Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

ŠTO SVE HRVAT SMIJE, A ŠTO NE SMIJE: ‘Ja u rat, a ti sjediš doma i nije te stid Hrvatom se zvat’

Autor: S.V.

Hrvati ne smiju ili ne trebaju primati plaće za svoj rad, ali menadžeri, stečajni upravitelji moraju i kad tvrtka propada. Hrvati ne smiju biti protiv EU, jer Vesna Pusić kaže da je to nenormalno. Hrvati ne smiju loviti ribu u svom Hrvatskoj Jadranskom moru, ali zato Talijani smiju...

Mario Maks Slaviček svoje je viđenje hrvatske stvarnosti najprije prikazao citirajući stihove jedne domoljubne pjesme, a onda sve svojim riječima objasnio:

Ima jedna krasno napisana pjesma našeg hrvatskog ratnika i suborca Ivana Pavića – Mrguda koja kaže:

Hrvatom se zvat

Zbunjen , uznemiren , još ne mogu spat’,

Spoznaja mi gorka suzom muti vid,

Prije tri godine ja odoh u rat,

A ti doma sjediš i nije te stid

Hrvatom se zvat!

Domovini dadoh sve što mogu dat’,

A ti vrebaš što još možeš joj oteti.

Gledajuć’ te sad trebao sam znat’

Da ti nije ni na kraj pameti

Hrvatom se zvat!

Važno ti je bilo svoju mrežu tkat’,

U virove mutne bacat’ je po noći,

Stalno vući punu i nikad ne stat’,

Nadajuć’ se tajno, da ćeš ipak moći

Hrvatom se zvat!

Rat nas još udara , k”o kovački bat!

Smrt nam grobnim dahom i sad život briše,

Kao bijesna bura tanke trave vlat!

Preživim li , kunem ti se: Nećeš više

Hrvatom se zvat!

Tragom toga moram, iako pjesma govori sve o onima koji u posljednjih 20-ak godina vode ili utječu na vođenje ovu zemlju reći sljedeće:

Čujem kako Žarko Puhovski kaže kako nije moguće za Dr. Hasanbegovića postati predsjednikom HDZ-a jer je on musliman a HDZ demokršćanska stranka, no nije kazao kako su neki „demokršćani“ koji su do sada bili na čelu tog istog HDZ-a prekršili sve moguće Božje zapovijedi i nikome ništa. Kazao je taj vrli „Hrvat“ ne tako davno kako se ne bi smjela u Jasenovcu svirati hrvatska himna? Pitam ga reba li se onda u hrvatskoj intonirati srpska tijekom športskih ili drugih manifestacija jer su osim što su nas budili uz nju, palili, ubijali, protjerivali nas Hrvate s naših kućnih pragova. Kako onda tumači mjesta na vodećim pozicijama nedemokršćanskih stranaka poput SDP-a druga Milanovića, Komadinu ili pak drugaricu Pusić koji su ama baš uvijek u prvom redu crkve za blagdane iako im po vokaciji i ponašanju tamo nikako nije mjesto, no biit će kako je to onda u demokratskom i kršćanskom duhu jer donosi političke bodove Partijama. I on, nakon svega rečenog kad ga pitate, sebe naziva Hrvatom!? Čini se ako je on i njemu slični Hrvat da mnogi od nas koji ne dijelimo njihove stavove i promišljanja nismo…Iako smo i mi i naši preci za Hrvatsku činili i dali puno više od njega i njegovih drugova i drugarica.

Drug negdašnji slučajni predsjednik, kojeg su predsjednikom stvorili baš takvi kao Puhovski, Mesić, Milanović i njima slični dotični Dr. Ivo Josipović: svojedobno je kao profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavljajući prvu knjigu buduće trilogije na temu o suđenjima za ratne zločine pred domaćim sudovima napisao “Odgovornost za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj” u svibnju 2007. godine, naveo je iste podatke kao i DORH o broju podnesenih krivičnih prijava, pokrenutih krivičnih postupaka i omjeru procesuiranih pripadnika sukobljenih strana. „Činjenica je da je Hrvatska provela velik broj suđenja za ratne zločine, ali gotovo pripadnika različitih neprijateljskih formacija, a tek iznimno protiv pripadnika vlastitih oružanih formacija”, navodi se u spomenutoj knjizi Ive Josipovića. Što bi narodskim jezikom bilo kazano izdao je Hrvatsku i Hrvate i prije nego su ga njegovi nazovi „Hrvati“ birali.

Nije bila puno bolja niti ekipa iz redova HDZ-a da ih sve poimence ne nabrajam, koja je na tu temu radila ovako: Sudjelujući na Međunarodnoj konferenciji o nasljeđu haškog Tribunala, održanoj u Haagu 24. i 25. veljače 2010., predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin i državni odvjetnik (tužilac) Mladen Bajić, uz prisustvo ministra pravosuđa u Vladi RH (Ivana Šimonovića), pred auditorijem od oko četiri stotine ljudi, među kojima su bile i obitelji žrtava, rekli su da je Hrvatska na neki način otišla preširoko u optuživanju ljudi koji su sada u Srbiji, prije svega hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, koje se terete za ratne zločine. Tužilac Bajić je tokom diskusije naveo da tužilaštvo korigira optužnice i smanjuje broj optuženih srba.

