ŠANGUT ODLUČIO: Dijete ‘čekićara’ neće dobiti posao u Memorijalnom centru!

Autor: T. Budak

Iako je djevojka zadovoljila sve tražene kriterije i imala prednost po dvije osnove – kao dijete branitelja i kao pripadnik nacionalne manjine – imala je i nešto što je Šangutu očigledno zasmetalo. Imala je oca, "razbijača ploča", Predraga Mišića.

Ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar, čini se vrlo principijelnim – onda kada to ne bi trebao biti. Iz sasvim banalnog razloga, naime, odbio je kćer vukovarskog branitelja, dragovoljca Domovinskog rata i logoraša Predraga Mišića zaposliti u Memorijalnom centru. Iako je djevojka zadovoljila sve tražene kriterije i imala prednost po dvije osnove – kao dijete branitelja i kao pripadnik nacionalne manjine – imala je i nešto što je Šangutu očigledno zasmetalo. Imala je oca “razbijača ploča”, Predraga Mišića zbog čega je dobila odbijenicu s objašnjenjem da se potkrala “proceduralna pogreška”.

Bilo da je Mišićeva kći stavila “iksić” u krivu rubriku ili joj, pak, nedostaje kakav pečat, jedno je sigurno – Zoran Šangut je svojom “nesavitljivošću” prema djetetu ovog logoraša, smatraju Vukovarci, pokazao kako se kažnjava “grijeh očeva” i time pokazao apsolutnu neprofesionalnost, kršenje zakona i naročito nedostatak empatije prema djeci svojih dojučerašnjih suboraca koji su se drznuli razmišljati drugačije od njega. U Vukovaru je javna tajna da Zoran Šangut od Memorijalnog centra pokušava napraviti “privatnu prčiju”, ali i da ignorira dogovor s gradonačelnikom po kojem bi Šangut za zapošljavanje u ovom centru trebao prioritetno uzimati nezaposlene branitelje Vukovara ili pak njihovu djecu. Činjenica je da do danas u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar radi najmanje – Vukovaraca. Čini li to Šangut svojevoljno ili po direktivama samog ministra Predraga Matića, građani ovog grada za sada samo nagađaju. Sasvim je, međutim, izvjesno, da je djevojka iz ove priče “neprikladna”, i to zbog “neprikladnog” oca.

Podsjetimo, Predrag Mišić, hrvatski branitelj i logoraš, bacio je svojedobno novo svijetlo na ćirilicu u Vukovaru i dokazao da ona nije isključivo problem Hrvata. Jednako tako, dokazao je i ono što Stožer tvrdi od samog početka: da oni nisu nikakva nacionalistička organizacija jer u svojim redovima imaju i predstavnike srpske manjine, kojoj i on sam pripada, i koji se također od uvođenja ovog pisma bore s novonastalim problemima:

“Ja sam Predrag Mišić, hrvatski branitelj Domovinskog rata, 50 % ratni vojni invalid, zatočenik srpskih koncentracijskih logora u kojima sam boravio devet mjeseci. U siječnju 2014. odlučio sam razbiti ćiriličnu ploču iz razloga što sam u par navrata davao izjave za vodeće medije u Hrvatskoj vezano za problem ćiriličnih ploča. Oni su odbili to objaviti. Tada sam izjavljivao da su ćirilične ploče podsjetnik na strahovita stradanja Vukovara i da nije vrijeme za postavljanje. Kako mediji te moje izjave nisu željeli prenijeti javnosti, bio sam primoran na ovaj čin. Ponavljam, ćirilica ne može biti u Vukovaru dok se ne riješe pitanja tisuća ubijenih i nestalih i dok se ne kazne ratni zločinci. Razgovarati o ćirilici na način da premijer da izjavu kako će ploče biti postavljene ne želeći saslušati drugu stranu, nije demokratski ni ljudski, nego nasilnički čin moćnika i diktatora. Svojim činom nisam htio nikoga uvrijediti niti dizati tenzije, nego upozoriti da nas ima koji drugačije mislimo, razmišljamo i osjećamo”, kazao je skromni Mišić, ne misleći tada kako će njegovoj djeci biti prišivena etiketa “djece razbijača ploča” koja će morati prolaziti trnovit put budu li željela nešto postići. Barem što se Vukovara tiče…

Autor:T. Budak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.