Sanjin Strukic/PIXSELL
Sanjin Strukic/PIXSELL

MAKS SLAVIČEK: U načelu kriv je loš Ustav ili pak izostanak istog….

Autor: Mario Maks Slaviček

Manjinci uvjetuju podršku Plenkoviću zapošljavanjem u državnim tvrtkama. Koliko se sjećam prije, nisi mogao radit u državnoj tvrtci,ako nisi podoban politički, a dobro bi bilo da si Srbin, pa tako su što partijski poslušnici što Srbi bili raspoređeni od Mjesne zajednice do republičkog vrha,a prije svega SUP,Milicija a o drugima državnim poduzećima,institutima da ne govorimo.

Iako poštujem u načelu, ustav…Smeta me ponajviše izostanak Lustracije, to političko prenemaganje i dodvoravanje manjinama na štetu mog većinskog hrvatskog naroda samo kako bi se pokazali europi i svijetu kako smo veći katolici od Pape i bolje uljuđeni od Beča…A uistinu baš zahvaljujući djelovanju političara i tih predstavnika manjinaca to nismo…

Manjinci uvjetuju podršku Plenkoviću zapošljavanjem u državnim tvrtkama. Koliko se sjećam prije, nisi mogao radit u državnoj tvrtci,ako nisi podoban politički, a dobro bi bilo da si Srbin, pa tako su što partijski poslušnici što Srbi bili raspoređeni od Mjesne zajednice do republičkog vrha,a prije svega SUP,Milicija a o drugima državnim poduzećima, institutima da ne govorimo. Pupovac traži u Hrvatskoj da se on i drugi agresori nagrade funkcijama, apsurd. Koliko vidim tu ideju podržava i drugi manjinac Radin, a sada kad i drugi manjinci zatraže razno razne funkcije onda Hrvatima nije ostalo ništa drugo nego da isele i potraže kruh negdje drugdje jer njihova krvna zrnce nisu kompatibilna manjinskima, nema radnih mjesta za njih jer ponovo nisu podobni u svojoj vlastitoj zemlji.
Tragično, Plenkoviću i društvo pristane te li na ovakvo kadroviranje, narod vam neće oprostiti, agresor mora platit za sve što je počinio na ovim prostorima, mora se iskreno pokajat, a nagradit ga pozicijama u državnim tvrtkama je sramota, dok naša djeca odlaze putem bijelog svijeta, koji je često crn.

No hajdemo mi malo vidjeti tko je Pupovac, tko su Stanimirović i ti i takvi srbijanci koji danas kao i nekada ranije vedre i oblače na političkoj sceni Hrvatske i čijim to zaslugama… Kakvu oni to političku organizaciju vode i sa kojim ciljem.

Idemo redom….

Formirana je 1997. godine na području Istočne Slavonije koje je tada bilo pod upravom UNTAES-a, odnosno bivšim područjem Republike Srpske Krajine koje je temeljem Erdutskog sporazuma mirno prelazilo pod hrvatski suverenitet. Većina članova nove stranke su bili bivši funkcionari SDS koji su se kasnije spojili sa srpskim političarima koji su, poput Milorada Pupovca za vrijeme rata bili na područjima pod hrvatskom vlašću, u svojstvu baš kao i danas političke pete kolone. Naziv je uzet kao referenca na Samostalnu demokratsku stranku koja je djelovala prije drugog svjetskog rata

Osnovao ju je psihijatar Jovan Rašković 17. veljače 1990. u tadašnjoj SR Hrvatskoj nedugo nakon ustavnih amandmana koji su dozvolili višestranački sustav, odnosno prije prvih višestranačkih izbora. SDS sa sjedištem u Kninu upisan je 6. ožujka 1990. u registar društvenih organizacija SR Hrvatske.[2] Osim Raškovića kao predsjednika, potpredsjednici su bili odvjetnik Vlado Ivković iz Zagreba, Momčilo Kosović iz Beograda, stomatolog Milan Babić iz Knina i novinar Branko Marjanović iz Zadra, sve redom kasniji agresori na RH.

Franjo Tuđman, čiji je HDZ pobijedio na izborima, nastojao je sklopiti sporazum sa SDS-om, ali je duboko neslaganje SDS-a sa željom za osamostaljenjem Hrvatske te njegovo nastojanje za statusom Srba kao političkog naroda u Hrvatskoj dovelo do spora, a na terenu i do napetosti koje su eskalirale s tzv. Balvan revolucijom.

Nakon što je počela otvorena pobuna i dogodio se prvi oružani incident, na Uskrs 1991. na Plitvičkim jezerima, vodstvo SDS-a od Raškovića preuzela je ekstremna frakcija na čelu s Milanom Babićem, koja se je zalagala za kidanje svih veza s Hrvatskom, odnosno stvaranje paradržave Republike Srpske Krajine, koja će ostati u krnjoj Jugoslaviji, odnosno ujediniti se sa Srbijom.

Dakle današnji SDSS je pravni slijednik toga agresorskog SDS-a koji je negirao samostalnost Hrvatske i 40-tih kao i 90-tih godina prošlog stoljeća.

Na parlamentarnim izborima 2003. godine SDSS je osvojila sva tri mjesta rezervirana za srpsku etničku manjinu. Na lokalnim izborima 2005. godine, SDSS je osvojila vlast u nekim općinama Hrvatske, prije svega zahvaljujući Srbima koji su se vratili iz izbjeglištva nakon Operacije Oluja.

