screenshoot

PETAR JANJIĆ: ‘Ja, Tromblon, ‘torbar i lopov’, poručujem heroju Radniću…

Autor: Snježana Vučković

Nakon istupa pukovnika HOS-a Damira Radnića koji je javnosti obznanio kako Crvenkapini suborci nisu prisustvovali otvaranju parka zbog “nečasnih radnji” organizatora Petra Janjića- Tromblona, Tromblon nije ostao dužan i to ne samo Radniću, nego i Damiru Markušu te Velimiru Bujancu za koje najavljuje tužbe:

„Nažalost, moram istupiti u Dnevno.hr kako bi pojasnio svima vama koji bez elementarnih informacija donosite svoje zaključke i komentirate me u negativnom kontekstu, saznate i drugu stranu kovanice ili ako želite istine. Vjerujem da ću se nakon završetka suđenja po objedinjenoj tužbi povodom izgovorenih laži, uvrede časti i drugih kaznenih elemenata, koju si su dopustili Markuš, Bujanec i Radnić, na Z1 TV, emisiji Bujica, Dnevno.hr i drugim medijima, sigurno oglasiti još jednom, ali ovoga puta sa informacijom koliko sam od njih trojice „ISTORBARIO i POKRAO“ sa presudom na sudu za naknadu učinjene štete, za gadosti koje su si dopustili izgovoriti bez dokaza i sa mržnjom.

Sve počinje od Markuša koji iz samo njemu znanih razloga pušta braniteljima informaciju da sam pokrao novce od izgradnje spomen obilježja „Otac i sin“, Igoru i Petru Kačiću u Vukovaru. Markuš nije bio ni blizu organizacije i nikada nije imao uvid u način i vrstu financiranja izgradnje spomenika. Bio je na otkrivanju. S njim ja nikada nisam imao nikakvih problema i sve do sada smo bili u dobrim odnosima. Ta informacija dolazi do HOS-ovog pripadnika Zvonimira Čurkovića- Zvoneta koji me na to upozorava. To sve počinje u kolovozu mjesecu kada smo mi već bili u organizaciji osam mjeseci. U organizaciji izgradnje spomenika „Crvenkapa“ bili su: UDHOS- Miroslav Šurbek; HVIDR-a Dubrava- Siniša Hađur; Udruga „Crne Mambe“- Ivica Šafarić – Ninđa te ja, a kasnije je pristupila 145 brigada Zagreb- Dubrava. Svi poslovi oko administrativnih i pravnih radnji, gurali su se sa manjim ili većim problemima, ali smo na koncu nakon dvanaest mjeseci ishodili sve suglasnosti i građevnu dozvolu. Prošli smo sve natječaje uključujući i natječaj od Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Zagreba te organizacije donacijske večeri ili „TORBARENJA“,koju smo morali napraviti poradi financiranja svih troškova od taksi, građevne dozvole, tiskanja promidžbenog materijala, organizacije proslave otkrivanja i svih drugih troškova koji su nebrojeni jer niti jedna udruga nije imala ta novčana sredstva. Za novčana sredstva od javnih poziva odgovorna je HVIDR-a Dubrava a od donacijske večeri tj. „TORBARENJA“,udruga „Crne Mambe“.

Zaključak: Ishođenje su sve dozvole, prikupljena su novčana sredstva, sve je organizirano sa izvođačima radova i do otkrivanja spomenika ostaje dva mjeseca.

