Tomislav Šulj
Tomislav Šulj

PRIČA O ‘ONIMA O KOJIMA SE ŠUTI’: Svi pred male ekrane, stiže epizoda o stranim dragovoljcima!

Autor: S. Vučković

"No jedna stvar je tu jako bitna. Svi oni, svejedno, dobri, loši ili bilo kakvi, došli su se boriti na stranu Hrvatske. Znači nisu došli na stranu onoga tko je bio u tom sukobu nemjerljivo jači", zaključuje povjesničar Tomislav Šulj.

Tijekom prošlog tjedna mnogi su se zapitali zašto u četvrtak HTV nije emitirao 8. po redu epizodu serijala „Kako je obranjena Hrvatska“. S obzirom da je gledanost visoka, jer riječ je o kvalitetnom uratku naše dalekovidnice o Domovinskom ratu, ova odluka bila je blago rečeno – iznenađujuća. Od izvora s HTV-a saznali smo kako epizoda nije emitirana iz razloga što se tog dana, otprilike u tom terminu, odvijala godišnja dodjela nagrada hrvatskog glumišta. O tome što je prioritet za HTV, odnosno o logici preskakanja jednog iznimno gledanog dokumentarnog proizvoda dalo bi se itekako raspravljati. No nas su posebno iznenadile dvije stvari. Naime, 8. epizoda tematizira okupaciju Saborskog, Slunja (12. i 16. studenog), te potom i Laslova, 24. studenog 1991. To znači da je HTV na sam dan, na 25. obljetnicu okupacije Laslova propustila emitirati epizodu u kojoj je hrvatska javnost imala priliku vidjeti arhivske snimke ulaska, potom i odmazdu postrojbi ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana spram žitelja Laslova. Također, po prvi puta trebao je biti tematiziran fenomen stranih dragovoljaca koji su iz cijelog svijeta pristigli boriti se za slobodu Hrvatske, a koji su medijski vrlo loše popraćeni. Zbog vrlo oskudnih informacija o stranim dragovoljcima, kontaktirali smo scenaristu spomenutog serijala, povjesničara Tomislava Šulja koji je s nama podijelio svoja saznanja o stranim braniteljima:

– Ova vrlo značajna epizoda ipak će se prikazati ovog četvrtka, iako s tjednom zakašnjenja. Što se tiče teme stranih dragovoljaca, nema sumnje da će ona biti od velikog interesa za sve gledatelje, pa pozivam one kojima se epizoda dopadne da se jave HTV-u prijedlogom da se o stranim dragovoljcima snimi jedan cjelovit dokumentarni film – kazao je Tomislav Šulj, povjesničar koji uz sve svoje obveze vrijedno vodi Facebook stranicu Zahvala stranim dragovoljcima, a koji je nam je dao nekoliko odgovora vezano uz ove branitelje:

Otkud strani državljani 1991. na teritoriju Hrvatske i za koga su se borili?

– Početkom izbijanja velikosrpske agresije strani državljani počinju pristizati u ove krajeve kako bi se borili. Jedan jako zanemariv broj, uglavnom porijeklom iz država gdje dominira pravoslavlje, pristupio je redovima srpskih pobunjenika. Nasuprot tome u redove hrvatske obrane masovno pristiže više stotina stranih dragovoljaca iz cijele Europe pa i cijeloga svijeta i to bez obzira na vjeru, političku orijentaciju ili boju kože

Koliko se točno stranaca borilo u redovima HV i HOS-a?

– Koliko se točno stranaca borilo u redovima HV i HOS-a, a poslije i HVO-a teško je precizno reći. Naime, o njima ne postoje službeni podaci, niti govore službene raščlambe. Štoviše, iako je riječ o uistinu posebnom ratnom fenomenu kojeg je činila jedna golema grupacija ljudi, uloga stranih dragovoljaca sve do današnjeg dana ostala je potpuno neistražena. Udruga stranih dragovoljaca Domovinskog rata, koju su stranci osnovali prije desetak godina, napravila je popis tih boraca, a koji je rađen po sistemu sjećanja preživjelih na svoje suborce. Na taj način evidentirali su oko 450 stranaca u hrvatskim postrojbama. Ja osobno u dvije godine, ajmo to nazvati volonterskog istraživanja, pronašao sam podatke o još više od 120 stranih boraca s podacima o pripadnosti postrojbi u kojima su se borili. Po mojim procjenama, mislim da možemo govoriti o brojci od oko ili nešto više od tisuću stranaca koji su se došli boriti za slobodu Hrvatske.

Koliko ih je poginulo, koliko ranjeno?

– Zapravo, s obzirom na visok stupanj stradavanja u borbama, nemali dio njih nalazio sam na popisima poginulih. Naime, od 560 i nešto evidentiranih stranaca, potvrđeno je da ih je više od 150 ranjeno, a više od 90 ih je potvrđeno poginulo. Unatoč tome, osim u Karlovcu, oni nigdje u Hrvatskoj nemaju nikakav spomenik poginulima, spomen ploču, dosad nisu bili temom ratnih kronologija ili udžbenika povijesti. Zapravo, njihovu priču mogli bi nazvati „izbrisanim sjećanjem“ na jedan dosta upečatljiv fenomen Domovinskog rata.

Otkud su sve dolazili?

– U velikom broju Hrvatsku od velikosrpske agresije branili su i državljani drugih republika bivše Jugoslavije, ponajprije Kosovari i najviše od svih Slovenci. No njih ne ubrajamo u strane dragovoljce. S druge strane, u strane dragovoljce računamo osobe koje imaju hrvatsko porijeklo, ali su njihovi preci svojedobno otišli u emigraciju, da bi se oni eto, iako uglavnom nitko nikad nije vidio Hrvatsku, stavili na raspolaganje domovini svojih predaka u čemu su prednjačili Australci.

Što se pak tiče nekih statističkog okvira od više od 560 evidentiranih boraca gotovo trećina stranih dragovoljaca, iznenađujuće, pristigla je iz Velike Britanije, njih više od 150. Po broju potom slijede dragovoljci iz Francuske (više od 70) i Njemačke (više od 60), a potom slijede Nizozemci i Mađari. Nabrajati odaziv boraca iz drugih država uzelo bi previše vremena, jer u o obranu Hrvatske pristiglo je dragovoljaca iz više od 40 zemalja Europe, odnosno sa svih kontinenata svijeta.

Gdje su djelovali u ratu, u kojim postrojbama?

– Osim u redovima Hrvatske vojske, velik broj stranaca pristupio je HOS-u, no ponajmanje iz političkih, a mnogo više iz pragmatičnih razloga. Nadalje, nemali broj stranaca djelovao je u dvjema specijalnim postrojbama Glavnog stožera bojnama „Zrinski“ i „Frankopani“ koje su pak ustrojene od Hrvata, povratnika iz francuske Legije stranaca i u tim postrojbama stranci su se pokazali kao vrlo korisni instruktori u procesu zahtjevne obuke mladih ljudi koji se osposobljavaju za izvođenje najtežih borbenih zadaća.

Što se pak pripadnosti postrojbi tiče, opet nema jasnog pravila. Već tijekom rujna stranci se dolaze boriti na području Banovine i istočne Slavonije. Postupno, strani dragovoljci počinju pristizati u sve većem broju, napose otkako su slike opsjednutog Vukovara putem medija obišle Europu. Neki stranci htjeli su se boriti isključivo pomiješani s Hrvatima, a negdje su se borili u skupinama gdje je djelovalo više stranaca.

Jedna od prvih većih borbenih skupina koju su većinski činili stranci ustrojena je na području Osijeka. U sklopu 106. brigade ZNG ustrojen je Prvi internacionalni vod pri zapovjedništvu obrane Laslova, kojim je zapovijedao Eduardo Rózsa Flores – Chico, mora se priznati jedan poprilično kontroverzan čovjek.

Osim na području Osijeka i okolice, dosta stranaca bilo je uključeno u redove vinkovačke 109. brigade i domicilnog HOS-a, naravno zbog blizine Vukovara. Može se pretpostaviti da je na tom području djelovalo više od 50 stranih dragovoljaca. No, na tragove o stranim dragovoljcima nailazimo i diljem zapadne Slavonije. Stranci su se borili u redovima gardijskih brigada i zapravo vjerojatno da nema brigade u Hrvatskoj koja nije u svojim redovima imala nekog stranog dragovoljca,

Posebnija od svih bila je postrojba nizozemskih dragovoljaca 1. Dutch volunteer unit jer je bila najprofesionalnije ustrojena od svih sličnih postrojbi. Pristigli Nizozemci, njih ne više od 15 do 20, djelovali su kao samostalna borbena skupina u sklopu 19. bojne HOS-a, podređeni zapovjedništvu 118. brigade HV. Obavljali su klasične zadaće izvidničko-diverzantske skupine, a na ličkoj bojišnici djelovali su od listopada 1991. do 15 ožujka 1992. kada su demobilizirani. Uglavnom su se svi, osim njihovog zapovjednika Johannesa Tildera koji je ostao glavnim instruktorom diverzantskim skupinama na području Like, vratili u Nizozemsku. No, Tildera su u proljeće 1994., i to u sektoru pod jurisdikcijom UN-a, uhitili Srbi te je on izvrgnut mučenju i nakon što je u groznim uvjetima od njega iznuđeno priznanje za ratne zločine, Srbi su ga likvidirali. To priznanje mučenju podvrgnutog Tildera koristilo je kasnije kao dokazni materijal na sudu, što je pak dio jedne druge ružne ratne i poratne priče. A koliko je njegovo mučenjem iznuđeno priznanje relevantno potvrđuje i činjenica da su osim Hrvata i svi drugi Nizozemci po tome bili optuženi za zločine, a svi oni tada su se nalazili daleko od Hrvatske. Nažalost, takva slika o Nizozemcima, a dobrim dijelom i o strancima vlada i danas u medijskom prostoru, napose kod Srba, stoga i ne čudi što i sami strani dragovoljci nisu pretjerano skloni biti dio javne scene.

Kada su i zašto napustili Hrvatsku?

– Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja i smirivanja stanja na bojišnicama stranci su postali teret hrvatskoj državi. Bilo je i među njima dosta problematičnih, a bilo je i pritisaka strane diplomacije. Jedan od problema bio je taj što su oni od listopada do prosinca iznova neprestano pred tv kamerama ili mikrofonima iznosili golu istinu, odnosno optuživali su vlade svojih zemalja da inertnošću pomažu velikosrpsku agresiju, pa samim time i tolika ratna stradavanja. Uz to, neki mediji su, kako bi ostvarili visoke naklade, objavljivali senzacionalističke vijesti kojima su ih prikazivali kao nekakve ekstremiste ili „pse rata“. Meni osobno od svih najviše je u pamćenju ostala naslovnica jednog britanskog tabloida gdje je na njoj pisalo da jedan Britanac, cititram, za kriglu pive ubija kao plaćenik u redovima Hrvatske vojske. I tako, dio stranaca nakon smirivanja situacije u Hrvatskoj vratio se u svoje zemlje, a velik dio njih bojišnice Hrvatske zamijenio je bojišnicom u BiH, iznova se boreći za hrvatsku stranu.

Koji je njihov sociološki profil koji su bili njihovi motivi?

– Još za vrijeme oružanog sukoba u Hrvatskoj mediji su strane dragovoljce uglavnom definirali nazivom „plaćenici“ ili „psi rata“ , što bi pak sugeriralo to da su dolazili zaraditi dobar novac. Ako uzmemo u obzir da su imali ista primanja kao i svaki drugi hrvatski branitelj, odnosno protuvrijednost od nekih stotinjak maraka, onda tvrdnja o „plaćenicima“ djeluje prilično infantilno. A što se tiče njihovog profila, jedan dobar dio njih je već imao vojnog iskustva i naravno da su došli zadovoljit svoj vojnički poriv, ali dobar dio njih nije imao apsolutno nikakvog iskustva i ovdje su u principu prvi puta u životu primili pušku u ruke. Bilo je tu i pozitivnih ljudi i idealista, a bilo je i problematičnih. Bilo je onih koji su bili politički ekstremisti, bilo je onih koji su imali problema sa zakonom, bilo je svakakvih. No jedna stvar je tu jako bitna. Svi oni, svejedno, dobri, loši ili bilo kakvi, došli su se boriti na stranu Hrvatske. Znači nisu došli na stranu onoga tko je bio u tom sukobu nemjerljivo jači. Nisu se došli boriti na stranu jugoslavenske narodne armije, pobunjenika nego su došli braniti slobodu Hrvatske, odnosno prepoznali su da je Hrvatska nepravedno napadnuta i da joj treba pomoći braniti svoju samostalnost. Eto, to je bio njihov glavni motiv.

Autor: S. Vučković

ZADNJE VIJESTI