Davor Javorovic/PIXSELL

Matićev Registar je najveći promašaj nakon Domovinskoga rata!

Autor: Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.

Nama danas treba i Registar istinskih hrvatskih branitelja koji nemaju krov nad glavom, a bome ni što – jesti!

Dugo smo čekali, kao „sunce“, da se objavi Registar hrvatskih branitelja. Vjerovali smo da ćemo na taj način imati prigode pročitati tko je istinski, a tko lažni branitelj, tko je dragovoljac, a tko mobilizirani. Osim toga, poglavito nas je zanimalo: čija imena nema u ovom „svetom pismu“, jer taj i takav ili nije mogao ili nije želio braniti hrvatsku Domovinu.

Međutim, kad je bivši, žalosni, ministar branitelja Predrag Matić zvani Fred, u nazočnosti tadašnjeg najvišeg državnog političkog vrha, to javno objavio (2012.) svi smo manje-više ostali bez riječi. Registar je umjesto kao publikacija objavljen u elektroničkom obliku, (sic!), tako da se „sve“ moglo saznati, odnosno – ništa. Matić je tada istaknuo da je riječ o najčasnijem popisu u hrvatskoj povijesti te da su imena koja čine Registar u samom temelju Hrvatske. Također je naglasio da će sada svatko moći prepoznati lažne branitelje i da je takvih na ovim stranicama na tisuće. Tražio je od branitelja da sami „cinkaju“ svoje suborce. On se pak obvezao da će vrlo brzo izaći u javnost s onima koji su na tom najčasnijem popisu, a zapravo su podrumaši i lažni junaci Domovinskoga rata. (Lagao je, dabome.)

No, vrlo brzo nakon objave Registra, branitelji su shvatili da su – prevareni. Na tom popisu veličao se sam Matić (i još nekolicina drugih) dok su ostali bili što i prije – mrtvo slovo na papiru. Još do danas ne znamo ni koliko je branitelja na tom popisu, a još manje koliko ih je iz njega i zbog čega – izbačeno, tako da se „najčasniji popis“ vrlo brzo pretvorio u običnu lakrdiju. I to lakrdiju i marginaliziranje ljudi koji su bili prvi kad je trebalo! Dovoljno je reći da na tom popisu nema imena dr. Franje Tuđmana ni Gojka Šuška. Jedan je bio Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i pobjednik Domovinskoga rata, a drugi, kao ministar obrane njegova lijeva i desna ruka. Namjerno su to ispustili, baš kao što su i namjerno izostavili rubriku dragovoljci. Matić se čitavo vrijeme hvalio da je uništio veliki broj srbijanskih tenkova u Vukovaru, a još do danas nitko nije našao ni jednog svjedoka koji bi to potvrdio. Stoga je Branko Borković- Mladi Jastreb za njegovu knjigu „Ništa lažno“ navodno dobro rekao: u toj knjizi – sve je lažno!

U Registru ima oko pola milijuna imena hrvatskih branitelja. Tu je zapisano čak i ime Denisa Kuljiša koji je dva dana proveo u „borbenom sektoru“. Ako je stvarno u ovom dokumentu toliko ljudi, onda je to – laž. Hrvatska nikada nije imala pola milijuna branitelja, jer da jeste rat nikako nije mogao trajati pet ili šest godina. Nama je prije svega potreban Registar branitelja iz 1991. Oni koji su tada ratovali i ginuli za hrvatsku Domovinu (svaka čast iznimkama) su najčasniji i najveći junaci Domovinskoga rata! A baš ti iz 1991. su pometeni kao metlom po pločniku! Matić se boji da će skidanjem Registra dovesti do toga da će se relativno brzo pojaviti i milijuntni branitelj! Da je on ostao ministar to bi se sigurno i dogodilo! Čitav SDP, zajedno sa svojim „najmilijima“, našao bi se na tom „najčasnijem popisu“.

Hrvati moraju i trebaju znati tko je sve branio hrvatsku Domovinu, a tko – nije. Tko je bio dezerter, a tko tajkun. Oni koji su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu „zadužili“ su nas da o tome neprestano govorimo i pišemo. Eto, jedan Emil Tedeschi, koji bi danas želio kupiti Podravku (!) nije na popisu branitelja, već na popisu onih koji su 1991. prodavali žvakače i čokoladice i koji su se, prema njegovim riječima, tada enormno obogatili (navodno da je od žvakača zaradio prvi milijun eura!). Koliko su pak tih ratnih godina zaradili oni koji su prodavali mrtvačke sanduke ili pak proteze, kad se od prodaje žvakača moglo tako lijepo (i raskošno) živjeti?

Ta i takva Podravka, baš kao i neke druge hrvatske firme, u vrijeme rata su na bojišta te izbjeglim i prognanim Hrvatima slali humanitarne i ine pomoći u vrijednosti od stotine milijuna njemačkih maraka. Gdje je Registar tih ljudi i takvih tvrtki?

Registar hrvatskih branitelja Tedeschima i sličnima ništa ne znači. Oni tamo, od pola milijuna ljudi, vjerojatno nikoga i ne poznaju, tim više što branitelji od tih i takvih poglavito 1991. nisu kupovali žvakače.

Nama danas treba i Registar istinskih hrvatskih branitelja koji nemaju krov nad glavom, a bome ni što – jesti! Naime, tim i takvima država ne pomaže jer ih na žalost ni metak nije okrznuo!

Sve u svemu, dajemo punu potporu ministru Tomi Medvedu, tim više što je sve od Matića – „zatrovano!“

 

Autor: Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.

ZADNJE VIJESTI