Slijedom toga antihrvatskog kazivanja čini se da u Lijepoj Našoj oni koji je nisu željeli, nisu se za nju borili smiju reći što god žele, prvo reći zatim to ozakoniti, pa na kraju po leđima hrvatskog puka i provoditi. Neka, Neka, tko im dade glasa, neka mu tako i bude.

I ispade da ti pojedini „ Hrvati“ koji to jesu samo po mjestu življenja i putovnici smiju i mogu kako hoće i žele za razliku od nas ostalih Hrvata koji smo i političkim hrvatima za razliku od njih. A što mi to politički Hrvati u ovoj našoj Hrvatskoj smijemo ili ne smijemo? Događaji, politika, politčki dužnosnici kroje što smijemo ili ne smijemo no idemo redom:

Hrvati ne smiju ili ne trebaju primati plaće za svoj rad, ali menadžeri, stečajni upravitelji moraju i kad tvrtka propada.

Hrvati ne smiju biti protiv EU, jer Vesna Pusić kaže da je to nenormalno.

Hrvati ne smiju loviti ribu u svom Hrvatskoj Jadranskom moru, ali zato Talijani smiju.

Hrvati ne smiju tražiti ratnu odštetu od Srbije, ali Srbijanci smiju tužiti Hrvatsku, hrvatske branitelje i napaćivati se ovrhama nad tim istim hrvatskim braniteljima i to samo zato što su se usudili braniti.

Hrvati ne smiju tržiti povrat svojeg teritorija od Slovenaca i Srba, ali Srbi i Slovenci smiju oteti naše.

Hrvati ne bi smjeli slaviti dan Oluje jer to kaže Savo Štrbac, Dokumenta, REKOM i drugi antihrvatski elementi,baš kao i srbijasnki političari nekdašnji današnji, abit će i oni koji će tek doći.

Hrvati ne moraju biti plaćeni za svoj rad, ali političari moraju i kad ne raade.

Hrvati ne smiju imati svoju vodu, energiju, poljoprivredu, ali smiju uvoziti lošije i gore.

Hrvati ne smiju biti rodoljubi domoljubi i nacionalisti, voljeti i isticati svoje povijesne stijegove, grbove i uzvikivati ppozdrave i poklike jer su odmah zbog toga fašisti. Ali zato to u Hrvatskoj smiju bivši i sadašnji Komunisti, četnici i ostali im pripreci.

Hrvati ne smiju slušati domoljubne pjesme na nacionalnoj i drugim postajama, jer u njima one bude ponos, podjećaju na slavnu povijest i bližu i dalju a to one druge „Hrvate“ vrijeđa.

Hrvati ne smiju u povijesnim čitankama učiti istinu drugom svejtskom, ostalim ratovima i napose o Domovinskom ratu, Tuđmanu, Markaču, Gotovini, Merčepu, Glavašu, Blagi Zadri, i drugima, jer neki „Hrvati“ i Srbijanci kažu kako su oni su zločinci.

Hrvatima se nameće osjećaj krivnje,jer su branili svoj dom i pobjedili upravo zbog „Hrvata“ poput Milanovića, Pusićke, Mesića, Puhovskog,Kolinde, Plenkovića i njima sličnih koji ga branili nisu.

Hrvati koji su svojim životima branili svoj Dom od velikosrbijanske agresije ne smiju javno kazati kako su bili i jesu Za Dom Spremni poput svojih predaka, upravo zato što „Hrvati“ poput Milanovića, Pusićke, Mesića, Puhovskog, Kolinde,Plenkovića taj hrvatski Dom kao niti njihovi preci branili nisu.

Hrvati ne smiju imati svoju državu, jer ne znaju što bi s njom. Ali znaju „Hrvati“ koji su je opljačkali, osiromašili i uništili…

 E, moji Hrvati? A što mi to smijemo, pitam se?

Bit će da opet nas par postotaka od hrvatskoga naroda moramo zasukati rukave, uzeti u ruke ono što moramo i još jednom dokazati svima da se s nama ne smiju z…..avati, jer mi volimo ovu zemlju i ovaj narod više od života.

Izgleda kao da samo mi iz ’91 možemo, hoćemo i moramo sve ovo što ne smijemo pretvoriti u smijemo i moramo, da bismo živjeli svoji na svome od znoja ruku svojih, na našoj njivi, na našem moru i u našim tvrtkama. Jer mi smo sve što oni nisu niti će ikada biti, MI smo ČUVARI DOMOVINE

Mario Maks Slaviček

Autor: S.V.

ZADNJE VIJESTI