screenshoot

RASTROJENI MAJOR KOJI JE ŽELIO SRAVNITI BJELOVAR: Priča o ubojici 11 branitelja kojeg Srbi nazivaju ‘drugim Sinđelićem’

Autor: S.V.

Ovaj samoubilački potez kojim je 29.9.1991 sa sobom u smrt odveo branitelje Vladimira Makar, Sinišu Paunović, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčević, Nikolu Petrić, Maria Šimić, Ivana Trogrlić, Marka Tukerić i Milana Vuković prošao bi i gore jer je ludi major uspio sravniti samo jedno skladište u kojem je bilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U njegovom naumu da u zrak digne sva skladišta spriječila su ga četiri branitelja koji su svojim činom od potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu

Rastrojenom ubojici majoru JNA Milanu Tepiću, Srbija diže spomenik. Bjelovarčani su burno reagirali na ovu vijest jer je Tepić u svojoj suludoj ideji imao nakanu ovaj grad sravniti do temelja. Unatoč zlodjelu koje je učinio, Srbija iz godine u godinu obilježava obljetnicu njegove smrti:

“Na današnji dan herojski je poginuo major JNA Milan Tepić, jedini narodni heroj u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije, koji je stradao 1991. godine kada je digao u vazduh vojno skladište Bedenik u blizini Bjelovara kako bi spriječio da padne u ruke hrvatskog Zbora narodne garde”, samo je mali dio slavljenja majora, za kojeg se pouzdano zna da je u potpunom očaju i rastrojstvu učinio jednu od potencijalno najopasnijih stvari za Bjelovar i njegovu okolicu.

Milan Tepić je  ne želeći hrvatskoj vojsci prepustiti vojarnu u Bjelovaru, digao u zrak skladište oružja pri čemu je poginuo zajedno sa jedanaest branitelja.
Njegovo ime danas nose ulice u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, a u njegovu čast Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu. Veliki heroj, barem što se Srba tiče.

S druge strane, sasvim je jasno kako je riječ o rastrojenom zločincu koji je iz Prijedora dragovoljno došao u Hrvatsku da bi spriječio prodor “hrvatskih paravojnih formacija” u vojarnu. Njegova zadaća bila je čuvanje i obrana skladišta streljiva koje je odbio dragovoljno predati prilikom čega se odlučio na posve bezuman čin dizanja skladišta u zrak! Ovaj samoubilački potez kojim je 29. 9. 1991 sa sobom u smrt odveo branitelje Vladimira Makar, Sinišu Paunović, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčević, Nikolu Petrić, Maria Šimić, Ivana Trogrlić, Marka Tukerić i Milana Vuković prošao bi i gore jer je ludi major uspio sravniti samo jedno skladište u kojem je bilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U njegovom naumu da u zrak digne sva skladišta spriječila su ga četiri branitelja koji su svojim činom od potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu.

Za Srbiju je, ipak, Tepić junačina za kojega kažu:

“Kad su se vojnici našli na dovoljnoj udaljenosti, a hrvatska vojska već se približila objektu, minirao je skladište municije sa 170 tona eksplozivnih sredstava, a major Tepić ga je digao u zrak. Osim njega i vojnika Stojadina Mirkovića koji mu je štitio odstupnicu, poginulo je službeno 11, a neslužbeno 200 pripadnika ZNG koji su napadali skladište, a koji su se poslije vodili kao nestali. Tako je Milan Tepić ušao u povijest na sličan način kao i resavski vojvoda Stevan Sinđelić”.

Vrlo visoko mišljenje o Milanu Tepići ima i šef Veritasa, Savo Štrbac:

– Gledajući sa pozicije tadašnje države SFRJ, u kojoj je jedina legalna vojska bila JNA, čin majora Tepića je, nesumnjivo, bio herojski. Naime, svjesno žrtvovanje vlastitog, jedinog i neponovljivog, života zbog viših, državnih i nacionalnih, interesa, vodeći pri tom računa da se spasi životi suborcima a neprijatelju nanesu što veći gubici, može se okvalificirati samo kao junački čin, što je sinonim i za herojstvo. Turci su Obiliću odrubili glavu ali su mu istovremeno iskazali divljenje i poštovanje na činu hrabrosti, dok su od glava mrtvih Sinđelićevih suboraca, iz osvete i straha, sazidali Ćele-kulu. Dižući u lagum 175 tona eksploziva sa sobom i neprijateljskim vojnicima, Major Tepić je potvrdio takav stereotip srpskog junaka. Major Tepić je tako postupio prvenstveno kao Srbin odgojen na kosovskoj epopeji o svjesnoj žrtvi radi očuvanja narodne i državne slobode i primjera pokoljenjima, ali i kao dijete podkozarja gdje su, za njegova života, još bila svježa sjećanja na stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu u obližnjem ustaškom logoru Jasenovac – smatra Štrbac.

Autor: S.V.

ZADNJE VIJESTI