Damir Radnić

NEVJERICA U HOS-U! Crvenkapa dobiva spomenik bez pozdrava ZDS koji je nosio na rukavu

Autor: Snježana Vučković

U zagrebačkom naselju Dubrava izgradit će se spomen-obilježje dragovoljcu HOS-a i vukovarskom branitelju Žarku Manjkasu – Crvenkapi, koji je poginuo u proboju iz Vukovara. Otkrivanje spomenika bit će 11. studenoga, najavili su to u četvrtak na konferenciji za novinare iz HVIDR-e Dubrava i još nekoliko udruga iz Domovinskog rata.

Umirovljeni pukovnik Petar Janjić – Tromblon rekao je da je Žarko Manjkas hrvatski branitelj koji je iz zagrebačke Dubrave kao dragovoljac HOS-a 1991. otišao u Vukovar i tijekom bitke za taj grad uništio 12 neprijateljskih tenkova. Takav čovjek zaslužuje spomen-obilježje, rekao je.

Naglasio je da je tu inicijativu udruga iz Domovinskoga rata podržalo i Ministarstvo hrvatskih branitelja te da su dobili sve potrebne dozvole za gradnju spomen obilježja. O HOS-ovom grbu na kojem je i pozdrav “Za dom spremni” rekao je da o tome ima svoje mišljenje, ali da ne želi politizirati. No, dodao je i kako na ovom spomen-obilježju neće biti tog pozdrava…

Tko je bio Crvenkapa?

Žarko Manjkas bio je jedan od 58 srčanih HOS-ovaca koji su za zadatak dobili obranu najteže crte u Vukovaru – Sajmišta. Crvenkapa je, osim odvažnosti, zapamćen i kao vrlo precizan vojnik koji je onesposobio 12 tenkova, a poginuo je u proboju prilikom poznate HOS-ove štafete smrti. Prethodno je gotovo u potpunosti izgubio sluh zbog zolje koja je eksplodirala u njegovoj blizini.

Zanimljive podatke još prije dosta godina o odnosu HOS postrojbe i pozdrava Za dom spremni iznio je Damir Markuš u svojem memoaru gdje kaže:

„Nosili smo na šarenim vojnim odorama oznaku HOS-a, to je bilo ono ključno što nas je povezivalo u satniju. Svi smo imali istu oznaku na rukavu, koja je bila jasna o kakvim se dragovoljcima radi. Hrvatska stranka prava, stranka kojoj smo pripadali, nije bila u to vrijeme stranka koja je puno pričala, već se bezrezervno stavila na branik Domovine te ju branila s puškom u ruci. Nosili smo oznaku sa natpisom „Za dom spremni“, svi smo znali njeno značenje, i s ponosom smo je nosili. Težnja hrvatskog naroda da bude samostalan nije od prije par godina, već nekoliko stoljeća. Kako se boriti protiv četničkih spodoba, nego da i mi budemo spremni na borbu za život ili smrt? Nismo mogli nosit oznake“mir“ili“cvijeće”, dali smo im odmah do znanja da s nama neće biti kao sa, na žalost, nenaoružanim hrvatskim pukom kojeg su mogli savladati. Nismo nosili crne odore, nismo jeli malu djecu i nismo „letjeli“, kao po propagandi s neprijateljske strane, ali ono što je bila istina je to da gdje god smo bili na fronti, neprijateljski vojnici su nas zapamtili.  Nismo bili duhovi drugog svjetskog rata već dragovoljci spremni za obranu doma i dati život za to, nismo se kolebali i bili neodlučni, odmah smo pokazali svima da s nama nema kompromisa, imali smo samo jedan cilj – nezavisna i slobodna Hrvatska, pa makar i morali mrijet. Ličani, Slavonci, Dalmatinci, Zagorci, Istrani, Hercegovci, Bosanci (sada Bošnjaci), dijaspora, hrvatski građani srpske nacionalnosti, svi su oni bili u HOS-u. HOS je značio hrvatski ponos”.

Bi li Crvenkapa, poginuli heroj HOS-a, bio sretan zbog političkog pritiska i micanja pozdrava koji je nosio na rukavu i pod kojim je poginuo? Ako je suditi po komentarima njegovih suboraca koji ovu vijest šire društvenim mrežama – ne bi. Pitanje je bi li pod ovim uvjetima Crvenkapa iz svoje zagrebačke Dubrave uopće otišao u rat…

 

Autor: Snježana Vučković