.

Vranić nam kazuje i kako je odlučio prisjetiti se ove akcije kako bi osim neuspjeha na pravcima u akciji Una jasno rekao kako je bilo i uspjeha.

“Srpske ‘junačine’ na kanalu Mlječanica smo totalno razbili, pobjegli su glavom bez obzira u brdo i ostavili svoju opremu”, ponosan je Vranić te dodaje “na mom pravcu djelovanja sve je uređeno, od samog prelaska čamcima preko Une do zapovijedi o povlačenju – odrađeno”.

https://www.youtube.com/watch?v=KyDYO9br2O8

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.