Sada slijedi ono ključno. Događa se sastanak u Ministarstvu hrvatskih branitelja gdje mi gđa. Benić i gđa. Bušić navode da na spomenik ne može ići grb HOS-a te da ne može proći ni druga verzija koju sam predložio a koju su oni svojom rukom ispravili što je i objavljeno u Dnevno.hr u prvom istupu. U toj verziji su mi odbili šahovnicu sa bijelim početnim poljima, „za Domovinu spreman 1991” te pored njegovog imena njegov čin satnika. Ta odluka došla je od vrha tj. Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, koju je moralo provesti Ministarstvo hrvatskih branitelja, a koje je po javnom pozivu sudjelovalo sa 200.000,00 kuna ( u dva segmenta isplate HVIDR-a Dubrava). Odmah smo održali sastanak na kojem smo morali dogovoriti što nam je raditi. Graditi spomenik bez i danas regularnog grba HOS-a ili odustati od svega nakon rada od godine dana te ishođenih suglasnosti i građevne dozvole te ugovorenih svih dugih organizacijskih poslova za otkrivanje spomenika. Ako nastavimo graditi napraviti ćemo falsificirani spomenik a ako ne nastavimo propasti će sve dozvole i spomenika nikad više neće biti. Donosi se odluka da se nastavi sa planiranim poslovima jer je bolje imati bilo kakav spomenik gdje bi se palila svijeća nego da ga nema jer se Crvenkapa vodi kao nestala osoba. U toj odluci sudjeluju i HOS-ove udruge. Donošenjem takve odluke prevagnulo je mišljenje da će se jednog dana staviti grb HOS-a na spomenik kada dođe zdrava i prava i ne kontamirana Hrvatska Vlada, koja neće provoditi anarhiju i koja će poštivati regularne zakone i Ustav RH. Spomenik je izgrađen, protokol je u konceptu napisan u kojem je SUDHOS odredio predstavnika koji će govoriti i polagati vijenac,predsjednika Boru Barišića. Deset dana prije otkrivanja spomenika, organizacije HOS-a šalju predstavnika Stjepana Dugana na sastanak u Udrugu 145 brigade, gdje nam gospodin Dugan u jednoj rečenici izjavljuje odluku o odustajanju HOS-a iz organizacije i otkrivanja spomenika. Zatim opet se vračaju sa tim da govor ispred HOS-a održi Boro Barišić i mi ga uvodimo u protokol kako je i prije predloženo. Pet dana prije otkrivanja spomenika na mobitel me zove predsjednik HVIDR-a Dubrava Slavko Oklješa i kaže kako Boro Barišić neće biti glavni predstavnik ispred HOS-a nego Ante Đapić. Pitao sam ga dali se on slaže sa tim, te mi on odgovori da ne, a i ja isto nisam bio za Antu Đapića. Ivica Šafarić Ninđa je rekao: „šta on ima tu tražiti“. Nazvao sam predstavnika obitelji gospodina Nikolu Vezmara koji mi je rekao da to ne dolazi u obzir. Tada sam poslao službeni mail na adresu predstavnika HOS-a Miroslava Šurbeka te ga o tome izvijestio te rekao da na otkrivanju spomenika može doći govornik samo onaj koji je sa Crvenkapom ratovao u Vukovaru. Tada smo dobili konačni odgovor od SUDHOS-a i UDHOS-a da oni izlaze iz svega i da neće doći na otkrivanje. Ali na sreću dan prije otkrivanja javlja se Udruga HOS-a iz Velike Gorice i izražavaju želju da polože vijenac i održe govor u protokolu što se na kraju i dogodilo, tako da je Crvenkapa ipak dobio HOS-ov vijenac od svojih pripadnika. HOS-ovci iz Velike Gorice su rekli da ih baš briga za Barišića i Đapića i da ih samo zanima pokloniti se Crvenkapi. Svaka im čast.

