Wikimedia
Wikimedia

SRAMOTAN UDAR NA RATNE UDOVICE: ‘Kad sam čula o komediji na naš račun, udarila mi je krv u mozak’

Autor: Snježana Vučković

Na redatelja filma Pavu Marinkovića reagirala je jedna od nesretnih žena koja svoju sudbinu ne smatra komičnom...

Nova hrvatska komedija “Ministarstvo ljubavi” koja se pozabavila udovicama poginulih hrvatskih branitelja, samim udovicama uopće nije smiješna. Na redatelja filma Pavu Marinkovića reagirala je jedna od nesretnih žena koja svoju sudbinu ne smatra komičnom:

“Prečasni Gospodine Marinkoviću,

Dušni dan te blagdan Svih Svetih je vrijeme posebnog zbrajanja i oduzimanja u životu živih ljudi žive vjere a navlasto u molitvi za sve One koji su dosegli puninu ljudskosti svojim sebedarjem jer svijeća života ne traje vječno, valja nam se pobrinuti za budućnost susreta „oči u oči“ …dobro ste tempirali vrijeme, svaka Vam čast!

Nadvladavajući nemir pokušavam poredati misli uzrokovane i drugom transplatacijom organa koja me čeka već u sljedeći ponedjeljak kad li me zatekne vijest o Vašem unaprijed hvaljenom remek djelu tkzv. komediji na račun ratnih udovica.Već u sljedećem trenutku osjetim navalu krvi u mozak, snažno pritiskam pulsirajuće sljepočnice i duboko udišući otvaram poslani mi link po tko zna koji put glumeći junaka sama pred sobom… Obuzima me sram i u trenu obaram oči prema tipkovnici i odustajem od čitanja.

Bože moj, hoće li i kada ovo prestati? I onda u glavi naviru sjećanja – drame od moje 23 godine. Znate,to su moje godine g-dine preuzvišeni kada su mi ratnici u šarenoj odori uručili hrvatski stijeg, tamo na nekom groblju jednog srpanjskog poslijepodneva ’92 ….
Ni slutila nisam da je taj dan otvorena nepregledna beskrajna bojišnica, zapravo započeo je još jedan rat…nesmiljen i beskrajno prljav, mislim da je sav taj jad koji je uslijedio i usput „ubio“ više od 150 ratnih udovica koje uza svu ratnu i osobnu tragediju nisu mogle ponijeti i svu tu silnu količinu jala, licemjerja i zlobe prljavih duša i naslađivanja zbog „krvavih“ mirovina s kojima su trebale podizati svoju djecu.

Ima puno i onih g-dine Marinkoviću koje pod tolikim teretom „ humanosti „ i dušebrižništva padoše pod skrbništva vlastite djece.
Ima i onih…….
Neka, najvažnije je prečasni i veseli g-dine da Vas baš ništa vezano za Domovinski obrambeni rat nije moglo probuditi i nadahnuti kao što su to napravile „ratne udovice“. Ne brinite se g-dine Marinkoviću, niste Vi prvi kojima je poginuli, ubijeni i nestali branitelj beznačajan… Ta toliko puta su ih ubijali i bliži od Vas a oni zamislite još uvijek žive, toliko puta su i nas ubijali i ponižavali izigravajući odrede za ćudoređe, mjereći količinu, veličinu i dubinu boli, izmišljajući moguće i nemoguće no… Svaki novi dan i svaka prijeđena prepreka uz uspjehe naše djece bio je i ostao nova pobjeda i motiv na zakletvu nikad glasno izrečenu onog srpanjskog dana.

Vjerujem da ste napravili dobru komediju, g-dine Marinkoviću. Nadam se da će zadovoljstvo i radost u jednom dijelu nacije na čelu s Vama dosegnuti vrhunce. Nastavite se radovati, to svakako nije bio Vaš rat… To je bio rat za one koji nisu dvojili ni trenutka kada je Domovina zvala, prečasni g-dine Marinkoviću. Vi niste ratnik i kako bi ste znali prečasni da pogešna procjena i olako upotrebljeno streljivo ostavlja žrtve i stvara nove tragedije,n e brinite se, nije nitko iz Vašeg velikodostojničkog kruga….. Bol je rezervirana uvijek za druge, za iste. Znate, i o tome smo onda razgovarali- što, ako i kada? O svemu smo pričali moj muž i ja. U svom tom zanosu, domoljublja , čovjekoljublja i bogoljublja na Vas i vaše čopore smo posve zaboravili, valjda smo previše vjerovali da se čovjek ne može toliko razčovječiti.

