Facebook

NINĐA: ‘Izgubio sam oko, ali bitku na Maslenici smo dobili’

Autor: Snježana Vučković

U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube. Po dokumentima i izvješćima zarobljenima u „Oluji“, utvrđeno je da su na potezu od Kašića do Novigrada bile skoncentrirane sve najbolje srpske postrojbe: “Niški specijalci” tzv. JSO, “Vukovi” s vučjaka, Arkanovi “Tigrovi”, “Kninđe” kapetana Dragana, Martićevci i mnogi drugi.

O tijeku VRA „Maslenica”, možda se ponajviše može doznati od Ivice Šafarića – Ninđe, bivšeg pripadnika Crnih Mambi koji je tijekom rata više puta ranjen, a upravo u ovoj akciji je izgubio oko.

„Vojno redarstvena akcija “Maslenica” započela je 22., a završena je 26. siječnja 1993. godine. Zadaća je bila u potpunosti izvršena. Postrojbe 4.gbr, 112. taktičke grupe (TG), 113.brigada, 7. domobranska pukovnija, specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a (SP GS HV), vojna policija, HRZ i HRM uspješno su probile crtu obrane neprijatelja, oslobodile zadarsko zaleđe, aerodrom “Zemunik”, Maslenicu i Novsko ždrilo ( Novigradsko more ). Tom operacijom stvoreni su uvjeti za stavljanje u promet Jadranske magistrale i zadarske zračne luke. Zbog pretrpljenih gubitaka u ljudstvu, izgubljenih područja, gubitka morala i povjerenja pobunjenih Srba u zadarskom zaleđu, neprijatelj je krenuo s najjačim specijalnim snagama u protunapad. Počevši bojnim djelovanjem: topničko-raketnim, tenkovsko-pješačkim i diverzantskim pokušali su promijeniti stanje na bojišnici i vratiti jako važna strateški mjesta , presjeći Hrvatsku”, informira nas Šafarić, a u nastavku donosi tijek borbe:

Obrana Novigrada

„Dana 11. veljače 1993. godine u 01,00 sati razrađena je zapovijed za napad te je isti započeo u 6,30 sati toga dana.

Po odnosu snaga, neprijatelj je mogao probiti crtu obrane, ući u Zadar i pretvoriti operaciju “Maslenica” od velike hrvatske pobjede u veliki hrvatski poraz. Srpskim domaćim snagama došla je pomoć iz Srbije sastavljena velikim djelom od tzv. “Arkanovaca”, tj. pripadnika paravojnih postrojbi kojima je zapovijedao Željko Ražnatović- Arkan te dijelovi vojnih jedinica iz Srbije i Bosne i Hercegovine, kojima je zapovijedao Ratko Mladić. Po nekim informacijama, neprijatelj je imao oko osam tisuća vojnika. Tako je 1. pješačka bojna uz teške napore i velike gubitke ipak uspjela zaustaviti neprijatelja i uspostaviti obranu. Toga dana 1. bojna imala je dvadesetak ranjenih, a od toga vrlo teško zapovjednik voda Ivica Mužić, a izgubila je dva vrhunska borca i prijatelja zapovjednika 1. pješačke satnije Dragutina Naglaša i zapovjednika voda Vladu Brebrića.”

Brzom reorganizacijom 2. satnija, dio voda PZO i protuoklopne satnije zaposjeli su položaje ispred Novigrada i oko kule, a 3. satnija položaje oko groblja i na platou, dok 1. satnija posjeda položaje u selu Baždarićima. Dolaskom ojačane satnije 2. pješačke bojne tijekom noći posjeda obrambene položaje u zaseoku Butorine i zaseoku Baždarići prema naselju Paljuv.




Pristupili su utvrđivanju položaja, zaprečavanju mogućih pravaca napada neprijatelja, uspostavljanje veze, a sve pod stalnim djelovanjima neprijateljskog topništva i napadima pješaštva koji su uspješno odbijeni. U nekoliko navrata bojovnici su uzvraćali neprijatelju ulazeći u njegovu dubinu diverzantskim napadima, nanoseći mu gubitke u ljudstvu i tehnici. Dana 14.02.1993. neprijatelj je uz jaku topničku potporu izveo je pješački napad koji je uspješno odbijen.

„Taktička grupa 2.gbr ima nekoliko ranjenih tako da se broj bojovnika svaki dan smanjivao, a linija obrane je bila velika. Uz svakodnevno granatiranje 16.02.1993. neprijatelj teškom artiljerijom i minobacačima tuče po položajima. Tako je u 1. pješačkoj satniji poginuo zapovjednik, a 14.02.1993. sam ja, njegov zamjenik, izgubio oko te je još nekoliko suboraca ranjeno, a smrtno stradava Marijan Mikulin. Veliku hrabrost i požrtvovnost pokazao je brigadni lječnik dr. Tonći Soža, koji je sa svojom sanitetskom ekipom izložen pješačkoj i minobacačkoj paljbi osobno spašavao, zbrinjavao i izvlačio ranjene i poginule s mjesta vatrenih sukoba”, doznajemo od Šafarića.

Nakon cjelonočnih paljbenih provokacija dana 17.02.1993. u ranim jutarnjim satima neprijatelj izvodi topničko pješački napad na položaje taktičke grupe 2. gbr.




Najjači udar tenkovima, BVP i pješaštvom uslijedio je na položaje 1.pješačke satnije u selu Baždarići. U žestokom okršaju neprijatelj je odbačen i Novigradsko zaleđe je obranjeno. Da je neprijatelj uspio probiti liniju sve ljudstvo u Novigradu i okolo bilo bi u okruženju. Nakon toga neuspjelog neprijateljskog napada iduća dva dana uslijedio je prividni mir.

U nemoći 19.02.1993. neprijatelj ponovno granatira položaje u kojem smrtno stradavaju tenkisti Ivan Cindrić i Boris Krivačić. Nakon toga, 3. pješačka satnija 1. pb pokušala je izvesti nekoliko napada na neprijateljske položaje u Naranđićima, a zatim taktičku grupu 2.gbr zamjenjuju pripadnici 4. gardijske brigade.

Nakon te žestoke borbe i izvršene dobivene borbene zapovjedi, dana 25.02.1993 pripadnici taktičke grupe 2. gbr sa helikopterima vraćaju se u bazu Trstenik i Sisak na zasluženi odmor. Zadar i Zadarsko zaleđe odahnuli su od neprijateljskih napada i do operacije “Oluja” nije bilo pomicanja crte bojišnice na terenu, a Maslenički pontonski most i zračna luka “Zemunik postali su važan prometni čimbenik u povezivanju juga Hrvatske.

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.