A sada o izjavi Radnića na Z1 televiziji i u Dnevno.hr. Prvo, Radnić je bio od mene obaviješten i pozvan prije godinu dana na sastanak te sam ga molio da i on organizira sastanak na vrhu HOS-a. U više od godinu dana SUDHOS i UDHOS nisu organizirali niti jedan sastanak, nisu dali kune a i u smislu administrativnih, pravnih i drugih organizacijskih segmenata nisu ništa napravili. Sada vidim i da je dobro da nisu, jer možda spomenik nikada ne bi otkrili. Markuš pušta dezinformaciju da sam ja lopina. Svi čelni ljudi HOS-a me dobro poznaju i svi su sa mnom u dobrim odnosima. U kontaktu smo godinama. Nitko od njih nema časti, pameti i prijateljstva toliko da me nazove i kaže da postoji takva opasna optužba od Markuša za mene osim Zvoneta Čurkovića. Nema sastanka gdje bi im ja prezentirao sve račune i dokumentaciju od „Doma ratnika“ u Vukovaru, račune od izgradnje spomenika „Otac i sin“, sve za njih nepoznanice oko izgradnje nove kuće u to vrijeme pripadniku 160 brigade Majeru iz Osijeka koju je gradio u Ajmašu, sve račune oko obnove kuće pripadniku specijalne jedinice „ORAO“ Pušiću (inače čovjeku iz Zagreba), sve račune iz toga vremena kada sam objavio zbirku pjesama Marije Vučkovički iz Sinja „Sinjske ruke ljubavi“ te zbirku pjesama „Krik ranjene Domovine“ Ivana Jakelića Jake iz Perkovića. Pokazao bi im račune dovoženja tenka koji smo Poklonili Čavoglavama. Pokazao im bi ugovor o stipendiji za troškove školovanja Danijela Vencera iz Vinkovaca, sina umrlog branitelja. Pokazao bi im račun donacije djeci poginulih branitelja koju je vodio Igor Gavrić, čiji je otac ubijen na Ovčari. Pokazao bi ti Radniću i račune za organizaciju nogometnog turnira za nogometni klub Mitnica za izgradnju tribina na kojem su došle zlatne zvijezde Hajduka iz Splita. To sam ja radio dvije godine u mom Vukovaru. Sve račune sam za donaciju od generala Čermaka uredno isti dan nakon uplate za Dom ratnika poslao u njegov ured financija. Ako ti nije lijeno možeš i tamo dobiti odgovore. Jer i da sam slučajno i jednu kunu od Čermakovih poklon novaca nenamjenski utrošio, on bi me prvi razapeo. Njemu velika hvala jer je pokazao da mu je stalo do nas vukovaraca. A sada odgovor zašto se Dom ratnika nije izgradio. Ti Radniću, ne znaš ali ćeš na sudu saznati, da je u te nesretne dvije godine Vlada RH promijenila četiri Upravitelja Ureda za upravljanjem državnom imovinom od Joze Saraća pa nadalje do onog sa kriminalnim dosjeom iz Švedske. Provjeri to. Lokacijska dozvola nam je trajala dvije godine i ako ne budemo zemljište koji nam je Grad Vukovar dao a u vlasništvu Hrvatske, ne prenesemo u vlasništvo udruge, propada nam cijeli projekt. Nažalost nismo uspjeli prebaciti zemljište jer su nas namjerno opstruirali iz dobro znanih razloga koje neću navoditi a koje bi ti trebao znati. Dom ratnika ti nazivaš ledinom? E Radnću, nije to ledina nego žicom ograđeno zemljište od 1, 2 hektara, na koji sam postavio tenk T 55, binu 10X10 metar sa natkrovom od 7 metara visine, uveo poseban sandučić za struju od 13 kw za napajanje koncerata i manifestacija te braniteljskih druženja i održavanja svatova. Tu je postavljen i spomenik Petru i Igoru Kačiću na kojem ti nikada nisi svijeću zapalio. U taj objekt sam utrošio donaciju Generala Čermaka što ćeš se uvjeriti na sudu. Spomenik, kuća u Aljmašu i Lipovači je izgrađena zahvaljujući poklon koncertu Marka Perkovića Thompsona i moga dragog Olivera Dragojevića. Tenk u Čavoglave je instaliran od tih novaca a o drugim akcijama koje sam vodio i od tih novaca neću ti govoriti jer je to za tebe naučna fantastika. Pitaj moje prijatelje vukovarce da svake godine organiziram akciju ogrjevnog drveta tako sam te godine poklonio 1200 metara kubnih drveta. To što ti zoveš zapuštenu ledinu sam prenio u vlasništvo Ministarstva hrvatskih branitelja i institucije Memorijalnog centra Grada Vukovara, jer mi je nažalost bio pokrenut proces za ratni zločin „slučaj Purda“ koji je bio moj pravi i hrabri bojovnik. Za tebe „heroju“ ne znam dali si se tukao sa četnicima jer te nisam vidio na bojišnici ali usuđujem se reći da je Purda za tebe Rambo (to navodim jer ću te sada ja provjeriti dali si puknuo četu ili bolje reći, dali si vidio četu). Kažeš da se na račun udruge slilo 6 milijuna. O bože! Budalaština.

Kažeš da nisam vidio Crvenkapu. Kako ti to znaš? Možda ti nisi bio sa mnom i Crvenkapom u borbenoj akciji koju je vodio Šumar, Samuraj i ja na Sajmištu gdje smo našli 30 HOS-ovaca te smo vratili 350 metara teritorija koji su četnici zauzeli. Pitaj malo o tome Stjepana Sučića Crnog. Ovo je tvoja rečenica: “Bojali smo se, dakle, da će netko pokušati zaraditi na našem mrtvom suborcu, što se na koncu i dogodilo“. I za to ćeš snositi posljedice. Nemaš pojma što o tebi misle dečki iz HVIDR-a Dubrava, „Crnih Mambi“, vukovarci a i svi ostali koji su me nazvali. Kažeš: „Još prije godinu i pol dana se počelo prikupljati po 100 eura za stolac u Internacionalu. Bog zna koliko je novaca skupljeno“. E i tu ćeš informaciju dobiti na sudu a dat će ti je Šafarić – Ninđa. Vidi se da nemaš pojma što je organizacija donacijske večeri a još manje o njenoj svrsi. Nadalje navodiš: “No, zanimljivo je da je Hrvatska elektroprivreda platila spomenik a Ministarstvo branitelja građevinske radove, dakle, čemu skupljanje novaca i torbarenje?!” Nije HEP platio spomenik nego izlijevanje biste u iznosu 29.000,00 kuna a Ministarstvo samo jedan dio izgradnje spomenika. Ti nemaš pojma o organizacijskim, financijskim i drugim segmentima a laješ i širiš neistine. Zato ćeš snositi posljedice. I ti i svi koji su lanuli poganim jezikom i lijenim rukama. A za ono malo što si se prošetao da, kako si naveo napraviš mirovinu pokojnoj majci od Crvenkape, ja ću te predložiti za nagradu osobe te godine. Da nam to nisi istaknuo mislio bi da nikada u životu nisi ništa napravio. Svaka ti čast. Na koncu da se osvrnem i na jedan komentar pod tvojim člankom. Kaže jedan da prodajem svoju knjigu „Žedni krvi gladni izdaje“ u Vukovaru i na Ovčari. Ja sam je sam financirao. Vukovar je moj Grad. Ja sam u njoj naveo samo 40 posto ratnog puta moje postrojbe. Ali izlazi nagodinu još žešća sa skrivenim do danas informacijama o borbama u Vukovaru.(Radniću napiši knjigu da se upoznamo sa tvojim ratnim putem!?). A istina je voda duboka. Na koncu pozdrav svim bojovnicima iz 1990 i 1991 koji su imali čast braniti Domovinu a da danas ne nasjedaju ovakvim izjavama kao što je ova od heroja Radnića. Poruka je ovo za sve Vas koji radite prekrasne humanitarne projekte i borite se za dobrobit Domovine, poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, bolesnih potrebitih i djece: NE ODUSTAJTE I NE OSVRĆITE SE NA OVAKVE LAŽI I PROVOKACIJE NEGO IH ODMAH TUŽITE KAO JA. Zahvaljujem se svim donatorima koje sam „TORBARIO“ te svima koji su pripomogli da otkrijemo spomen obilježje Žarku Manjkasu Crvenkapi gdje ćemo od sutra imati gdje zapaliti svijeću i izmoliti molitve. Domovini vjeran i za nju uvijek spreman!

Pukovnik, Petar Janjić Tromblon

Autor: Snježana Vučković