Nakon izbora 2003. godine SDSS omogućio je HDZ-u da pod Ivom Sanaderom sastavi parlamentarnu većinu.

Na izborima 2007. godine SDSS se po prvi put natjecala za saborske mandate u redovnoj izbornoj jedinici. Kao i 2003. godine u posebnoj XII. izbornoj jedinici osvojila je sva tri mjesta rezervirana za srpsku manjinu. Doćim je taj isti HDZ oduzeo iseljenim hrvatima ukinuo dosadašnji broj zastupnika a manjincima dao dvostruko pravo glasovanja čime je destabilizirao budućnost odlučivanja u interesu RH. Pametnom jasno.

E tom SDSS-u je predsjednik dr. Vojislav Stanimirović koji je eto za vrijeme velikosrbijasnke okupacije bio Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u “Vladi” okupacijske “Republike Srpske Krajine”.

U novinskom članku koji je Stanimirović g. 1993. objavio u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu”,prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice,s potpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava'”. Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari. Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci. A „začudo“ bio je osnivač i prdsejdnik ranije spomenute SDS stranke koju je osnovao Jovan Rašković a koja je neka podsejtim bila politički zastupala i stvarala duboko neslaganje SDS-a sa željom za osamostaljenjem Hrvatske te njegovo nastojanje za statusom Srba kao političkog naroda u Hrvatskoj dovelo do spora, a na terenu i do napetosti koje su eskalirale s tzv. Balvan revolucijom. Pametnom dosta

Srbijasnki etno biznismeni debelo podržavani od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja samostalnosti RH, koji svojim djelovanjem ne čine samo štetu Hrvatskoj blateći je po Europi i svijetu, ne samo da provode SANU 2 projekt koordiniranos a srbijanskim valstima već štete i svojim sunarodnjacima koji žive u hrvatskoj obmanjujući ih i plašeći Ustašama dočim oni bez srama trpaju valutu kojoj je ime dao sam Poglavnik u svoje džepove i to im ne smeta, za razliku od svega drugog hrvatskog.

Čini se kako se povijest u Hrvatskoj ne mijenja veće se manje više periodično samo ponavlja, nova lica secna ista reče pjesma. I dok tako njihovi bližnji svi uhljebeljeni u vlasti, institcuijama koje uglavnom financira hrvatska vlast ili pak bjelosvjetski sponzori neskloni samostalnosti hrvata, naša djeca i mladež mora bježati zbog loše politike, nedostatka lustracije sa svojih ognjišta i napuštati Domovinu koju zasigurno više vole , poštuju i cijene od Pupovca, Stanimirovića i njima sličnih manjinskih kako njihovi sunarodnjaci kažu a mediji prenose etno biznismena.

Nema goreg neprijatelja od onog koji ti blaguje za stolom, noći pod tvojim krovom a kasnije ti sve to zapali.

Ima jedna stara izreka za takve ljude, posebice za takve srbijance koju su davno kazivali naši stari ognjištari a koja kaže: „ Uzmeš li jednog srbijanca za stol , nahraniš ga i napojiš, a drugog srbijanca koji ti je naudio kazniš, staviš u vreću i na njega za tim istim stolom sjedneš. Što ti misli onaj u vreći misli ti i onaj za stolom“ Kažu čast iznimkama, no one pak potvrđuju pravilo. Iznimaka je bilo jer među ljudima uvijek postoji čovjek, a taj čovjek koji drži do svoje domovine bio on Hrvat,Srbin ili što već bio a brani svoj Dom je ta časna iznimka, iznimka svake hvale vrijedna, koja je ujedno i upozorba kako oni koji nisu bili ta iznimka nije im mjesto u institucijama hrvatskih vlasti, već bi njihovo mjesto tgrebali držati oni koji su kao manjinci branili svoj Dom i Domovinu od onih koji su mišlju, riječju i djelom zatirali, palili ubijali sve što ono što je disalo hrvatski i za hrvatsku. Kako 40-tih tako i 90-tih godina prošloga stoljeća….A ako bi im se ukazala prilika napravili bi to isto i u ovom stoljeću bez obzira bili Vam za stolom ili ne bili.

Stoga opreza spram neprijatelja hrvatske državnosti kako Vanjskih tako i unutrašnje pete kolone nikada dosta, jer čim se opustite oni će napasti svim sredstvima. I ne, nije to pusta tlapnja, prazna priča već iskustvo koje je povijesno dokazivo i prenošeno nama Hravatia s koljena na koljeno, posebice od onih koji su morali zbog tih i takvih napustiti svoj Dom i Domovinu….Baš kao što to nažalost moraju mnogi i danas…I nije ovo govor mržnje kako bi to nazvali neprijatelji moje hrvatske već govor ljubavi prema domu,rodu i Domovini te onima koji je štuju i vrednuju. Budite pozdravljeni širom svijeta Vi koij ste Bogu vjerni i za dom spremni, Vi kojima je:

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“

U Ime Hrvatskog Vojničkog Reda

ČUVARI DOMOVINE

Mario Maks Slaviček

Autor: Mario Maks Slaviček

ZADNJE VIJESTI