Znam da Vam fanfare i nagrade ne „ginu“ za ostvarenje tog umjetničkog djela, štoviše – to je sigurna karta za uspjeh a Vi imate nos i dakako sveukupnu i neiscrpnu potporu u ovoj za Vas sretnoj zemlji. Ta stvarana je za Vas koji ste posebno otvorenog uma, i za vaše ideje i zamisli ma koliko bile nakaradne i besmislene… dovoljno je samo pljunuti i za uspjeh je samo nebo granica.

Sad još samo treba izdržati sve te silne premijere, napise i natpise, upise i potpise najćudorednijih u državi, sve te aplauze dok po tko zna koji put budemo ispijale Vama slatke kaleže „žuči“.Nadam se samo da su sve moje „ratnice“ spremne iznijeti toliku „radost“ koja ih uvijek i iznova snaži i hrabri.

Ne, ne brinite za nas,možda će koje naše dijete krišom otići i pogledati svu raskoš vašeg ( NE)djela i svakako Vas – te s gorkim osmjehom nastaviti svoj put vodeći se istinom koju je živio kako rekoh i sa bližima od Vas.

Čujem da ste u svom projektu na snimanju „iskoristili“ pripadnike braniteljskih udruga a da im se niste usudili reći zbog čega ih trebate kao statiste. Zašto im niste rekli istinu g-dine prečasni ?Prevarili ste ih i lagali bez posljedica i još se ponosite s tim. Čujem da su na “braniku” Žene iz Domovinskog obrambenog rata -Zadar, ne znam trebamo li im biti zahvalne nakon dugogodišnje prijeđene golgote. Gdje nestadoše svi generali, časnici i dočasnici te mnogi umirovljeni hrvatski ratnici koji broje eure po Njemačkoj dok im mirovine uredno sjedaju na račun u Hrvatskoj? Gdje su saborski prečasnici -zastupnici i samozvani čuvari digniteta Hrvatskog Domovinskog Obrambenog Rata, jednako časni poput ….? U svakom slučaju, predugo se čekalo baš kao i na sve drugo u ovoj zemlji iluzija i obmana. Raspalite prečasnici, svom snagom i silinom i ne bojte se nikoga, uživajte…. Dovoljno Vam je samo reći da je primitivizam uzeo maha i da ne razumiju kulturno nadahnuće vašeg otvorenog uma…. Raspalite i ubijte ono zrno nade u ljudskost koje još uvijek klija unatoč i glede…

Gospodine prečasni Marinkoviću, zapravo ne znam jeli ispravno prosipati bisere pred …. Vas na ovaj način, nastojala sam ih sačuvati što više za sebe za vaše dobro. Bojim se da bi Vam tolika radost uništila srce. Da sam pak u mogućnosti rado bih se mijenjala s Vama za plaću a navlasto za mogućnosti kojima se vi šepurite u ovoj državi, rado bih snimila i kakav ratni film o agresiji na Hrvatsku, o dezerterima, profiterima – o pljački hrvatskog naroda a sve u čast Onima koji su svojom žrtvom i krvlju omogućili tako bezbrižan ulješurski život Vama i sličnim velikanima društvenog života u Hrvatskoj.

Ne brinite, od danas ste stalni gost u mojim mislima … i onda Gospodine kada Vas jednom posjeti neminovna tuga koja će Vas i vaše razdirati bolom znajte da nećete biti sami, ja ću sigurno biti u mislima sa Vama. Sjetiti će te se, znate… To će biti ONAJ trenutak kada ništa više neće biti važno, kada će nebo izgubiti svoju plavu boju a bol će se dati rukom opipati…

Neka Vam bude po riječima i djelima Vašim, dao Bog!”
Ratna udovica J. E.

Autor: Snježana Vučković

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI