Facebook

PORUKA RAZNJEŽILA VOJNIKA: ‘Tamo gdje pišete o Jeanu sam plakala k’o kišna godina… Raspala sam se’

Autor: Snježana Vućković

"Imala sam samo 7 godina kad je rat počeo... Drago mi je da ste napisali knjigu da mi koji smo bili djeca u vrijeme rata imamo iz čega učiti o tom bitnom dijelu naše povijesti.", napisala je Damiru Markušu jedna Iva...

“To je to prijatelji, ovo puni baterije. Nije bilo uzalud…”, napisao je na svom Facebook profilu bivši pripadnik HOS-a i autor knjige  “58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” te sa svojim prijateljima podijelio poruku koja mu je stigla od čitateljice iZ Koprivnice:

”Pozdrav!

Na početku oprostite ako vas smetam. Moje ime je Iva, iz Koprivnice sam. Razlog zašto vam pišem ovu poruku je taj što sam pročitala vašu knjigu ”58 HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”. Pred nekoliko godina sam iz potrebe za znanjem počela istraživati Domovinski rat,a najviše bitku za Vukovar. Pogledala sam i nekoliko dokumentaraca, između ostalih i Heroje Vukovara (u tom dokumentarcu sam vas vidjela pa na taj način i znam za vas),nedavno sam pročitala i knjigu Alenke Mirković ”91,6 MHz Glasom protiv topova”, a sada i vašu knjigu.

Imala sam samo 7 godina kad je rat počeo. Bila sam dijete, ali sam shvaćala što se događa. Uostalom, kod nas u Koprivnicu je dolazilo puno prognanika,mnogi iz Vukovara, neki su ostali i odlučili postati Podravci. 2012.god sam prvi put bila u Vukovaru. Tad sam već puno znala o bitci za Vukovar, o Ovčari, bolnici i ostalom. Moj susret s Vukovarom je bio strašan. Cijelo vrijeme boravka u gradu prolazila me jeza, kad smo šetali samim centrom grada meni su se u glavi pojavljivali flashbackovi, vidjela sam Šljivančanina kako se dere na predstavnika Crvenog križa, na putu do Ovčare sam doživjela težak napadaj panike (to mi se dogodilo tad prvi put i nikad poslije), mislila sam da ću umrijeti. U hangar nisam ušla jer ne bi to preživjela. Sjela sam na klupu tamo pored hangara, tresla se i nekontrolirano plakala.

U glavi su mi se cijelo to vrijeme vrtila dva imena. Siniša Glavašević i Jean Michel Nicolier. Kao da sam im čula glasove. Trebalo mi je nekih 20-tak minuta da dođem sebi. Tek nakon tog iskustva sam ustvari shvatila koliko je rat u Vukovaru bio strašan, stravičan zapravo. I svakom i danas kažem da tek kad odeš tamo imaš pravu viziju toga kako je bilo. Vama braniteljima koji ste to preživjeli divim se do neba. Vašu knjigu sam posudila u gradskoj knjižnici. Srećom pa su ažurni s novim naslovima. Knjiga me na nekim dijelovima dobro nasmijala, bilo je trenutaka kad sam se kuglala od smijeha (npr beretka mi stoji ko palačinka na glavi, pa onaj trenutak kad se Šnicla fura na biciklu), ali me i rasplakala. U dijelu knjige gdje pišete o Jeanu sam se totalno raspala. Plakala sam k’o kišna godina. Kako je imao predivan osmijeh… Ne znam jeste li primijetili, ali u bolnici na onom zidu gdje su pločice s imenima odvedenih i ubijenih na Ovčari, njegovo ime su krivo napisali. Umjesto Jean Michel napisali su Jean Michael. Nadam se da su do sad to popravili, iako realno sumnjam.

Knjigu sam pročitala gotovo u ”jednom dahu”. Dva dana mi je svega trebalo. Svaki put kad bi došla do dijela iz knjige Gorana Ivankovića, želudac mi se stisnuo. Drago mi je da ste napisali knjigu da mi koji smo bili djeca u vrijeme rata imamo iz čega učiti o tom bitnom dijelu naše povijesti. Eto,toliko od mene. Oprostite zbog ovako duge poruke. Lijep pozdrav iz Koprivnice.”




Autor:Snježana Vućković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.